TRADICIONALNI VS DRUŠTVENI MEDIJI: KO ĆE POBIJEDITI?

Piše: Miodrag Strugar Senzacionalizam, privlačenje publike manipulativnim naslovima, pristrasnost, spinovanje, objavljivanje informacija bez provjere, nečuvanje integriteta ličnosti…

Na koje medije ste prvo pomislili: tradicionalne (novine, televizije, portale) ili društvene (fejsbuk, tviter…)?

Odgovor na to pitanje daje jasnu sliku kakva je danas medijska scena u Crnoj Gori. Trka za tiražom, čitaocima i gledaocima, a najčešće potreba da se kreira javno mnjenje s unaprijed zacrtanim ciljem - nerijetko dobija bitku protiv tačne, pouzdane i provjerene informacije. Dobija bitku protiv profesionalnog, poštenog novinarstva.

Mnogi danas misle da su internet, a posebno društveni mediji “krivi” za širenje virusa neodgovornosti u tradicionalnim medijima. Pojavom miliona ljudi kojima je omogućeno da publici nude informacije (ili “informacije”), komentare, analize, nestao je monopol tradicionalnih medija. Milionska publika je postala dostupna svakome ko ima pristup internetu, jedinom mediju koji omogućava pojedincu da slobodno iznese što želi.

Povjerenja i publike za tradicionalne medije je bilo sve manje, uticaj i profit su se tanjili. Vlasnici i urednici mnogih medija, u panici, reagovali su na jedini način na koji to nijesu smjeli -  prihvatili su “pravila igre” društvenih medija, u kojima nema pravila. Napustili su jedino polje na kome su mogli pobijediti sve one koji imaju i žele što da kažu putem interneta – vjerodostojnost, kvalitet, kredibilitet i autentičnost informacije.

Umjesto da koriste društvene medije kao izvor informacija, da istražuju priče koje su tamo pokrenute, mnogi novinari su stil i jezik društvenih medija prihvatili kao put kojim treba ići, zaboravljajući da nemaju pravo na senzacionalizam, manipulaciju, neprovjerene i netačne informacije. Zaboravljajući da sloboda i odgovornost idu ruku pod ruku. Ako hoće da budu novinari.

I vlasnici medija i urednici moraju znati - vjerodostojnost medija je neprocjenjiva. Građani hoće tačnu i provjerenu informaciju, hoće komentar i analizu u kojima su činjenice neprikosnovene i novinari im, ukoliko hoće da se bave novinarstvom, to moraju obezbijediti. Mediji kojima publika vjeruje imaju osiguranu budućnost, uključujući i dobar položaj na tržištu.

Wilson i Wilson, američki teoretičari medija, ovako to tumače: „ Ako žele ostati važan izvor informacija u našoj, američkoj kulturi, mediji moraju biti vjerodostojan izvor informacija. Da bi bili vjerodostojni, moraju biti društveno odgovorni, a društvena odgovornost uključuje poštovanje striktnih etičkih standarda i posvećenost razotkrivanju istine o institucijama, uključujući i vlastite.“

Isto važi i u našoj, crnogorskoj kulturi. Na dugi rok, pravi mediji će pobijediti one koji na to samo liče. Ako bude novinara. A, društveni će nastaviti svojim putem ne obazirući se na tradicionalne.

Pitanje za kraj: jeste li odbacili, prestali da čitate ili gledate medije koji svoju uređivačku politiku grade na senzacionalizmu, manipulaciji, poluistinama ili lažima?

Ako nijeste, zapitajte se zaslužujete li bolje.

Uoči četvrtog Podgoričkog novinarskog foruma