Piše: Jovan Nikolaidis Hoću da kao građanin budem informisan. Što voljno, što nevoljno, sve zbog razmahanog ludila na Balkanu, nastojim da imam uvid u ekvilibristiku politikā koje se vode u regionu.
Žongleraj liderčića, reumatoidnih igrača na trapezu diplomatije, kusih i repatih političara na ex-yu prostoru. Svi oni redovito me podsjećaju u kakav smo kal (hrvatska riječ), do koljena u blatu (srpska riječ), tešku gliburinu (crnogorska riječ), baltë (albanska riječ), peksinluk (bosanski-kao nečistoća) svi mi upali. Do grla. A svi redom - neplivači.
Imali kraj svojih državica more ili ne, nastojali da stupamo evropski, ruski ili stambolski, mlataramo u zraku ručicama, glasićima vapijući spas. Kako da se spasemo kad uza se nemamo ni kotroba ni tikava, već samo gusle i one koji temeljito brinu da se naš sunovrat ne prekine? Živo blato iskustva i dalje ne prepoznaje naše nedovršenosti, ne haje zbog nesposobnih ministara, ali svojstvom svojim da nas guta uvlači našu nemoć u vlažnu pomrčinu. Svu tu menažeriju na Balkanu nastojim da pojmim, zaludu, kao građanin, tražeći izlaz. I dalje se čita 'daleko je sunce', 'tamo daleko' smo se udaljili nadom, cvileći i dalje 'za Dom spremni', Skender-beže i Omer pašo Latasu. Možda će nas guslanje spasti?!
Na „Happy TV“ odgledah vragolastog Marića, čuh što mu gosti u emisiji „Ćirilica'“ govore. I ostah i dalje tugom ophrvan. Jer ugledah Malog od šporke kužine, čuh što kaza i vidjeh kako je ostao isti kao prije dvije decenije. Mimo Protokola A imao je pored sebe Gospodina Jakšića. Gospode! kakvi kontrasti, kakva je provalija između temeljitosti vrsnog novinara i tamburanja ministra inostranih djela nama bratske i prijateljske zemlje, postojala. Milje, vrste i kilometri. Dok je razložni Jakšić iznosio argumente lepi Ministar se umiljavao niščima duhom.
Naravno, ne mogu a da se sa žalom ne sjetim plejade diplomata kakvu je Tito imao u ono vrijeme kad nismo imali slobodu. Gromāda od kojih Ministar nije ništa naučio, iako je predsjednik partije koja se još, osim da je gubitnička, zove i socijalistička.
I što nam preostaje kod stanja da nam budućnost, unutarnju i spoljnu, vode veseli momci. Koji lepo pevaju i kojiput se teturaju. Od harmonike do Protokola.
Mi, malešni ali uigrani, baš uinat Malom iz šporke kužine, i dalje ćemo - guslati. Njegoš zna kako se najuspješnije gudi. Bio srpski ili crnogorski - bar mu je deseterac išao od ruke. Heksametrima pjevaju sretnije poete.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR