Piše: Augustin Palokaj Prekjučerašnja rasprava o Srbiji i ona o Kosovu u vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta nije se razlikovala od rasprava prijašnjih godina.
Iste poruke, iste kvalifikacije i isti zaključci. Problemi su, i u jednoj i u drugoj državi, vladavina prava, neovisnost sudstva, korupcija, sloboda medija. Ali, uz nekoliko iznimaka, zastupnici su pokazali da zapravo i ne prate situaciju. Da nemaju ni osnovne informacije o tome što se ovih dana događa u regiji i što govore političari.
Ne mislimo tu na zastupnike iz Hrvatske kojima je to poznat teritoriji, ali se njihova izlaganja gledaju s dozom rezervi. Slovenski zastupnici, govoreći o Srbiji, više su spominjali Hrvatsku nego Srbiju, kritizirajući "Hrvatsku blokadu Srbije", iako trenutno nikakve blokade nema, a rezerve za jedno poglavlje što su postojale već su podignute.
I prekjučer su mnogi govorili kako je Srbija faktor mira i stabilnosti u regiji te joj poslali pohvale za konstruktivni odnos prema susjedima. Čak su "pozdravili" napredak u normalizaciji odnosa s Kosovom. Na tome su čestitali i Kosovu.
U nacrtu izvještaja za Srbiju posebno su kao dobar primjer spomenuli i odnose Srbije s Albanijom. Nažalost, situacija nije tako dobra kako se stječe dojam slušajući rasprave u Briselu. Regija iznutra nije onakva kakvom je Bruxelles zamišlja. Situacija u regiji nije više "stabilna ali krhka", kako to znaju reći stručnjaci za sigurnost u Bruxellesu. Ona je napeta, pa čak i opasna. Nigdje nema održive stabilnosti. Normalizacija odnosa Kosova i Srbije odavno je stala, a došlo je i do zaoštravanja.
Nakon što je u Francuskoj po srpskoj tjeralici uhićen bivši premijer i jedan od sadašnjih političkih vođa Ramush Haradinaj, Kosovo nije dopustilo predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću dolazak na Kosovo, gdje je bio planirao slaviti Božić s kosovskim Srbima.
Zapravo, ovo je prvi put da ni jedan političar iz Srbije nije boravio na Kosovu na taj blagdan. Kosovski Srbi izašli su iz kosovskih institucija koje ionako nikada nisu shvaćali kao svoje. Paradoksalno je bilo slušati kako potpredsjednik kosovske vlade, Srbin po etničkoj pripadnosti, kada kaže "moja vlada", misli na vladu Srbije, a ne na onu u kojoj je osobno član.
Na sjeveru Kosova, odmah iza mosta na rijeci Ibar u Mitrovici, koji je još blokiran za promet, sada se gradi zid koji dijeli grad. Kosovo usto nije provelo sporazum o osnivanju asocijacije općina sa srpskom većinom na sjeveru Kosova. Oporba na Kosovu smatra da je to nova "republika srpska", a u prilog tome ide im i poziv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, da se četiri općine sa sjevera Kosova ujedine sa Srbijom.
Republika Srpska slavi nelegalni dan neovisnosti, a predsjednik Srbije dolazi na tu svečanost, na kojoj je, uz državni, i crkveni vrh. Iako u Bruxellesu vjeruju kako je premijer Vučić "drugačiji" i da ne podržava proslavu toga dana, on ih osobno demantira čestitkom koju je poslao Dodiku i narodu Republike Srpske za "Dan Republike".
Svježa su sjećanja i na nedavni Vučićev govor, kada je napadao Hrvatsku, te njegova izaslanika koji je u Zagrebu poručio da će Srbija "svim sredstvima braniti Srbe u Hrvatskoj". Beograd, onaj koji igra "konstruktivnu ulogu u regiji", preko ministra vanjskih poslova Ivice Dačića prijetio je i Crnoj Gori i Makedoniji zbog toga što su te dvije države podržavale Kosovo. Vučić je jučer optužio albanske političare, i one na Kosovu, i one u Albaniji, da "pripremaju terorističke napade" na predstavništva Srbije po svijetu.
Albanski ministar vanjskih poslova pozvao je pak Kosovo da "preispita pristup u dijalogu sa Srbijom". Ni albanski političari svojim rječnikom ne ostaju dužni srpskim kolegama. Podsjećaju ih na njihovu prošlost u službi režima Slobodana Miloševića.
Zapravo to i ne bi trebalo smetati sadašnjem vodstvu Srbije, jer ne samo potpredsjednik vlade Dačić, već i drugi njezini članovi otvoreno brane politiku Slobodana Miloševića, uključujući i one političare koji dolaze u Hrvatsku kako bi držali govore o antifašizmu, a tijekom posjeta Miloševićevu grobu govore kako je njega "izabrao Bog".
Premda bi uskoro trebala ući u NATO, situacija nije stabilna ni u Crnoj Gori. Tamošnja srpska i prosrpska zajednica poziva se da ne podrži i da se ne pomiri s ulaskom Crne Gore u NATO. Makedonija je u političkoj krizi, a nakon što su sve stranke koje predstavljaju Albance usvojile zajedničku platformu sa svojim uvjetima teško je da će uskoro tamo uopće biti osnovana vlada. Premda se čini stabilnom, i u Albaniji su odnosi između vlasti i oporbe permanentno konfliktni.
Europska unija je u regiji nemoćna bilo što učiniti. Osim što daje novac, nema što ponuditi. A nema ni jasne političke stavove, niti ih može imati zbog svoje unutarnje situacije. Sjedinjene Američke Države, pak, čekajući smjenu u Bijeloj kući, trenutačno su pasivne.
A ne zna se hoće li se i kako ponovno aktivirati u regiji. Velika Britanija, koja je do sada imala aktivni angažman i ulogu u regiji, napuštanjem Europske unije i u regiji prestaje biti faktor. Italija ima svoju krizu, a Francuska se bavi sama sobom te tako ostaje samo Njemačka kao važan faktor, ali prilično usamljen.
Kada Unija govori državama regije da "skoro neće biti proširenja", iako je to samo iskreno priznanje realnosti, s kojom su su narcisoidni lideri u regiji pomirili, Bruxelles više nema nikakvog utjecaja. Tu prazninu u regiji sada agresivno pokušavaju popuniti Rusija i Turska.
Nikada nije bilo toliko važno da se međunarodna zajednica probudi i spriječi klizanje regije prema novim sukobima, što znači da mora spriječiti opasne ideje o stvaranju takozvanih "velikih država". Europska unija i međunarodna zajednica to ne smiju dopustiti, pogotovo sada kada je nakon više desetljeća blizu dogovor o ujedinjenju Cipra. Tragedije na Balkanu događale su se i zbog nesnalaženja međunarodne zajednice, a takve se pogreške ne smiju ponoviti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR