O RISTU I HRISTU

Piše: Marko Vešović

1.Jednom sam, više ne pamtim gdje, pročitao dvije rečenice, i još mi stoje u mozgu, jer to se lako ne zaboravlja: “Šta je NATO pakt nego Četvrti rajh?“ To je izjavio natpop Risto Radović, iz koga, otkako mu je prkno sjelo na tron Svetog Petra Cetinjskog, Treći rajh ne prestaje da arlauče kao paščad iz papljanskih noći kad sam bio mali, najtmušnijih noći na planeti. Ovo je, mislim se, pravi Monetenegrinjac koji se drži osveštanog pravila: što bi on trebao da reče meni, to ću ja reći njemu.

“Ovakva Evropa – zločinačka, tiranska, koja gazi sirotinju – je li to Evropa koja nam treba?" – retorički se pitao isti onaj natpop po čijoj su naredbi sveštenici SPC u crkvenoj opštini Stari grad nasilno ušli i iselili apoteku Tatjane Ostojić iz prizemlja Parohijalnog doma na trgu Belavista u Herceg Novom.

Da su popovi SPC policija Gospoda Boga, onog sa Chichinim cvikerom i šubarom, to je meni jasno, ali ne razumijem zašto tu pobješnjelu populjinu iz Morače – pas mu se mesa napoteza, dodali bi u Papama iz mog djetinjstva – gospodar Nezavisne pušta da radi šta mu je kurcu ćejf.

U redu je ako je procijenio da i bjesnilo Rista Sotone crnogorske đikane drži podalje od vlasti, ali, pošto niko ne zna šta od šta može biti, kako je često volio reći Miladin Bulatović iz Čeoča, rođak mojih Simonovića, neće me mnogo začuditi ako natpop Risto, najmoćniji političar u Crnoj Gori, kao apotekarku Tatjanu Ostojić, jednog dana i Mila Đukanovića deložira iz crnogorskog Parlamenta. I nemote potlje da bidne da vi nijesam reko.

2.Kad se pomene Isus Hrist iz Nazareta, često mi na um padne Amfi, jedan od onih koji, kako reče Seren Kjerkegor, „žive od toga što je jedan čovjek bio razapet prije devetnaest stoljeća“, i žive odlično, a nek valaj i žive, što ne bi kad im već more biti, ali Mitropolit SPC u CG zlikovac je sa kamilavkom koji se stoput popišao na Isusov nauk a da mu se ni oko nije namrdilo, i ne vjerujem da je u Crnoj Gori narod ikad spjevao i o kome išta istinitije od stihova:

"Nema većeg antihrista od zloglasnog popa Rista"!

Zato je suva šteta što Boga nema i što vladika Amfi neće biti nogom ćušnut u lijepi džehenem, što rekli u Bosni, onaj Amfi kome će Isus, ako onaj svijet ipak postoji, jamačno reći kad ga ugleda: “Đe si, Rile, kevi ti ga fašističkoj spotapiknem“.

Ako Boga uistinu ima, natpop Risto će, kao da ovim očima gledam, pokušati da izvrda pakao, zato je odlučio da živi barem 120 godina. Pričeknuće da se stiša jarost u Jehovi, kako bi mu mogao prodavati “kuke i zavrake i mudrine neke iz dubine“, što rekao Njegošev iguman Teodosija Mrkojević.

Ali mislim da se na nebu vrijeme mjeri drukše no u nas i da gospodnji gnjev traje eonima, a život Amfijev, ma koliko dug, ima da proleti dok kažeš "Subhankellahumme-ve-bi-hamdike-ve-tebarekesmuke-ve-teala-džedduke-ve-la-ilahe-gajruke-Allah-uekhber", a onda nipošto ne bih bio u koži toga zlikovca, kako veli beha puk.

I dodajem, parafraziranu, rečenicu iz jedne priče Vladana Desnice: ako mu Boga i uspije preveslati, ne misli zar da će prevariti nas ovdje, koji ga znamo kao šupalj groš?

3. Znamo i da pod Ristovom kamilavkom sjedi Đavao, jedan od najrepatijih, i nagovara ga na sve ono nesojsko i nečojsko što govori i čini. Okorjeli sam ateist, dok je Amfi turbo vjernik, ali je Mitropolit SPC trideset puta veći bezbožnik od mene, ponajprije zato što Jevrejin Ješua Ga Nokri, u mojim očima, spada u najveće ljude koji su zemljom hodali.

Karl Gustav Jung mi je objasnio zašto su primjerke ljudske vrste u koje ide Hrist često i mnogi dovodili u vezu sa Bogom. Vidjeli ih kao božje sinove. Tako djeluje Ličnost. Jer biti Ličnost, to je najveća sreća koju su bogovi namijenili zemnicima, veli Gete.

Po Jungu ličnost, čitaj: čovjek sa maksimalno razvijenim ljudskim obilježjima, uvijek djeluje kao nešto božansko. Maksim Gorki, gledajući staroga Tolstoja u kojem je ličnost čudovišno nabujala, vidio je u njemu samog Boga. Jer je bio i suviše Tolstoj. I Židov iz Nazareta toliko je bio čovjek da je morao biti proglašen Bogom, eto zašto je bio i ostao moj nadređeni, unatoč tomu, ili baš zato što je gdjekad moralnu letvicu dizao toliko visoko da je može preskočiti on jedini, možda i još ponetko.

Jer ko mene kamenom, ja ću njega sa dva, a beskrajno se divim tome Jevrejinu koji se lebom koristio kao ratnim projektilom. I ko mene po obrazu, ja ću njega bakandžom u krsta, a Isusu koji agresoru nudi i drugi obraz nekad velim: zar u tome možda nema maličak mazohizma, Spasitelju?

Prihvatam njegovo učenje, ali uvijek sam točno znao dokle mogu ići za njim, a odakle mu moram skinuti kapu, pokloniti mu se do zemlje, čak dublje, i kazati: “Tebi svaka čast i čest, ali ja ni u skoku s motkom ne bih mogao preskočiti oni što ti, od šale i od prve, preskačeš skokom uvis“. Što ti je kondicija.

Sa Serenom Kjerkegorom vjerujem da je u moralu koji nam je nametnut Biblijom letvica često dignuta toliko visoko da je može preskočiti, osim Iskupitelja, tek poneki Franjo Asiški, poneka majka Tereza i slični, moral za osobe sklone rekordima. Moral za koji moraš imati vrhunsku kondiciju, a kome je do kondicije u zemaljskom paklu'? Moral ne za svakoga već za pet posto.

Na svijetu su milijarde vjernika, a pet posto njih imaju istinski talenat za Boga. Zato su pravi vjernici rijetki kao i pravi pjesnici. Ostali ili hine da vjeruju, a takvih, vjerujem, ima najviše, ili su uobrazili da vjeruju, ili vjeru upražnjavaju kao običaj, još češče kao džoging, ne pitajući se ni ima li te, ni nema li te, Savaote.

4. A kad slušam natpopa Rista, dođe mi da zategbirim. Jeste, oba mi oka. Tekbiriti znači izgovarati Alahuegber (Bog je velik). Ili da bar jednom kažem “Alahuegber“ i time upalim poziciono svjetlo kako bi se, u tome mraku svetosavskom koji Risto iz sebe ispušta kao sipa mastilo, barem znalo đe sam.

Treba li reći da ne bih ni tramvaj čekao sa Ristovim Hristom, a kamoli od njega tražio utjehu? Ali se mora dodati da Isus, kako ga Amfi tumači, meni više liči na “zvijer iz bezdana“ nego na jedno od najviših otjelovorenja ljudskosti u istoriji.

SPC u CG, bar po meni, nije Hristova crkva već zbornica Sotonina, rečeno jezikom Biblije, a činjenica da je Risto njezin mitropolit dovoljan je dokaz da Boga nema i da mu nikad, ni na kraj pameti, nije bila pomisao da bi ga, možda, trebalo biti.

Mada nije isključena mogućnost da Savaot, u jednom od nastupa nama dobro poznatoga gnjeva, sebe stvori, jer je svemoguć, kako bi opandrčio Amfiija i onakve kao on. Ne bih nagađao šta će mu Adonaj raditi ako ga Risto svojim nesojstvom nagna na postojanje, ali pamtim predratni vic povodom skraćenice POLITPROP: “Šta polit? Polit ga pa zapalit!“ Ovog se sjetim kad novinari ispišu Amfijevu titulu Mitropolit SPC u CG, potom pomislim na Boga i kažem: bićeš ništačoek ako u dan kad pop Risto mandrkne ne pošalješ depešu svetome Petru: “Amfijevu mitru polit pa zapalit“.

Jednog mudrog čoeka iz moga kraja pitali su: kako mu uspije da vazda o svemu kaže pametnu riječ? Ja prvo, veli, zamislim šta bi se najgluplje moglo o nekoj stvari kazati, a onda rečem nešto skroz suprotno. U sličnu svrhu Amfi služi Marku Darinom, kako su ga zvali Papljani kad je bio mali. Kad vidim šta Amfi radi i čujem šta govori, zamislim nešto skroz suprotno i dobijem Isusa Hrista. Eto zašto mi je natpop Rile bukvalni Antihrist. Ne samo meni. Ne samo on. Amfi je zajednička imenica, jer takvih hristoprodavaca, dobro, ne baš takvih, ali tu su negdje, i u Srbiji i u Hrvatskoj i u BiH ima toliko ti duša išće. Ako ću pravo, ovaj tekst je sročen da se javno upitam: lako ćemo sa Hristom, ali šta ćemo sa natpopom Ristom, i njemu sličnim, to vi meni kažite.

Pišući ove retke, imao sam na umu i Svetog Avgustina: “Moć država se zasniva na moći grijeha“, što po Isidori Sekulić kazuje “prokletstvo od kojega vidimo da i danas nema spasenja“, a iz velikosrpskog državotvorca Rista Sotone više od četvrt vijeka laje država koje će biti kad miš kukurikne, što rekli braća Rusi.

No što je očitije da je krepala, ova moračka popeskara, koja se pridržava Njegoševa stiha “Neka bude što biti ne može“, čak ga je citirao kad je komentirao Briselski sporazum o Kosovu, postaje sve bješnja, psi mu se mesa nabili, dodali bi u BiH. I zato kad se taj natpop, u čijim rukama kadilo kojim maše čini ukradenim, kad se taj majmun pod kamilavkom pozove na časni krst na kojem je izdahnuo Isus, sav se naježim, jer znam da se Ješua Ga Nokri zaludu dao razapeti.

P. S. Citat na arapskom, čije značenje ne znam, ni je li pravi ili lažni, prepisao sam od Borisa Dežulovića.

.