Vahtel: Kultura je mnogo važnija za identitet nego što su mislili komunisti

Američki akademik, jedan od naprestižnijih svjetskih slavista Endru Baruh Vahtel, u Drugačijoj radio vezi najprije je govorio o svom iskustvu u Kirgistanu gdje je angažovan kao profesor na CEU posljednjih godina i Rusiji, koju često posjećuje, savršeno govori ruski i odlično poznaje mentalitet te velike zemlje. Kaže da je politički i socijalni život u Rusiji dosta loš, da su samo Moskva i Sankt Petersburg izuzeci, a da je nazadovanje vidno u svim ostalim sredinama.

Govoreći o tome da je "Ruski svijet" bio paradigma onoga što imamo posljednjih godinu, dvije kod nas, ističe da ima ljudi koji razumiju da to nije budućnost ni za Rusiju, te da je to zemlja koja je svaku godinu slabija i slabija. Sreća za Crnu Goru je što se nalazi u Evropi, "a to daje velike mogućnosti".

Vahtel se u svojim knjigama bavio fenomenom raspada SFRJ. Kaže da su svi stručnjaci tražili razloge njenog nestanka tako što su ekonomisti isticali ekonomske razloge, poliičari političke... a on se fokusirao na kulturu kao uzročnika disolucije Jugoslavije. Na vrlo solidnom crnogorskom objašnjava:

"Ja kao čovjek koji voli da gleda i sa druge strane, pitao sam ljude kako smatraju da bi to mogao biti uspješan projekat. Gledao sam kako se stvarala Jugoslavija i kako su ljudi mislili da je to moguće, i onda kako su od početka 60-ih otišli od te ideje i lagano ta kulturna ideja je nestala, a za mene kao kulturnog kritičara to je najglavnije".

Dodaje da se može ekonomski propasti pa opet obnoviti provredu, možeš izgubiti politički sistem i izgrditi novi, ali "ako nemamo razumijevanje da smo jedan narod, to je onda izgubljeno".

Osvrnuo na to šta se desilo 50-ih i 60ih godina, pa je krenula razgradnja duha zajedništva jugoslovenskih naroda.

"Uvijek je bio neki balans u Jugoslaviji, komunisti su mislili da nacoionalizam mora nestati... oni su misili da je najvažnije da izgardiš institucije koje su jugoslovenske, a ako ljudi hoće da imaju svoju kulturu, to nije problem. Neka Hrvati pjevaju hrvatske pjesme, neka Makedonci govore na svom jeziku... Taj identitet kroz kulturu je mnogo jači nego što su komunisti mislili". 

Nacionalni identitet je, po Vahtelu, najlakši za povezivanje. Druga mogućnost je religiozni identitet, ali za njega je preduslov vjerovanje u Boga.

"Političari su razumjeli da mogu manupulisati i oni i do sad vrlo dobro manipulišu ljudima i vidimo to ne smo u Jugoslaviju. Sada u Americi imamo isti proces gdje su veliki broj Amerikanaca postali nacionalisti."

Vahtel ima utisak da nacionalni identitet u Crnoj Gori nije dubok i time objašnjava značajne promjene u statistici nacionalnih grupa. Naglašava propagandnu ulogu medija i društvenih mreža, preko kojih se utiče na nacionalni osjećaj.

Vahtel je istakao da je ranije, od sredine 19. vijeka, posebno u Istočnoj Evropi proces nacionalizacije bio vrlo vezan sa jezikom, ljudi su, kako kaže, živjeli u imperiji gdje postoji neki jezik, i početak procesa nacionalizacije bio je stvaranje nacionalnog jezika. Za ljude koji su počeli ova proces, kako kaže, bio je važan jedan simbol, a to je nacionalno pismo, i to nije bilo samo u Jugoslaviji.

Kaže da mu je bilo teško napisati članak o Njegošu, upravo zbog tih nerazumijevanja identitetskih finesa: crnogorski jezik je politički, Njegoš je srpski pisac, zaključak - Crnogorci ne postoje!

"Kako ubijediti ljude da su oni posebni, da imaju svoj identitet kad je taj identitet dosta blizak drugima, ja vidim taj problem i u Kirgistanu jer ioni imaju sličan problem".

Akademik Endru Baruh Vahtel kaže da je za njega važno da ljudi imaju mogućnost da izaberu šta hoće i kako hoće, a ideja da neka drug sila želi da objasni nekom ko je i šta je, njemu "nije prijatna".

Vahtel kaže da je američki odnos prema naciji sasvim drugačiji, te dodaje da se nada da će se to držati, "inače ćemo biti kao vi".