Batrićević: Abazović ne razumije važnost 1918. i zato URA gubi crnogorsko tkivo

Gost današnje emisije "Drugačija radio veza" bio je istoričar Boban Batrićević.

Odgovarajući na pitanje kakvu će identitetsku politiku voditi nova Vlada, Batrićević kaže, da znajući ko je generisao energiju smjene vlasti, nije teško zaključiti da će se Crna Gora suočiti sa teškim vremenima.

“Na vlasti imamo dogovor između tvrde nacionalističke anticrnogorske struje sa dvije prtije, koje kažu da su građanske, a koje apsolutno ćute na nacionalizam koji im je donio vlast. Kad gledamo njihove nastupe mi ne možemo očekivati da će one braniti crnogorski identitet”.

Komentarišući izjavu potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ga ne zanima 1918, Batrićević napominje da je ta godina "nulta godina crnogorskog modernog identiteta", te da bi bez nje savremeni crnogorski identitet bio nezamisliv.

“On ne bi smio da se diskvalifikatorski odnosi prema nečemu što je bila nacionalna trauma. Od 1918. imamo suprotstavljene diskurse u Crnoj Gori, jedni je glorifikuju drugi je smatraju traumom, ali ne možemo zapostaviti da je 1918. bila ključan momenat koji je opredijelio crnogorsku istoriju XX i početkom XXI vijeka”. 

Abazović je, smatra Batrićević, prihvatio strategiju koja je podrazumijevala da zbog smjene DPS-a sa vlasti, potisnu sve važne teme za crnogorski identitet. To je otvorilo prozor za retrogradnu nacionalističku politiku u Crnoj Gori, što se prikriva tezom da je  DPS jahao na istorijskim pitanjima kako bi podijelio Crnu Goru.

URA će, po mišljenju Batrićevića, izgubiti procrnogorsko biračko tkivo, te je pitanje je kakva je njihova budućnost kada dođu novi izbori.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti je, kako kaže, bilo diranje u osinjak.

“DPS-u su ljudi koji smatrani prijateljima i članovima partije, okrenuli leđa jer su popovske kletve bile mnogo jače nego sve pozicije kojima je DPS mogao, na neki način, da kontroliše određeni dio svog biračkog tijela”.

Crna Gora je u ovih četrnaest godina, ocjenjuje istoričar sa Cetinja, pokazala nesposobnost da se odbrani od institucija koje su generisale velikosrpski nacionalizam.

“To su institucije kao što su Matica srpska, SPC, razni mediji koji koriste ono što je odraz i praksa velikosrpskog nacionalizma, a to je 'viktimizacija sebe'. U toj predstavi, sebe kao žrtve, oni pokušavaju da dobiju političke poene i na taj način koheziraju svoje biračko tijelo”.

DPS je, smatra, zaboravio prethodnih godina da pomaže CPC, da je afirmiše, da pomaže njen opstanak i školovanje kadra, da lobira u centrima pravoslavlja da se toj crkvi povrati kanonski status koji je oduzet nasilno nakon sukcesije Crne Gore 1918.

“DPS (u svom Programu) nije smjela da napiše da će da obnovi nešto što je već obnovljeno! Mogli su da napišu da će pomoći sticanje kanonskog priznanja obnovljene CPC. Onda su mogli sa pametnijim marketingom, ne direktno da se sukobavljaju sa crkvom, već da svoju kritiku usmjere na menadžerstvo u (Srpskoj pravoslavnoj) crkvi. Imali smo 30 godina nekontrolisanog građevinskog rada SPC i ćutanje DPS do usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Upravo su hranili svog najvećeg neprijatelja na taj način”. 

Batrićević smatra da se spoljnopolitičke okolnosti okreće u korist Crne Gore. Izbor ljudi koji će krojiti američku politiku na Balkanu je kao da ih je birao Suverenistički blok, jer su to sve ljudi koji odlično poznaju prilike u "srpskom svetu".

“Odlaskom Trampa urušava se osnovni preduslov da se 'srpski svet' realizuje na Balkanu”, zaključio je Batrićević.