Život ponekad piše pomalo nevjerovatne priče, a jedna takva je i priča Zorana Čulka, Slovenca koji već deset godina radi kao snimatelj hrvatske rukometne reprezentacije.
Dok svi spavaju Čulkan, kako ga svi zovu, priprema isječke i snimke utakmica. To traje noćima i još se nije umorio.
Uvijek spreman na zezannje uvijek na svoj račun, a priča o njemu i njegovu životu, i poslovno i privatno, izgleda pomalo nevjerovatno.
- Nakon 40 godina u kojima nijesmo znali jedni za druge, u Hrvatskoj sam pronašao brata i sestru. Mi smo od istog oca, ali različite majke, oni su Hrvati, žive u Zagrebu i teško je riječima te stvari opisati.
Kako se uopšte dogodilo?
- Brat je išao na skijanje u Kranjsku Goru, krenuo u Rimske toplice da traži porodicu. Biskup mu je rekao da tu nema Čulka, ali zna da ima u Radečama. Došao je u kafić, koji je bio moj, predstavio se, mene nije bilo, ali su me odmah zvali i rekli “dolazi, ovaj je isti ti”.
I kada ste se spojili...
- A možete misliti... Danas smo nerazdvojni. Istina, brat više liči na drugog brata, a ja više na sestru. Njih dvoje Mirjana i Mirek su blizanci i rodili su se dva mjeseca prije mene.
Imate još braće i sestara?
- Imam dva brata u Sloveniji Albina i Zvonka.
Imate i porodicu?
- Oženjen sam 30 godina. Supruga je Metka, imam sina Juru, koji je magistar arhitekture, i ćerku Nežu, koja završava fakultet u Ljubljani. Nijesam često kod kuće, ali kaže mi supruga, “idi, to ti je posao, to je jednom u životu”. Ona zna da to volim da radim i ima razumijevanje za sve. Svi navijaju za tatu i za Hrvatsku.
Izvor: Jutarnji.hr
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR