ŽIVOT JE BORBA NEPRESTANA: Ulićević: Roditeljska ljubav ne smije postati uslovna

Jovan je nekad bio prvo dijete u porodici, kojem je po rođenju pripisan ženski pol, sada je ono kako se uvijek osjećao- mladić koji živi punim plućima. Za portal Antena M ispričao je kada je donio odluku o tranziciji tj. promjeni pola, te sa kojim se najviše problemima trans osobe u Crnoj Gori suočavaju. 

 

 

 -Odluka za tranzicijom je došla nakon više godina življenja u strahu i skrivanju. 

2009. kada sam shvatio da se osjećam kao muškarac, nakon jednog novinskog članka u kojem je govorio o sebi trans muškarac iz Podgorice, prvi put sam saznao da je moguće „promijeniti pol“. 

To jasno govori o stepenu informisanosti o trans temama u tom vremenu. Od toga trenutka sam znao da ću nekad proći kroz proces tranzicije, ali je prošlo nekoliko godina do same odluke da zapravo napravim prvi korak i budem otvoren i iskren prvenstveno prema svojim najbližima, a zatim ostatku okoline. Krajem 2011. postalo mi je jasno da ne mogu više da živim u skrivanju i tada sam potražio pomoć od NVO Juventas kako bi mi pružili informacije o mogućnostima tranzicije u Crnoj Gori.

 

 

Zahvaljujući neizmjernoj podršci koju su mi pružili, sad već prijatelji i kolege, Jelena Čolaković i Danijel Kalezić, skupio sam hrabrosti da se autujem (proces tokom kojeg osoba iskreno otkriva svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet sebi i svojoj okolini) svojoj porodici i prijateljima. 

Samo autovanje i dug period nakon toga nijesu bili nimalo laki. Uslijedio je težak period objašnjavanja, raznih svađa, nerazumijevanja unutar porodice, što je uzevši u obzir sve aspekte našeg društva, normalan proces prihvatanja. Naše autovanje je za porodicu često prilično teško, emocije su pomiješane – tu su i strah od okoline, strah za samu osobu, krivica ko je pogriješio u vaspitanju, srušena očekivanja – sve u svemu, autovanje je često emotivno iscrpljujuće i zahtijeva mnogo energije i strpljenja kako bi na kraju podrška uslijedila. 

 

 

Srećom, moja porodica je kad je došlo samo vrijeme za operaciju potpuno podržala moju odluku i zajedno su sa mnom prošli kroz sve. 

Moram reći da sam na ovoj podršci beskrajno zahvalan, jer smatram da, iako često mislimo da dosta toga možemo izdržati sami, podrška i ljubav koju dobijamo od ljudi koje volimo su od neizmjernog značaja, a ova podrška ne treba da zavisi od bilo kakvog ličnog svojstva osobe. 

 

Često kada pričamo o ljubavi, naročito roditeljskoj, volimo da koristimo izraz „bezuslovna“ ljubav, koja kada su u pitanju LGBTIQ osobe u dosta slučajeva zna da postane „uslovna“, tražeći od nas da se odreknemo svog identiteta, što nam šalje direktnu poruku da nismo vrijedni ljubavi i podrške o kojoj u porodicama ponosno govorimo. Upravo iz ovog razloga polazi i moja zahvalnost mojoj porodici i prijateljima na podršci i ljubavi koju su mi pružili, pokazavši mi da vole i poštuju sve aspekte mog identiteta. Zato i smatram da je jako važno pričati o ovoj temi, kako bi svi koji slušaju ovakve priče shvatili važnost prihvatanja, sebe i svojih najbližih.

 

 

 

 - Mislim da ne postoji nijedan univerzalan životni put. Svako od nas mora koračati svojim putem, praviti svoje izbore u skladu sa svojim mogućnostima i željama. Ono što bih savjetovao svim trans osobama jeste da budu iskreni prvenstveno prema sebi, da budu ono što jesu i da se bore za sebe. Jedino tako moguć je opstanak u društvu koje konstantno traži od nas da živimo skriveni. Smatram da moramo svojim djelovanjem pokazati da postojimo i da odbijamo život na margini i u sjenci. Svi smo jednaki dio ovog društva i vrijeme je da u društvu napravimo jednak prostor za sve nas, bez obzira na naša lična svojstva, identitete i iskustva. 

 

Ono što bih takođe poručio svim trans osobama jeste da budu blage prema sebi. Mislim da je jako važno da ne osuđujemo sebe, naročito jer je osuđivanje često povratna informacija koju dobijamo od društva kada postanemo iskreni po pitanju svog identiteta. Dajte sebi prostor za nesigurnosti, za greške, jedino tako možemo da rastemo i razvijamo se. I naravno, tražite podršku, ona uvjek postoji, samo je važno prepoznati je.

 

 

 

 - Predrasude, kao i veliko neznanje kada su u pitanju trans osobe u Crnoj Gori izraženi su u velikoj mjeri. Ono što je često nepoznato je šta zapravo znači termin „transrodna osoba“. Uglavnom je prva asocijacija na ovaj termin – osobe koje mijenjanju pol. Međutim, osobe koje prolaze kroz proces prilagođavanja pola pripadaju samo dijelu raznih identiteta koje obuhvata krovni termin „trans“. Transrodne osobe su sve osobe čiji je rodni identitet drugačiji od pola pripisanog na rođenju. To znači da se transrodne osobe mogu osjećati kao muškarci, žene, nijedno, oboje ili nešto drugo. Polazeći od činjenice da je podjela na „muško“ i „žensko“, koje prate i rodne uloge koje odgovaraju ovim etiketama, razumijem zašto je teško shvatiti transrodne osobe koje svojim postojanjem nadilaze ustaljene društvene norme. Međutim, isto tako, pri objašnjavanju naših identiteta ljudima, uvjek govorim da je za lakše razumijevanje ove teme, uvjek dovoljno da osobu gledaju kao osobu prije svega, bez stavljanja akcenta na naše tijelo i njegove karakteristike. 

 

 

 

 - Problemi sa kojima se trans osobe suočavaju su brojni, jer se ogledaju u svim aspektima naših života, počevši od porodice koja bi trebala da predstavlja sigurno mjesto, gdje često od momenta iskrenosti po pitanju naših identiteta, nailazimo na odbacivanje, nasilje, propitivanje našeg identiteta i razne emotivno zahtjevne situacije. Kad idemo dalje od porodice, nakon izlaska iz kuće, ovi problemi se samo nastavljaju, jer često doživljavamo osude od društva, koje su vidljive u svakom kontaktu gdje moramo da objašnjavamo svoj identitet. Ono što razlikuje trans osobe od LGB osoba jeste upravo ta „prisila“ da se autujemo pri svakoj situaciju koja zahtijeva obično upoznavanje ili pokazivanje dokumenata na šalteru bilo koje institucije, pri prelasku granice itd., kad službenici vide da se pol u dokumentima ne slaže sa rodnim izražavanjem osobe. Ovo su sve razne neugodne situacije, gdje potpuno nepoznatim osobama objašnjavamo da se osjećamo na način koji nije u skladu sa našim biološkim polom, što izaziva ogroman stres i nelagodu.

Biti drugačiji u društvu koje ne prihvata različitosti i izlaženje iz okvira na bilo koji način, a problemi koje izdvajanje po nekoj posebnosti izaziva samo se intenziviraju kada je ta posebnost upravo rodno izražavanje. Naše društvo ima jasno definisane rodne uloge za muškarce i žene, i svako ulaženje u prostor koji nam „ne pripada“ nailazi na osudu i svojevrsnu društvenu kaznu.

 

 

 

 - Jako je nezahvalno govoriti o broju transrodnih osoba, s obzirom na činjenicu da mnogo trans osoba i dalje živi u strahu i skrivanju. U okviru programa za zaštitu i promociju ljudskih prava trans osoba Kvir Montenegra imamo grupu samopodrške, kao i aktivističku trans grupu „Transovci“ koja okuplja oko 10 trans osoba različitih identiteta, od kojih su neke u procesu tranzicije, neke čekaju da počnu sa samim procesom, a neke nisu još i ne žele. Osim ovih 10 osoba, imamo kontakt sa još nekoliko osoba, a ovaj broj se stalno povećava sa većom vidljivošću trans tema. Dodatnoj vidljivosti doprinijela je i regionalna organizacija „Trans Mreža Balkan“ koja okuplja trans, inter i rodno varijantne osobe Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i jako puno radi na jačanju regionalne trans zajednice, s obzirom na činjenicu da usljed sličnosti naših zemalja i trans zajednica proživljava slične probleme.

 

 

 

 - Nažalost imam jako malo slobodnog vremena, ali to vrijeme obično koristim za trening, šetnju svog psa, čitanje knjiga, ili ga provedem okružen porodicom i prijateljima.