Hodžić: Dijaspora je na nišanu nove vlasti

Stotine državljana Crne Gore okupilo se prije nekoliko dana ispred Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku kako bi podržali građansku, sekularnu i antifašističku Crnu Goru.

Premda članica NATO-a, i najviše odmakla na putu za članstvo u Evropsku uniju od svih zemalja na Zapadnom Balkanu, u Crnoj Gori se posljednjih mjeseci vodi teška politička borba između građanske Crne Gore i prosrpskih i proruskih političara, koji u najvećoj mjeri ne poržavaju zapadnu politiku. Milo Đukanović izgubio je vlast u Crnoj Gori u avgustu prošle godine, prvi put nakon 30 godina.

Sead Hodžić, urednik portala crnogorskih iseljenika u New Yorku, Revije Fokus govorio je za Al Jazeeru o crnogorskoj dijaspori i novoj crnogorskoj vladi Zdravka Krivokapića.

Vlada je krajem marta usvojila informaciju o planiranim izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta. To je izazvalo oštre reakcije udruženja koja okupljaju crnogorske državljane u dijaspori. Kako ste uopšte razumjeli takvu Vladinu najavu?

– Razumjeli smo je kao nastavak hajke na pripadnike manjinskih naroda koji čine 90 procenata dijaspore Crne Gore, kao i najavu dovršetka onih planova koji su bili aktuelni devedesetih godina prošlog vijeka i koji su doveli do toga da mnogi naši ljudi iz Crne Gore danas žive širom svijeta.

Nas to ne iznenađuje, jer je Krivokapićeva vlada formirana pod nadzorom onih za koje su ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji. Uostalom, zar smo nešto drugo mogli očekivati od premijera koji je poznat i po tome što je dočekivao Nikolu Kavaju, srpskog nacionalistu i pravosnažno osuđenog teroristu koji je u SAD učestvovao u bombaškim napadima na jugoslovenske ambasade i konzulate, otimao američke putničke avione…

Je li ta najava Vlade bila glavni motiv i nedavnog okupljanja državljanja Crne Gore ispred Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku?

– Patriotska autokolona u Njujorku je organizovana i kao podrška snagama koje brane temeljne vrijednosti građanske, sekularne i antifašističke Crne Gore. Istovremeno Vladi Crne Gore je poručeno da ćemo svim zakonskim sredstvima braniti naša prava, kao i da smo spremni da organizujemo proteste u Njujorku i Vašingtonu.

Podsjetio bih da su, nakon što je Vlada otkrila namjere vezane za iseljenike, slijedila brojna obraćanja iseljeničkih organizacija državnim organima Crne Gore. Poslata su pisma sa svih kontinenata. Iza jednog od pisama stalo je preko 50 iseljeničkih organizacija. Međutim, nikakvog odgovora nije bilo.

Pgnorisanje od strane nove parlamentarne većine izazvalo je ogorčenje među nama. U Njujorku je formiran Koordinacioni odbor državljana Crne Gore na privremenom radu u SAD gdje su učešće uzeli pripadnici naših organizacija i istaknuti pojedinci. Volio bih da pomenem te ljude: Bosiljka Bosa Bakrač, Refik Radončić i Ivo Đukanović, koji su poznati kao naši najveći humanisti u SAD, njujorški advokat Almir Hot, Batko Šaranović, Radoš Dubljanić, Mirzet Vukelj, Mirsad Rašić, Ramiz Lješnanin, Aneta Čović i moja malenkost.

Za razliku od Vlade Crne Gore, od Ambasade SAD-a u Podgorici smo dobili odgovor na naše pismo, što dovoljno govori.

Vjeruje se da u dijaspori živi još jedna Crna Gora. Misli se na podjednak broj Crnogoraca koji žive u zemlji i izvan Crne Gore. Šta je, po vama, motiv nove crnogorske vlade da nekim od tih ljudi uskrati pravo glasanja na izborima?

– Dijaspora je uvijek podržavala evropski put Crne Gore, dok su na drugoj strani pripadnici nove parlamentarne većine, među njima i neki sadašnji ministri, učestvovali prilikom paljenja NATO zastava i slanja neprijateljskih poruka državama u kojima trenutno živimo.

Volio bih da pojasnim da je većina nas u SAD na privremenom radu i da imamo samo “zelenu kartu”. Ovdje nemamo nikakva biračka prava. Takođe bih istakao da je veoma mali broj ljudi išao da glasa u Crnu Goru, kao i da nijesmo svi podržavaoci politike DPS-a. Naročito ne one na unutrašnjem planu.

Brisanjem nas iz biračkog spiska i najavljenom dodjelom državljanstava ljudima iz Srbije, BiH, Rusije…, gdje se govori o nekoliko desetina hiljada, priprema je terena za promjenu strukture biračkog tijela u Crnoj Gori. Inicijativa je potekla od ljudi iz vladajućeg Demokratskog fronta (DF), koji su poznati i po negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca koji su ubijali ljude sa sličnim imenima kao što ih mi većinom imamo u dijaspori.

Ta ista dijaspora, koja je uzeta na nišan od strane nove parlamentarne većine, svake godine u Crnu Goru pošalje preko 500 miliona eura čistog novca. Naši ljudi se odazivaju na brojne humanitarne akcije, pomažu svima u Crnoj Gori. Dovoljan je primjer humaniste Hajriza Hačka Brčvaka i njegove fondacije Hemiias, a tu su i drugi naši humanisti i fondacije.

 Umjesto da prepoznaju naš potencijal, oni dižu hajku na nas. Ta njihova hajka i eventualno brisanje iz biračkog spiska uzrokovaće i tužbe pred američkim sudovima od strane pripadnika nacionalnih manjina koji su devedesetih godina prošlog vijeka nasilno napustili svoja ognjišta u Crnoj Gori zbog raznih pritisaka i prijetnji kojima su bili izloženi.

Na početku mandata vlada Zdravka Krivokapića proglašavana je prosrpskom. Ali, čini se da Krivokapić ipak nije pod utjecajem službenog Beograda i Srpske pravoslavne crkve kako se očekivalo? Kako vi vidite politiku Krivokapića i njegove vlade?

– Premijer Krivokapić je svoju vladu nazvao apostolskom, pri čemu je i ujedinio neka ministarstva da bi došao do broja 12. Taj vjerski fanatizam dovoljno govori o Vladi Crne Gore, a njegova izjava o pomjeranju planina uz dobru vjeru nasmijala je mnoge. Ekspertsku politiku premijera vidim baš onako kako i radi – ljubi ruke popovima, glas diže na prosvjetne radnike. Još im je za ministra postavio ženu koja se izjašnjava kao četnik. Tim izborom, a i mnogim drugim, došli smo u situaciju da danas više u Crnoj Gori pričamo o četnicima i partizanima nego, recimo, o usvajanju Zakona o porijeklu imovine.

Hoće li Crna Gora, kako sanja Aleksandar Vučić i jedan dio sadašnje vlasti postati još jedna republika srpska ostaje da se vidi. Dritan Abazović je imao šansu da formira manjinsku ekspertsku vladu, preuzme kompletnu odgovornost i izgradi jaku Crnu Goru. S pravim ekspertima ne bi bilo prostora za nacionalizam i sve rastući fašizam, a dijaspora bi mogla da bude glavna poluga za svestrani razvoj države. Želim da naglasim da nije sve u Vladi crno i da imaju i dobrih poteza.

Je li vas iznenadilo to što je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici? Aleksandar Vučić kaže da nije očekivao tako nešto.

– Nakon što je međunarodni sud pravde u Hagu dokazao djelo genocida, za očekivati je bilo da sve države kojima je stalo do pravde priznaju to djelo i priključe se društvu civilizovanih naroda. Niko nije Srbe nazvao genocidnim narodom, ja imam u Srbiji mnogo prijatelja i smetalo bi mi da je tako. Crna Gora je položila veliki ispit, pokazala je da može stati na put mračnim ideologijama, a posebno me raduje što su članovi Bečićeve koalicije glasali za usvajanje Rezolucije.

Vučić sad nastoji da se na beogradskom aerodromu sveti crnogorskim poslanicima koji su glasali za Rezoluciju, što može rezultirati i time da će naše iseljeničke organizacije pozvati crnogorske državljane da bojkotuju letove Air Serbie i beogradski aerodrom. To kažem i zato što većinu putnika na letu Njujork – Beograd čine ljudi porijeklom iz Crne Gore.

DPS je na vlasti u Crnoj Gori posljednje tri decenije i u to vrijeme napravljeni su krupni koraci za zemlju: Crna Gora se mirnim putem odvojila od Srbije, što nije bio slučaj s drugim bivšim jugoslavenskim zemljama; vlada DPS-a je Crnu Goru uvela u NATO; Crna Gora je najviše odmakla u pregovorima za članstvo u Evropsku uniju od svih zemalja regije… Zašto je DPS izgubio izbore?

– Mnogo je razloga za gubitak izbora, a glavni je donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti i sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ipak, ja bih se vratio na 21. maj 2006. godine kada je u Crnoj Gori izglasana nezavisnost. Vjerovao sam u građansku Crnu Goru u kojoj će svi bez obzira na nacionalnu pripadnost uživati ista prava. Međutim, stvorena je partijska država, gdje je članska karta DPS-a i drugih vladajućih partija bila najbolja preporuka za posao. Slijedile su neuspjele privatizacije i milionski gubici. Svuda su bili rašireni nepotizam i korupcija, a pojedinci bliski vlasti su se brzo obogatili, dok je običan narod živio od danas do sjutra, čime je stvoreno veliko socijalno raslojavanje.

Kada govorimo o propasti državnih kompanija, najbolji primjer je „13. jul – Plantaže”, koja je danas pred bankrotom. Podatak da je bivša izvršna direktorica Verica Maraš na čelu kompanije provela 12 godina sa mjesečnom platom od preko 7.000 eura, govori da je od svih menadžerskih rezultata najbolje bilo imati člansku kartu DPS-a. Pametnome dosta.

Jedan od najpoznatijih crnogorskih pisaca Andrej Nikolaidis kaže da ako vladajuća koalicija u Crnoj Gori danas jeste neizlječivo nacionalistička, prethodna vlast bila je neizlječivo kleptokratska. Je li se DPS mogao i morao više uhvatiti u koštac s korupcijom i kriminalom?

– Teško se uhvatiti u koštac s korupcijom i kriminalom kada je sami vrh DPS- a i njihovih saveznika bio umiješan u to. Crna Gora je mala država i da je bilo volje i želje, korupcija i organizovani kriminal se mogao iskorijeniti za par mjeseci.

Mnogi ljudi koji su umiješani u razne afere i dalje su na visokim pozicijama i na slobodi. DPS je najavljivao reforme u svojim redovima nakon poraza na izborima. Očekivalo se da će Đukanović imati snage da se zahvali kompromitovanim kadrovima. Međutim, vidjeli smo da im je Petar Ivanović, osumnjičen u aferi Abu Dabi fond, bio jedan od glavnih ljudi za lokalne izbore u Herceg Novom.

Jedna od posljedica DPS vlasti je i to što što u Crnoj Gori imamo reprizu ranih devedesetih godina. U drugom gradu po veličini u Crnoj Gori imamo gradonačelnika sa četničkom šubarom na glavi koji je tu došao glasovima Bečićevih i Abazovićevih odbornika. Dešava se da nikšićki taksista urinira na spomenik narodnog heroja Ljuba Čupića. Svakodnevno se zemlja razara raznim podjelama i mržnjom, a u njoj se otvoreno ugrožava ono što joj je najsvetije – njen građanski i demokratski karakter.