Bojkot bojkota

Izgleda da je pitanje kontrole nad Lukom Kotor jednako značajno kao članstvo Crne Gore u Alijansi. Bara-bar!

Prije nego što se prijatelji iz SDP naljute, da odmah priznamo kako o kotorskoj luci i kompaniji koja njome upravlja ne znamo ništa više od prosječnog građanina iz Andrijevice, na primjer. 

 

Ono što je, ipak, svima jasno, jeste da je taj privredni subjekt od neobičnog značaja za stranku g. Krivokapića. Borba za osvajanje vlasti u Kotoru odvija se nesmanjenom žestinom, na osnovu rezultata izbora koje ta ista partija, zajedno sa novoformiranom opozicionom koalicijom, smatra savršeno legitimnim i apsolutno nespornim - samo u Kotoru i Budvi. (U Budvi i dalje očekujemo dogovor složne opozicije.)

 

U ostatku Crne Gore nije valjalo ništa i ne treba da se računa. Vladala je psihoza straha, a višedimenzionalni i višestruki državni udar paralisao je građane, pa nijesu umjeli da glasaju za ono što bi inače željeli. Svuđe tako - sem u Budvi i Kotoru! Zapravo - i tamo su građani navodno bili pod stresom od republičkih izbora, ali konfučijevski relaksirani kada su glasali za nove lokalne uprave. Rijedak primjer masovnog sindroma podijeljene ličnosti, reklo bi se ... Zato je pobjeda opozicije tamo legitimna, a poraz opozicije na parlamentarnim izborima nije?!

 

Sve je ovo, nažalost, "logika" koju opozicione partije, htjeli to njihovi lideri da priznaju ili ne - pod vođstvom Demokratskog fronta i njihovih inostranih mentora - promovišu i brane do posljednje skupštinske plate. Niko im do sada nije povjerovao, pa ni evropski komesar Han, a pitanje je koliko ih i njihovi glasači prate u svemu tome. Ostaće zabilježeno da su, na osnovu rezultata izbora čiju validnost negiraju, nudili manjinsku vladu, pa onda vladu stranaka nacionalnih manjina, bez DF, pa onda slali g. Abazovića da od predsjednika Vujanovića ište premijerski mandat. Povodom izbora koje ne priznaju! 

 

Sada to više ne važi i nije se dogodilo, a bojkot Skupštine je, tobože, plod političke mudrosti, hrabrosti i koalicionog jedinstva, koje ne nikako ne smije da poremeti tamo neko članstvo u NATO! Zato g. Danilović upozorava da ne treba remetiti opozicionu idilu zbog mrske Alijanse. Mukom je to stvarano i građeno, da bi bilo poremećeno suštinskim nacionalnim i državnim interesom.  Koga briga za Crnu Goru, kad je savezništvo DF i partnera u pitanju. (Uzgred, ima se smatrati da se Srebrenica nije desila, a i Crnogorci, pardon, ne postoje. To je zalog tog historijskog jedinstva i bratstva. Što to pominjati - to "dijeli narod", pobogu!)

 

Crnu Goru, bez i najmanjeg iznenađenja, očekuje dinamična politička zima. Centralno pitanje unutar postojećeg opozicionog skupa ostaje - čijoj će se volji i vođstvu privoljeti? Putovanja čelnika DF ukazuju na stazu potpune konfrontacije. Njihov plan može biti samo ugrožavanje političkog procesa kao takvog. Regularnost i normalna parlamentarna procedura nije u njihovom interesu. To ih vodi u "ponor" koji oni najbolje osjećaju: NATO članstvo neutrališe rezon njihove politike na vrlo duge staze. 

 

S druge strane, SDP i URA moraće brzo da odluče što će sa sobom. Iskrenu i djelotvornu podršku crnogorskim nacionalnim i državnim interesima neće biti moguće nadomjestiti podrškom politici koja negira i jedno i drugo. 

 

Zato lideri ove dvije partije ne treba da se ljute kada ih mnogi dobronamjerno podsjećaju da su interesi naše države trajniji i nemjerljivo vredniji od političkog nauma kojem su se, htjeli to oni da vide ili ne, približili do neprepoznatljivosti.