Crnogorski dramski pisac i dramaturg Ljubomir Đurković preminuo je u 70. godini.
Ljubomir Đurković rođen je 13. novembra 1952. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na odsjeku za komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Bio je dramaturg Crnnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i direktor Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Ratne devedesete proveo je u Holandiji kao politički azilant.
Najznačajniji Đurkovićevi dramski tekstovi su “Pisac porodične istorije”, “Peti čin”, “Petronije ili metuzalemi uživaju vječito proljeće”, “Tobelija”, “Otpad”, “Presvlačenje”, “Kasandra, klišei” i “Tiresijina laž”.
Objavio je knjige pjesama "Polifemov plač", "Poslovi i dani", "Ipak, nešto se pomjera i Vseeno, nekaj se spreminja" (sabrane pjesme na slovenačkom). Pjesme su mu prevođene na makedonski, rumunski, poljski, italijanski i slovenački.
Drame su mu izvođene i /ili štampane u časopisima, antologijama ili posebnim knjigama na turskom, bugarskom, makedonskom, albanskom , slovenačkom, francuskom i engleskom jeziku.
Ljubo Radović
Svrstao se među ljude koji ostavljaju svoja djela po kojima se pamte. Neka mu je slava i hvala.