Čitaju li u Kremlju Čehova?

Piše Andrej Nikolaidis Ok, izbori u Crnoj Gori su bili, Đukanović će, kao i do sada, vladati u koaliciji sa partijama manjinskih naroda.

Business as usual, reklo bi se.

Ne baš.

Izborni je dan bio istinski politički triler.

Tek što su udarnici demokratije otvorili biračka mjesta, dok su građani još pili prvu jutarnju kafu, javljeno je da je uhapšena grupa od dvadesetak građana Srbije koji su se spremali izvesti teroristički napad u Podgorici. Onda je rečeno da grupu predvodi Bratislav Dikić. Tip je bivši šef srpske Žandarmerije. Od milja ga zovu Mali Legija.

To su prvo javili mediji, pa potvrdila policija. Onda se oglasilo tužilaštvo koje je Dikića i jarane optužilo da su u izbornoj noći planirali pucati na građane ispred Skupštine, zauzeti Skupštinu i uhapsiti i/ili ubiti Đukanovića. Za čiji račun? „Jedne političke grupacije“ – čitaj: Demokratskog fronta. Ko stoji iza svega toga? Nije rečeno, ali je svima bilo jasno – Moskva, koja već godinu i po protiv Crne Gore vodi pravi mali specijalni rat, i na sve načine, nedvojbeno parama i ekspertima , a po crnogorskim državnim institucijama - i paravojnim formacijama, kao kakav moderni Sizif gura Demokratski front, opozicioni savez koji je i zvanično podržala Putinova Jedinstvena Rusija. Šta je Front za te pare trebao da uradi? Da spriječi ulazak Crne Gore u NATO. Je li oposlio? Nije. Hoće li im sad Rusi dati po ušima? Ne znam, ali ne bi bilo u redu, jer stvarno su se trudili.

Opoziciono nastrojena kritička inteligencija se odmah javila i izrazila sumnju u policijsko-tužilačku priču. Njihovi su argumenti u registru teorije zavjere. Ja živim u provinciji, na moru, daleko od svjetala i bulevara Podgorice, nemam ništa protiv teorije zavjere, a nemam ni izvore u policiji, tako da vam ne znam reći je li sve to policijska namještaljka. Znam samo da Aleksandar Vučić kaže da jeste. A šta god on kaže, ja u to ne vjerujem. Finta je u tome da čak i ako to što policija kaže nije tačno, jeste istinito. Ako Rusi i Front to nisu učinili, to je neobjašnjiva greška. Jer učinili su sve drugo, samo im je to falilo da zaokruže opus.

Na primjer, formiranje Frontove partijske „redarske službe“, čitaj paravojske u pokušaju. Na primjer, slanje spam poruka preko Vibera na izborni dan, kojima se krši izborna ćutnja (našto su crnogorske vlasti reagovale, eufemistički, kao dobri učenici sultana Erdogana, a drugačije rečeno – na granici debilnosti, kratkotrajnom blokadom rada Vibera). Pa hakerski napadi na nepoželjne medije, tako da čitaoci budu upućeni na Vijesti i Dan, koji su o ruskoj i Frontovoj stvari izvještavali, razumije se, profesionalno i objektivno. Sajt Antene M je oboren pola sata nakon što su objavili informaciju o hapšenju Dikića. CDM je u internet-ništavilo padao svako malo. Napali su sajt DPS-a, Crnogorskog telekoma i Centra za demokratsku tranziciju, koji je bio zadužen da izradi projekciju izbornih rezultata po zatvaranju birališta. Najavili su da će se sa pristalicama okupiti ispred Skupštine, da tamo čekaju rezultat. Ispred iste zgrade u koju su prošle godine već jednom pokušali zauzeti.

Upravo tu se, pred Skupštinom, u 21.30h izborne noći, na ono što je Front učinio nastavlja policijsko-tužilački scenario o tome šta su Mali Legija i njegovi ljudi pred Skupštinom, naoružani do zuba, u 21.31h navodno trebali učiniti.

Nešto mi govori da će, ma kakav pravosudni epilog slučaj grupe osumnjičene za napad na institucije sistema imao, živjeti obje verzije: jedna, po kojoj je sve bilo namještaljka, i druga, po kojoj je Mali Legija imao naum likvidirati Đukanovića.

Rusi su morali znati kako to ide, kada su pokrenuli scenario svog hibridnog rata protiv Crne Gore. Upravo je njihov veliki pisac, Čehov, rekao da će puška okačena na zid pomenuta u prvom, opaliti u zadnjem činu. Puška je na koncu, dakako, opalila. Je li to pisalo u scenariju, ili je posrijedi bila greška glumca ili rekvizitera – ha, ko to od nas iz publike može znati?

Izvor: Žurnal