SPC – državna crkva u Crnoj Gori

8-uzurpirala i lupeški opljačkala u Crnoj Gori. Prava bi se misaona revolucija desila u glavama srpstvujušćih CANU Crnogoraca kad bi napokon – poslije sto pedeset godina teškog magarčenja – uspjeli shvatiti da su „srpstvu“ mili taman koliko i Crnogorci.

nažalost, sve tačno i dobro rečeno...sve rade da unište crnogorsko i rijećju i djelom...dokle... ima li koga da reče dosta više

1.Crnogorsko društvo se zapravo nikad nije istinski i u cjelini probudilo od nesrećne 1918-te.Stoga nije nikakvo čudo što smo kao ljudi bili nedovoljno obaviješteni o relevantnim stvarima koje su stubovi nosači našeg identiteta. Ništa se nije događalo bez učešća SANU,crnogorski glasovi su ućutkivani

2.Na fakultetima i uopšte svim školama nominalno smo učili srpski jezik a govorili maternji crnogorski. Pisce su nam svrstavali u srpsku književnost i srpske hrestomatije iako nijesu bili ni po čemu srpski. Nakon II svj. rata nije bilo poželjno ići u crkvu, a skrivana istina o CPC dala je "rezultat"

3. Devedesetih, i nakon vraćanja suverenosti, već su bile nastale podjele ZA i PROTIV. Oni koji su bili protiv samostalnosti CG bukvalno su se preko noći deklarisali kao Srbi, što je otežalo formiranje vlasti. A naše mlado rukovodstvo nije uspjelo da čuje glas jednog broja usamljenih intelektualaca

4. intelektualaca koji su otvorili vrata poimanju osnova na kome je trebalo otvoriti knjige istine i učvrstiti identitetska pitanja. CANU je i tada bila uspavana a Dukljanska akademija nije mogla da mobiliše naučnu i prosvjetnu javnost. "Dug" prema Amfilohiju (da ne talasa u vrijeme referenduma)...

5. ... urodio je "gorkim plodom", "plodom" koji je brutalno razorio sve ono što je trebalo da koncentriše crnogorsko nacionalno biće na sebe. Pojam "građansko" poslužio je više kao nacionalističko onima koji su se deklarisali kao Srbi. Stalni pritisak Beograda nije ispuštao šansu. Do dana današnjeg

7. Uprkos svim našim propustima, i uprkos nečuvenom pritisku na našu državu od strane Srbije, DUŽNI SMO Crnoj Gori OBRAZ za koji se moramo izboriti. Dužni smo precima i potomcima. Dužni smo sebi i sopstvenom dostojanstvu ličnosti. Dužni smo da dignemo glas i osudimo izdaju, kukavičluk i poltronstvo.

Jos malo kad budemo placsli kiriju na grobove mozda se dovedemo pameti