Povodom 21. maja, dana kada je Crna Gora prije 18 godina obnovila nezavisnost, gost današnje Drugačije radio veze je proslavljeni vaterpolista, nekadašnji kapiten Crne Gore, a danas poslanik DPS-a Nikola Janović.
Crna Gora nakon referenduma nije dugo čekala na neko sportsko odličje, predvođeni velikim trenerom, na žalost prerano preminulim Petrom Porobićem, vaterpolo reprezentacija Crne Gore se na joše jedan jubilej, 13. jula 2008. na Evropskom prvenstvu u Malagi popela na pobjednički tron savladavši reprezentaciju Srbije. Prva zlatna medalja za Crnu Goru u novoj sportskoj istoriji došla je kada se većina najmanje nadala, put od pretkvalifikacija do Evropskog šampiona i danas je jedan od najvećih uspjeha crnogorskog sporta. Riječi legendarnog Duga Đurkovića da Crna Gora ne može da izgubi 13. jula pokazale su se tačnim.
Na podsjećanje da je i veliki broj iskrenih suverenista uoči referenduma bio jako skeptičan povodom šansi Crne Gore da uradi bilo šta veliko u bilo kom sportu, Janović kaže da sjećanje na Malagu i nakon 16. godina budi čiste emocije i da je ta medalja pokazala sav prkos i inat koji karakteriše Crnogorce. Dodaje da je to bilo dotad nezabilježeno u analima vaterpola - reprezentacija debitant postala je prvak Evrope.
Uloga Petra Porobića i nepobjedivost na 13. jul
Žrijeb u Malagi nikad teži, Španija, Mađarska, Hrvatska i Srbija, vaterpolo sile smjenjivale su se kao na traci pred Janovićem i društvom. Epopeja je krenula tijesnom pobjedom protiv domaćina Španije, u trećem smo poraženi od Hrvatske a onda je počela serija pobjeda šokantnim trijumfom protiv favorizovane Mađarske.
„Upravo smo rasli tako iz meča u meč i osjećala se ta euforija, mada ispočetka i ne toliko. Rijetko ko je smatrao, bez obzira što smo mi vjerovali, da nešto možemo da uradimo. A u Crnoj Gori sigurno i zbog svih tih okolnosti da je nekima uvijek bilo draže da navijaju za nekog drugog. E upravo je ta naša vaterpolo reprezentacija pokazala da imaju itekako za koga svoga navijati. Da smo itekako kadri da ostvarimo sjajne rezultate“, kaže Janović.
I pored izjava pred finale koje su dolazile iz tabora Srbije, tada doskorašnjih saigrača iz selekcije SCG, da „učenik ne može pobijediti učitelja“, perioda na utakmici kada je Srbija u momentu imala i dva gola prednosti, Janović kaže da ih ništa nije moglo pokolebati i dodaje da su postali svjesni uspjeha kada su pri povratku vidjeli da je „Crna Gora gorjela“.
„To je bio doček na aerodromu u Tivtu, na 100 stepeni, na putu do Kotora su ljudi stajali sa strane, svirali automobilima, zaustavljen je bio saobraćaj, doček u Kotoru na Trgu od oružja. Onda smo praktično samo došli do kuće da se presvučemo, čekao nas je autobus koji nas je onda vodio do Cetinja. Kasnije smo došli do Podgorice i tu nas je čekao vulkan ljudi. To je stvarno bilo nevjerovatno, vidite jednu čistu emociju i euforiju kod ljudi“, dodaje nekašnji kapien crnogorskih vaterpolista.
San je, nakon propuštene šanse da se osvoji i medalja na OI, nastavljen naredne godine, osvajanjem Svjetske lige u Podgorici. Sagovornik Antene M kaže da sve to ne bi bilo moguće bez tadašnjeg trenera i najboljeg crnogorskog stratega pokojnog Petra Porobića. Iako je prethodne godine sa reprezentacijom SiCG osvojio zlato na SP u Montrealu, Porobić je odlučio da uđe u projekat stvaranja nove reprezentacije nove države. Na njegov poziv kapicu "ajkula" odabrali su svi reprezentativci dotadašnje zajedničke selekcije iz Crne Gore, osim jednoga - Petra Prlainovića. Braća Janović, Zloković, Jokić, Gojković, Radić odlučili su da propuste EP u Beogradu i SP u Melburnu i da, umjesto na najvećoj vaterpolo smotri, igraju kvalifikacije protiv drugorazrednih selekcija, kako bi se kvalifikovali za EP u Malagi.
„On je zaista bio čovjek koji je bio toliko posvećen tom sportu, koji je o svemu razmišljao. Sjećam se tih taktika koje smo mi imali, tih snimaka koje smo mi gledali, to je bio kao šah. Mi smo došli do tog nivoa da smo znali gdje će koji igrač da šutira. Šćepanović je imao CD kući, na taj način je vadio statistiku gdje koji igrač šutira. Mlađan i leka su ga zezali da će mu ukrasti diskove... To su bile nevjerovatne pripreme za meč i to je svima ulivalo samopouzdanje. Najveći udio svemu tome imao je Petar Porobić“, kaže Janović.
Vaterpolo reprezentacija je, kako kaže, bila Crna Gora u malom. Navodi da su uvijek pobjedama i medaljama pokušavali da dokažu da je to uspjeh svih građana Crne Gore.
"Ja sam bio kapiten tim momcima, to su stvarno i sjajni ljudi, prijatelji, igrači, bila je privilegija biti kapiten takvoj ekipi, gdje su svi ti momci bili skromni, normalni, pristupačni. Niko tu nije izigravao bilo šta, vaterpolo reprezentativci bili su obrazac kako treba da se ponaša neko poznat i uspješan. Mislim da je to jako važno pogotovo kada ste javna ličnost, da znate da vas ljudi gledaju, da djeca u vama vide idola", poručuje Janović.
Nakon godina velikih uspjeha, osvojenih medalja na evropskim i svjetskim prvenstvima, vaterpolo reprezentacija Crne Gore u posljednje vrijeme nije bila ni blizu trofeja. Janović vjeruje da će uskoro sve biti bolje jer smatra da Crna Gora u ovom momentu ima zavidan broj talentovanih mladih igrača koji bi mogli u budućnosti vratiti crnogorski vaterpolo tamo gdje i pripada. Akcenat stavlja na U18 reprezentaciju u kojoj igra i njegov mlađi sin koji je zajedno sa VK Primorcem nakon 16 godina osvojio titulu prvaka Crne Gore.
"To je generacija koja dolazi. Generacija moga sina Srđana, sina Vlada Gojkovića, Strahinje... ima stvarno odličnih igrača. Ako bude sve kako treba, mislim da bi mogli da se vrate na onaj put koji je trasirala naša reprezentacija tada. Ja zaista čvrsto vjerujem da hoće, vidim izuzetan talenat među tim momcima, vidim nekog šmeka za vaterpolo koji oni imaju, nešto novo što odavno nisam vidio i to mi se sviđa i mislim da uliva nadu", smatra Janović.
Uspjesi crnogorskog sporta nijesu uvijek izazivali oduševljenje u dijelu crnogorske javnosti i društva. Na naše pitanje zbog čega je to tako Janović odgovara:
"Ja sam sada na političkoj sceni Crne Gore i vidim takođe te podjele koje su duboke, koje datiraju od ranije, ali izgleda nekad kao da nemamo kapaciteta da ih prevaziđemo, kao da nekad ne želimo da ih prevaziđemo. Šteta, moramo da radimo na tome da ih prevaziđemo. Od toga može da bude samo bolje svima nama. Ne trebaju nam nikakvi mentori sa strane, nikakvi nalozi, treba nam da budemo što više jedinstveni. Pogledajte ovih dana šta se dešava i sa našom spoljnom politikom i tim odnosima sa susjedima, dobijamo i protestne note, pa pokušavamo da se pravdamo. To je šibicarska politika.
I to je nešto što se na kraju preliva i na sport. Dolazimo do nenormalne situacije gdje političari kada ih neko pita da li navijaju za Crnu Goru, a oni kažu da navijaju, sad mi treba da smo svi srećni što navijaju za Crnu Goru... a vodi državu. To je nestvarna priča", kaže Nikola Janović i podsjeća da je kao ministar sporta u 41. vladi bio uveo manifestaciju "Dan reprezentacije".
- Djeci je to puno značilo. Uživali su u druženju sa reprezentativcima, dok su gledali snimke golova reprezentacije... Sport je divan, plemenit i od bavljenja sportom mladi mogu imati samo koristi", poručuje Nikola Janović.
Drugačiju radio vezu u kojoj je gost bio Nikola Janović možete pogledati na linku ispod:
Rade
Lijepo podsjecanje na lijepe dane Crne Gore. A ovo danas... ds bog sacuva.