Dušan Pajović u DRV: Građani slomljeni spojem dvije ideologije – klerofašizma i kapitalizma

Autori političkog proglasa objavljenog prošle sedmice na portalu CDM „Za autentičnu crnogorsku ljevicu“ Andrej Nikolaidis i Dušan Pajović, nemaju namjeru da osnuju politički pokret ili partiju, ali žele da podstaknu građansku neposlušnost sa lijevog spektra, uvjereni da Crna Gora i dalje baštini ideje socijalne pravde. Obrazlažući razloge za proglas, Dušan Pajović je u DRV rekao da je Crna Gora u suštini kolonija Kvinte a zemlje članice EU kolonija SAD-a, zbog čega borba mora podzumijevati i reformu EU od koje nema odustajanja.

- Mi ne pričamo direktno o EU nego o „koloniji Kvinte“ ili tih pet najačih zemlja, ali na samom početku teksta smo namjerno napisali „kolonija Kvinte“ dakle SAD-a, jer mi smatramo da je EU nažalost kolonija Sjedinjenih Američkih Država, što možemo vidjeti u različitim geo-strateškim područjima, počevši od rata u Gazi do mnogi drugih problema i to je ogroman problem iz više razloga. Kao prvo, podređeni ste nekom i kada se određeni interesi velikih sila poklope vi se tu ništa ne pitate. Tako je bilo i čuvene 1918, kada smo ostali bez saveznika. O kolonijalizmu velike Srbije tek možemo dugo da raspravljamo, ali ono što bih naglasio je da model koji mi nudimo nije čak ni ta zatvorenost u jednu državu, već internacionalizam i dekolonijalna borba koja bi počivala na ujedinjenju lijevih snaga iz različitih država. Pa mislim da se zajedno sa drugim ljevičarima moramo boriti da EU reformišemo."

Mada je ovdje fokus na Crnoj Gori ipak ne možemo ne spojiti sve sa globalnim procesima. Pajović je takođe i član DiEM 25 internacionalne lijeve političke organizacije, a DiEM je učestvovao na više izbora u okviru EU, sa lošim rezultatima ili neulaskom čak ni u parlament, kao što je bio slučaj na posljednjim izborima u Grčkoj, dakle u zemlji osnovača, Janisa Varufakisa, jednog od najprominentnijih intelektualaca ljevice. Dakle, na koji način se boriti, u situaciji kad internacionalna ljevica iz izbora u izbore doživljava poraze?

Pajović kaže da je kontekst veoma bitan.

- Mi smo i u tekstu napisali da Crna Gora ima prijemčivost prema idejama socijalne pravde i da je komunizam zbog toga bio toliko jak u Crnoj Gori. Vi kad pogledate bivšu Jugoslaviju, najveća jugonostalgija je upravo kod Crnogoraca i Bosanaca. Svi ostali izmišljaju neke teorije zavjere, da je Tito bio anti-Srbin, da je bio anti-Hrvat, ali mi smo i dalje ostali prijemčivi za te ideje".

No Crna Gora je u međuvremnu klerikalizovana jakim uticajem srpske crkve.

- Pošto u Crnoj Gori nema ljevice, ja vjerujem da se dosta ljudi priklonilo crkvi jer je ona na primjer iskoristila tu priliku da otvara narodne kuhinje, da ispunjava druge servise koje država nije uspjela da ispuni, kao što su apsurdni psihološko-savjetodavni centri koje organizuje crkva, ili kako ih ona naziva "pastirsko-savjetodavni centri". Tako da u suštini mi pričamo o ispunjavanju nekih osnovnih životnih potreba koje nijesu ispunjene građanima i građankama Crne Gore. Istovremeno ne zaboravljamo identitetsku borbu protiv imperijalizma, takođe ne zaboravljamo borbu protiv klerikalizma, kao ni borbu protiv identitetske opresije kakvu trpe Crnogorci, Bošnjaci, Albanci. Istovremeno stavljamo naglasak i na sve ostale identitete: LGBTQ + identitete, na ženske i rodne identitete, takođe na ekološku borbu. Mi smatramo da sva ta borba mora biti sveobuhvatna i mi se ne možemo fokusirati samo na jednu ili drugu stvar. Ne možemo se fokusirati samo na nacionalnu emancipaciju bez svega ostalog, niti na ekonomsku dobrobit bez svega ostalog. Jer to onda vodi u neke izvitoperene ideologiije koje na kraju neće dovesti do blagostanja većine ljudi“.

Kako motivisati ljude koje je crkva godinama, sad već decenijama klerikalizovala, da postanu ljevičari. Pajović priznaje da to neće biti lako:

- Pa ja vjerujem da je moguće, ali ne mislim da je lako uopšte. Ono što treba da shvatimo je – ok ako ne postoji plodno tlo, a djeluje da ne postoji plodno tlo za formiranje takve lijeve partije, mi treba da formiramo druge načine organizacija – što znači „Korčulanska škola“ i građanska neposlušnost. Dakle ljevica mora da postane pank opet, jer je trenutno crkva pank. Dakle treba graditi taj socijalni momenat da se dese određene promjene i opet se pozivam - „Korčulanska škola“ paraleleno sa građanskom neposlušnošću đe bi se mi, kako je Andrej napisao taj dio – OK Crnogorci ne ljube lance, ali to ne znači da se ne treba vezati lancima za stvari koje su nam bitne. Znači ako dođe do rušnja Meštrovićevog Mauzoleja mi treba, ako zaista cijenimo tu ideju, da se vežemo lancima, pa nek vide hoće li nas gaziti bagerima. Ako dođe do novoga trpanja rijeka u cijevi isto tako ili nečeg trećeg. Mi moramo prije svega pokazati tu solidarnost na djelu, ne više kroz prazne priče koje su uvijene u neku neoliberalnu demokratiju - predstavničku, niti kroz neke NGO diskurse kojih je makar nama dvojici više preko glave".

Građansku neposlušanost i bunt moramo pokazati i u slučaju suđenja profesoru Fakuteta za crnogorski jezik i književnost dr. Bobanu Batrićeviću, kojem se sudi za tekst o Crkvi Srbije objavljen na Anteni M:

- Mislim na suđenje Bobanu Batrićeviću. Ako na osnovu svega, a što pravnici sami kažu - nema veze sa uzemiravanjem javnosti ili šta već - Bobana zatvore, naša je moralna odgovornost da to ne dozvolimo. Makar se mi vezali za Bobana lancima,“ kaže Pajović.

Proglas objavljen 17. januara, izazvao je dosta komentara, uglavnom pozitivnih. O negativima kaže sljedeće:

- Dio ljudi i dalje smatra da vam treba desnica da biste gradili državu, što mi mislimo ne samo da nije tačno, nego je i empirijski dokazano da nije tako. Nije nama državu gradio drugi dio zelenaškog pokreta. Prvi dio zelenaškog pokreta koji se borio 1918 većinski je, dobrim dijelom, prešao u partizane. Dakle nisu nama gradili državu ljudi koji su ostali uz Sekulu Drljevića, nego ljudi koji su ušli u komunizam. Tako da kad pogledate već nešto tako relativno blizu, to je dokaz da nama treba lijeva ideja koja kaže istorijsko Ne – i fašizmu i kasnije i Staljinu 48'. A definitivno kapitalizmu u samom međuvremenu“.

No građani na protestima organizovanim nakon 30. avgusta 2020. nijesu bili masovni u mjeri u kojoj bi to značilo i imalo uticaja.

- Stoga što su građani i građanke slomljeni spojem dvije ideologije – klerofašizma i kapitalizma. Ali to je i dokaz i koliko su građani i građanke bili bliski ideji socijalne pravde, s obzirom na to da su bile potrebne, ne jedna nego dvije kontra-revolucije da se dese. Prvo 89-te, čuvena AB revolucija koja je uništila dio ekonomske ali i dijelom i dio socijalne pravde, a druga kontrarevolucija, koja je došla uz litije i čuveni 30. avgust. Tako da trebalo je dva puta da se upre u crnogorsko stanovništvo da bi se tako nešto slomilo. Ja mislim da to tinja i da nikad neće biti do kraja slomljeno“ vjeruje Dušan Pajović, građanski aktivista i član međunarodnog ljevičarskog pokreta DiEM 25.

U podkastu DRV u kojem je Pajović bio gost, poslušajte više o tome kako raste desnica širom Evrope i Zapada uopšte, kako se stranke centra (ne)snalaze, kako ekstremna desnica koristi, odnosno zloupotrebljava ljevičarske ideje socijane pravde u svoju korist, zašto ljevičari često služe kao „korisne budale“ desnice, kako se boriti sa činjecama u svijetu post-istine, te postoji li „lijevi konzervatizam“ i kako motivisati iscrpljene građane.