Putinija zadaje udarac

Pisalo se oprezno kako se ne bi zašlo u sferu koja može zaličiti na pisanje medija, koji su novinarsku profesiju sveli na ništa i još desetine milja ispod toga.

Nažalost, „pileći trust mozgova“, kako ih nazva Boro Krivokapić u emiciji Darka Šukovića „Živa istina“, na TV Atlas, i KOS-ova Noć neće promijeniti ništa u svom daljem dezinformisanju građana Crne Gore i trovanju čistom propagandom, iako njihovo djelovanje velikim djelom spada u otvorenu antidržavnu djelatnost. 

 

Sa sviješću o tome ili bez. 

 

Kako drukčije shvatiti njihovo permanentno zadojenje radikalnom mržnjom svojih čitalaca prema najvećem broju građana Crne Gore i političkim subjektima za koje su oni opredjeljeni? Između kritike vlasti i onoga što ti mediji rade ogromna je razlika. Dovoljno je reći da u tim medijima ne postoji ništa afirmativno kada je u pitanju razvoj Crne Gore od kada je povratila svoju nezavisnost, stvarajući armiju svojih poštovalaca koji sve što se događa u Crnoj Gori i njen napredak u međunarodnim integracijama dočekuju sa skepsom, ironijom i izvrgavanjem ruglu. Tim načinom korišćenja javnog prostora Crne Gore, kao javnog dobra, stvorili su situaciju u kojoj je moguće organizovati teroristički napad i krvavim prevratom preuzeti vlast, a da brojni građani budu nesvjesni saučesnici u tome, ubijeđeni da čine dobro svojoj zemlji. 

 

I ne samo to. 

 

Nakon što je otkrivena zavjera sa međunarodnom pozadinom, koja bi Crnu Goru gurnula u krvave sukobe i mogući građanski rat, krenulo se sa obesmišljavanjem činjenica, relativizovanjem mogućih dosjega zavjere, ironisanjem, omalovažavanjem državnih organa, … Iako bi im moralo biti jasno da se istrage ne vode pred kamerama i novinarima, da se ne mogu iznositi svi detalji istrage i da je elementarno da o svim dokazima mogu raspravljati kad se istraga završi i povede sudski postupak. Svojim dezavuisanjem specijalnog tužioca, traženjem „rupa“ u optužnici i pored toga što je jasno da se ne mogu u predpostupku iznositi svi detalji optužnice, stvorili su među veliki dijelom građana Crne Gore nepovjerenje prema specijalnom tužilaštvu i mogućnost da ti građani budu ponovo zloupotrijebljeni od nekih političkih subjekata, u sprezi sa inostranim elementima, u produkovanju nasilja. Time su sebe načinili saučesnicima u djelu koje se može kvalifikovati najtežim krivičnim djelom protiv naroda i države.

 

Više nema potrebe za nikakvom opreznošću u iznošenju stavova i kvalifikovanju događaja u Crnoj Gori u posljednjih godinu dana, sa krešendom u vrijeme posljednjih izbora. 

Nastup premijera Srbije, Aleksandra Vučića, u emisiji RTS-a, „Upitnik“, urednice i voditeljke Olivere Jovićević, stavio je tačku na sve moguće spekulacije o pripremi terorističkog upada u Crnu Goru i ulozi Rusije u tome. Premijer Srbije je, u toj emisiji, vrlo uvjerljivo iznio o kakvom se dokaznom materijalu radi. Materijalu koji ne ostavlja ni trunku sumnje u namjere upada organizovanih grupa, sastavljenih od boraca iz Ukrajine, nacionalista i bivših pripadnika paramilitarnih organizacija, na teritoriju Crne Gore, sa ciljem izazivanja krvoprolića, likvidacije premijera Crne Gore, Mila Đukanovića, i nasilne promjene vlasti, „jer se Đukanović može pobijediti samo silom“. 

 

Na pitanje voditeljke o učešću građana Rusije i povezanosti same ruske države sa njima, premijer Vučić je rekao da ne želi da priča o tome jer, ako bi rekao istinu, ugrozio bi sopstvenu državu! Dodavši da bi se mnogi građani Srbije razočarali kada bi znali pravu istinu o tome. Vrlo jasno aludirajući na ogromnu naklonost građana Srbije prema Rusiji. Mada se može sumnjati u to, znajući kolika je netrpjeljivost izgrađena prema Milu Đukanoviću i u kojoj mjeri se manipuliše sa položajem Srba u Crnoj Gori u srpskoj javnosti, od strane svih struktura društva.  

 

Slični su odgovori bili u vezi dolaska Nikolaja Petruševa, sekretara Savjeta bezbjednosti Ruske federacije, u Beograd, takođe rekavši da ne može da o tome priča, jer bi ugrozio interese Srbije. A bilo je dovoljno samo jedno „ne“ na pitanje da li su tačne informacije da su protjerani „ruski državljani“ i da je posjeta Petruševa vezana za njihovo „puštanje“. Nakon gostovanja premijera Srbije, Aleksandra Vučića, u pomenutoj emisiji RTS-a, više nema nikakve sumnje u scenario koji se pripremao u Crnoj Gori, na teritoriji Srbije i ko je stajao u pozadini svih događanja.

 

Ostaje, ne manje važnija, aktivnost na otkrivanju uloge političkih stranaka i medija iz Crne Gore u pripremi nasilne promjene vlasti. Niti je moguće prenebjegnuti činjenicu da se nasilno rušenje vlasti spolja ne može izvršiti bez saradnje unutar Crne Gore, niti bez učešća političkih subjekata. Mediji koji i dalje pokušavaju da stvore javno mnjenje kojim bi se omogućilo da se izbjegne krivična odgovornost svih učesnika u pokušaju terorizma i nasilne smjene vlasti, nijesu ništa drugo nego logistika i saučesnici u krivičnom djelu. I to ne treba kamuflirati pričama o slobodi medija. 

 

Ne postoji sloboda medija kada se radi o jednom takvom krivičnom djelu, takvog obima i mogućim posljedicama, uključujući i krvavi građanski rat. Previše dugo je tolerisana u Crnoj Gori aktivnost mnogih koja je direktno uperena protiv same države Crne Gore, sve u tobožnjem očuvanju slobode govora, etničkih prava, građanskog mira i ljudskih prava. 

Nijedno pravo koje garantuju međunarodni protokoli i ugovori ne daje bilo kome pravo da ugrožava svoju državu, da o njoj širi neistine po međunarodnoj zajednici, pomaže neprijateljima Crne Gore izvan nje, širi neprijateljsku propagandu i, na kraju, možda čak i najvažnije, zloupotrebljava vjerska osjećanja u borbi protiv države Crne Gore i za interese druge države. Krajnje je vrijeme da se prestane sa prelaženjem preko mnogih stvari koje ne bi nijedna demokratska i pravna država dozvolila, zarad kakvog – takvog političkog održanja i spriječavanja da se anticrnogorske partije dokopaju vlasti.

 

Galama koja se stvara u djelu političkih partija da bi se izbjegla odogovornost zbog učešća u organizaciji terorističkih napada i vjerovatni pokušaj uvlačenja svojih pristalica, ne smiju zaustaviti istragu protiv njih i istjerivanje odgovornosti pred zakonom do kraja. Mnogo toga, uključujući i obimno finansiranje iz inostranstva, posebno iz Rusije, dovoljni su razlozi, pored pojedinačne  krivične odgovornosti, za zabranu političkog rada svim pojedincima i političkim subjetima za koje se dokaže odgovornost.

 

Što se tiče onih pojedinaca i političkih partija koji umišljaju da ih kredit iz devedesetih godina prošlog stoljeća u borbi za nezavisnost Crne Gore i protiv rata i velikosrpske ratne politike, može amnestirati za sadašnje ponašanje, u teškoj su zabludi. Svojim ponašanjem faktički su se stavili na stranu terorista i onih koji su bili njihovi politički saradnici u Crnoj Gori. Da stvari budu još gore, i dalje politički djeluju sa njima i pokušavaju da manipulišu sa opasnošću kojoj je bila izložena Crna Gora, jer je istina pogubna po njih. 

Istrajavanje u daljoj saradnji sa onima koji su sarađivali u organizaciji terorističkih napada i krvavoj smjeni vlasti, dalje opstruisanje i izmještanje političke borbe izvan institucija, destabilizirajući Crnu Goru u veoma važnom trenutku za nju, zaslužuje samo – prezir.