Naši košarkaši nakon povratka iz Ukrajine: Samo da rata ne bude

Košarkaši Miloš Latković i Miloš Popović u našoj emisiji “Drugačija radio veza” govorili su o svom putu iz Ukrajine do Crne Gore nakon početka  agresije na Ukrajinu.

Grad Krivoj Rog, u kojem su igrali za tamošnji klub “Krivbas”, napustili nakon početka ruske agresije, 24. februara, ali su, Ukrajinu uspjeli da napuste na graničnom prelazu Lužanka, prema Mađarskoj, tek 1. Marta, nekoliko sati nakon ponoći.

Kažu da nijesu mogli da vjeruju, niti je bilo što nagovještavalo da se može dogodii ono što se dogodilo, rat i stradanje.  

Miloš kaže da je prvo što je uradio kada je čuo "da je krenulo i počelo", pozvao ambasadorku.

"Prvo što sam uradio jeste da sam zvao ambasadorku, jer sam ranije bio u kontaktu sa njom. Ona mi je samo rekla da bježi iz države, da se i mi snađemo, da izađemo kako znamo i umijemo. Ja sam tu vidio da moramo da tražim pomoć od kluba od bilo koga", kaže Miloš.

Haotičan put, pun neizvjesnosti, straha i potresnih scena za njih se ipak srećno okončao. Navode da su granate padale u njihovoj blizini, dio puta od skoro 30 km prešli su pješke. Ono što su vidjeli ostaće im urezano u sjećanje. Jedan od dvojice  Miloša priča o onome što je bilo najupečatljivije, opraštanje očeva i muževa od svojih žena i đece.

“Pojedini dobrovoljci koji su izlazili iz autobusa da idu u rat, u njihovim očima nije bilo straha, na njihovo licu je bio osmijeh, osmijeh koji je poznat i nama u Crnoj Gori koji pokazuje koliko ti ljudi vole svoju državu”.

U svom haosu i stradanju koje samo rat može da donese, nije kažu izostala ni huanost.

“Majke koje su ostale same sa djecom, bez hrane i ičega, stajale su u redu i čekale. Svi su se trudili da ih propuste, drugi ljudi su se pokazali kao veliki, donosili su hranu i pelene za bebe”, prisjeća se Miloš.

Ukrajinu jesu napustili, zdravo su stigli u Crnu Goru, ali kažu da su emotivno prazni, da im nije lako zbog svih ljudi i prijatelja koji su ostali u haosu Ukrajine. Kažu da su svakodnevno u kontaktu sa saigračima iz kluba, da su im ponudili da porodice pošalju u Crnu Goru, ali da su im oni saopštili da je takav put, u ovoj situaciji, veoma rizičan.

Kažu da su o ratu znali samo iz priča, nijesu bili svjesni šta to znači, nakon onoga što su vidjeli i kroz šta su prošli, za samo pet dana, poručuju da niko nikada ne pomisli da neki problem rješava ratom.

“Niko nije zaslužio da prolazi kroz takave scene i horor …..”samo da rata ne bude”, poručuju naši košarkaši.