Tačan broj naših studenata koji se školuju u inostranstvu nije poznat. Ipak, kako su nam kazali iz Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu (OCSI), u dolazećoj akademskoj godini će se u inostranstvu, ne računajući region, školovati oko 1.300 studenata. Kako su dodali iz OCSI-a, konktetnije podatke imaće u oktobru.
"Sigurno ne treba imati iluziju da će se u Crnu Goru vratiti oni mladi ljudi koji su kvalitetni, a koji su određene oblike obrazovanja stekli van Crne Gore, i koji su tamo angažovani na nekim projektima. Poslije tih angažmana koji teži nekoliko desetina ili stotina hiljada neke konvertibilne valute, ne treba očekivati da će se vratiti u Crnu Goru sa namjerom i željom da bude nezaposlen i da opterećuje svojim srceparajućim izjavama", rekao je za portal Antena M sociolog i politički analitičar Srđan Vukadinović.
Kada se govori o odlivu mozgova, naglašava Vukadinović, veoma je bitno napraviti razliku između odlaska mladih ljudi i odlaska sposobnih.
"Potrebno je da imamo evidenciju o tome koji su to građani koji studiraju ili se na drugi način usavršavaju van Crne Gore. Mi to danas nemamo – što je apsolutno nedopustivo", upozorava Vukadinović.
On smatra da je evidencija elementarna stvar da bi se o problemu moglo govoriti, tek se onda, dodaje, pristupa rješavanju problema.
"Govorimo kako država treba da riješi taj problem, a ne možemo ni početi da ga rješavamo jer nemamo taj osnovni putokaz od koga treba poći a to je broj tih ljudi", ističe on.
Razlozi zbog kojih se naši studenti odlučuju da studiraju vani su mnogobrojni. Jedan od njih je, kako se često čuje, bolji kvalitet studija u inostranstvu. Vukadinović je saglasan sa time da naši Univerziteti imaju "određene i velike slabosti" ali napominje to ne znači da je naše školstvo urušeno i da ne može da da dobra znanja.
Jedan od studenata koji je, kako bi se dodatno obrazovao, odlučio da ode "preko grane" je Radovan Ognjenović koji je na drugoj godini master studija na Univerzitetu u Salcburgu. Kako kaže, i ranije je planirao da, radi osamostaljivanja, sticanja novih životnih iskustava i diverzifikacije obrazovanja, promijeni sredinu i studira van Crne Gore.
"Uspio sam da ostvarim pravo na veoma kvalitetnu stipendiju Erazmusovog Sigma programa, za što
mi je vjerovatno u prilog išla činjenica da poznajem jezik tamošnje sredine – i eto me sada u Salzburgu. Nije zanemarljiva ni činjenica da je taj Univerzitet mnogo bolje
internacionalno rangiran u odnosu na bilo koju visokoškolsku ustanovu u Crnoj Gori", naveo je Ognjenović.
Još nije odlučio da li će raditi u Austriji ili Crnoj Gori - o tome i eventualnom nastavku školovanja razmišljaće, kaže, nakon master studija. Kada je posrijedi zapošljavanje u Crnoj Gori, kaže, iskustva njegovih starijih kolega u obeshrabrujuća.
"Ipak, nadam se da se, uz malo aktivnije tražanje posla, do istog može i doći", govori Ognjenović.
Razgovarali smo i sa Draganom Čomagić, koja će naredne godine početi master studije digitalne dokumentarne režije u Velikoj Britaniji. Ona smatra da naši univerziteti nužno nijesu lošiji od svjetskih.
"Ipak, kod nas postoji prilično mali izbor interdisciplinarnih programa, koji su mene interesovali. U inostranstvu je takođe tradicija koju određeni univerziteti imaju duža i programi su drugačije razvijeni.S druge strane, način studiranja je potpuno drugačiji. Vodi se računa o praktičnom radu, dok je kod nas fokus na teoriji. To nije nužno loše ali ako hoćete da budete konkurentni na tržištu rada morate da imate praksu i radno iskustvo", objašnjava Čomagić.
Zanimalo nas je kakav bi bio njen odgovor na ponudu za posao u inostranstvu.
"Ima više faktora koji bi uticali na moje zapošljavanje u inostranstvu – ako je dobra poslovna ponuda na duže vrijeme, možda bih odlučila da ostanem, čisto radi sticanja radnog iskustva. Ipak, prevashodno mi je cilj da kada pođem vani da se obrazujem da sve znanje i praksu koju steknem vani donesem u svoju zemlju i unaprijedim je i doprinesem koliko mogu u oblasti u kojoj sam se usavršila", odgovara ona.
Čomagić smatra da su šanse da se zaposli u svojoj domovini u njenom slučaju male.
"Generalno su šanse za zapošljenje u Crnoj Gori prilično male. Konkurencija je prilično jednolična jer su ovdje svi obrazovani prilično jednodimenzionalno. Tako, na primjer, imate ekspanziju ekonomista, pravnika i politikologa i svi oni moraju da se negdje zaposle", zaključila je Čomagić.
Socijalna radnica
Srećno kolege! Nadam se da se nećete vraćati u CG, ne zato što vam želim nešto loše već upravo suprotno!
Eleonora
Sa *državnim* univerzitetom koji ta ista *država* svim silama urušava nema nade. Svu sreću želim ovim omladincima koji su odlučili da se oprobaju vani!