„Meni bi bilo čudno da vidim Trampa da se vrati bez obzira da li je osuđen ili ne. Mislim da takav čovek ne bi smeo da vodi nijednu zemlju, a kamoli Sjedinjene Američke Države. Ali to isto govori i da biračii biraju onoga koga oni vole i da vlada, ili predsjednik jedne države predstavlja biračko telo“, rekao je u podcastu DRV, profesor Vesko Gračević dugogodišnji crnogorski diplomata, ambasador pri NATO-u i OEBS-u, sada profesor prakse u međunarodnim odnosima na odsjeku Globalnih studija, Frederik Pardu škole na Univerzitetu u Bostonu.
Razlika između sadašnjeg i bivšeg američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) i Donalda Trampa (Trump) koji će se naći 6. novembra u novom rimeču, na predsjedničkim izborima je smanjena, i Bajden sada diše za vrat Trampu, ali je još teško procijeniti ko će odnijeti prevagu. Iduće semice, 28. juna održaće prvu predizbornu debatu na CNN-u, i ona će kao i sve što će se dešavti u narednim mjesecima uticati na to ko će od ova dva istorijski i najstarija ali i najnepopularnija kandidata, odnijeti prevagu.
„Vrlo će biti neizvjesno, i mislim da će jesen da odluči o tome, a mogu da budu razne druge situacije koje će odlučivati. Ovo su dva vrlo stara kandidata i Amerika je između mnogih mladih ljudi i kao zemlja koja ima imdž prosperiteta i dinamičnog društva, to mogu da potvrdim kao neko ko živi ovde, izabrala dva vrlo stara kandidata, koji imaju veliko iskustvo, ali čija se sposobnost da vode jednu tako veliku zemlju često postavlja kao pitanje. Osim toga ne uživaju veliku popularnost. Odnosno, Tramp uživa u svom vrlo jakom birčakom tijelu, takozvanoj MAGA-i, dok Bajden ima poteškoća kod svojih birača zbog slučajeva koja su važni njegovim glasačima, kao što je rat u Gazi i to će biti vrlo neizvjesno, a najneizvjesnije će biti u ovih šest sedam „swing states“ država u kojima se odlučuju izbori.“
Tramp je nedavno postao prvi bivši a možda i budući američki predsjednik osuđen za krivično djelo (za tajnu isplatu porno-glumici Stormi Danijels da ćuti o njihovoj vezi u izbornoj kampanju 2015/2016), za koje će visina kazne biti izrečena sljedećeg mjeseca, ali je malo vjerovatno da će biti osuđen na zatvor. Još tri sudska procesa koji se vode protiv njega po svemu sudeći je uspio da odloži za nakon izbora – zlupotrebu i iznošenje tajnih dokumenata nakon uzlaska iz Bijele kuće, podsticanje pobune 6. januara 2021., kao i pokušaj miješanja u izbore čuvenim snimkom u kojem od državnog sekretara savezne države Džordžija, traži da mu "samo nađe 11780 glasova". Istraživanja pokazuju da mu prva presuda nije ni najmenje škodila, i da mu strategija predstavjanja sebe kao političke žrtve Bajdena, ide na ruku. Republikance nije smirila ni prošlosedmična presuda sinu predsjednika Bajdena, Hanteru koji je proglašen krivim za zloupotrebu oružja u vrijeme dok je imao ozbiljnih problema za zavisnošću.
Sa druge strane potencijalnom biračko tijelo aktelnog predsjednika, uz sumnje da zbog starosti i vidnih problema sa pamćenjem može izdržati drugi mandat, trenutno još veći problem predstavlja američka podrška Izarelu za destrukciju Gaze, nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael 7.oktobra i ubistvo 1100 osoba, te otmicu preko 200, u kojoj je da sada ubijeno preko 42 hiljade osoba, od čega su 70 posto žene i djeca. Zbog nesposobnosti da obuzda izraelskog desničarskog premijera Benjamina Netanjahua, u onom što nazvaju genocid nad Palestincima, njegovu je administraciju, već je napustio jedan broj karijernih javnih djelatnika, među posljednjima i Jevrejka visoko-pozicionirana u Bijeloj kući, zbog čega je neizvjesno da li će svo demokratsko biračko tijelo izaći da glasa za Bajdena ili će u znak protesta podržati jednog od dva alteranrtivna kandidata: dr- Džil Stejn (Jill Stein) iz Zelenih, ili Roberta Kenedija juniora (Kennedy/RFK) nezavisnog kandidata iz slavne dinastije Kenedijvih, ali kojeg se, zbog njegovih kontroverznih političkih i drugih stavova, čuvena familija, uključujući i braću i sestre, javno odrekla. Njihovi glasovi, takođe mogu uticati na kako se pretpostavlja tijesan ishod izbora.
Da je preskočila Trampa, Hejli bi pobijedila Bajdena
Profesor Garčević vjeruje da bi, da su republikanci uspjeli umjesto Trampa kandidovati Niki Hejli (Nikki Haley), bivšu guvernerku Južne Karoline i bivšu Trampovu ambasadorica u UN-u, što je bila namjera, ali loše izvedena, demokrate bi izgubile Bijelu kuću:
„Da je Niki Hejli pobijedila kao republikanski kandidat, mislim da ne bi imala problem da pobijedi Bajdena. Vrlo je popularna i imala bi šansu da bude prva žena predsjednik SAD-a. Dosta ljudi koji se smatraju umjerinim demokratama, ili konzervativnim demokratama, bi glasalo za nju, međutim to se nije desilo.“
Ono čega se svi koji drže do zapadnih vrijednosti plaše je povratak Trampa, koji i dalje negira ishod izbora iz 2020-te, na kojima ga je Bajden pobijedio sa deset miliona glasova, više i čistom pobjedom takozvanog „izbornog koledža“ koji u SAD-u odlučuje izbore.
„Meni bi bilo čudno da vidim Trampa da se vrati bez obzira da li je osuđen ili ne. Mislim da takav čovek ne bi smeo da vodi nijednu zemlju, a kamo li Sjedinjene Američke Države. Ali to isto govori i da birači biraju onoga koga oni vole i da vlada ili predsjednik jedne države predstavlja biračko telo. Može da se desi jedan interesantan slučaj. Neki esksperti ne otklanju mogućnost da bi se moglo desiti nešto slično što se dogodilo Trampu 2016. On je pobedio na izbrima, iako je imao manje glasača koji su glasali za njega...Neki eksperti ne isključuju da se to sada može desiti sa Bajdenom. Da Bajden može da ima manje glasača na nivou SAD-a, ali da i dalje može da pobijedi zato što može da uzme određene (savezne) države kao što je Viskonsin, Mičigen ako uspije da uzme itd.. Od tih šest, sedam njemu je potrebno ... tri ili četiri, Pensilvanija, Viskonsin, Mičigen i Džordžija ili Nevada,“ ocjenjuje profesor Garčević.
No, kako je dugo vodio u anketama, svi se na zapadu pripremaju i za mogući povratak Trampa, što bi se reflektovalo na odnose prije svega sa Ukrajinom, EU kao transatlanskim partnerom i naravno na Zapadni Balkan. Ukoliko bi ovoga puta Tramp pobijedio, to bi definitivno unijelo pometnju u američkoj vanjskoj politici, ocjenjuje profesor Garčević:
„Neću reći ništa novo, Trampova pobjeda bi značila definitivno mnogo otvorenih pitanja kada je u pitanju američka vanjska politika. To uključuje i odnos prema Ukrajini, koji ne bi bio isti kao što je do sada. A Tramp defintivno neće podržavati svaku vrstu pomoći koju Amerika šalje Ukrajini. Postoji među određenim brojem republikanca, jako prisutno prorusko raspoloženje, da ne kažem divljenje, ali da to nazovemo poštovanje prema stilu vladanja koji Vladimir Putin ima, i koji bi takođe željeli da to Tramp sprovede u Americi, da kopira na neki način. Tako da će biti vrlo teško da Ukrajina računa na ovu vrstu pomoći koju sada dobija. Ne kažem da će se ta pomoć zaustaviti, ali će to biti vrlo dugačak i ponekad problematičan proces za Ukrajinu, sa neizvjesnim ishodom“.
Nedavno, nakon dugotrajne borbe u Kongresu odobreni a neophodni paket vojne pomoći za Ukrajinu, vrijedan 61 milijardu dolara i početkom mjeseca potpisani sporazum o saradnji u vojnoj obuci na deset godiina, između SAD-a i Ukrajine, mogli bi biti, za neko vrijeme posljednja podrška Kijevu iz Vašingtona.
Takođe Tramp će uticati i na odnose sa zapadnim partnerima prije svega sa EU i NATO-om. Garčević je saglasan da se svi paketi, koji se spremaju u EU i NATO-u a koji će zvanično idućeg mjeseca u Vašingtonu obilježiti 75 godina postojanja, spremaju kao zaštita Ukrajine u slučaju dolaska Trampa. Simbolično se i zovu “Trump -proof”. U strahu od Trampa profesor Garčević kaže da u Evropi jačaju ideje koje same po sebi nijesu sporne, a prisutne su već više decenija – jačanje takozvane evropske sigurnosne autonomije.
„Znači da Evropa razvije sopstvene kapacitete kako bi mogla da bude samostalna u slučaju nekog problema i krize i to samo po sebi ne znači raspuštanje NATO-a, ali samo znači da je Evropa u ovom slučaju silom okolnosti shvatila, da dosadašnje funkcionisanje NATO-a, gdje je zapravo bezbednost Evrope bila u rukama Amerike, jer je najveći teret toga nosila na svojim leđima - da ta vrsta odnosa između evropskih partnera i Amerike, neće moći da se nastavi u budućnosti. Pa ja bih rekao čak i ako Bajden pobedi, mada naravno ne u istom okolnostima, Amerika će zahtevati mnogo veću odgovornost i autonomnost evropskih partnera, i everopskih zemlja u odnosu na bezbednost. Tako da to - da li će biti saradnje, ili će biti konflikta u tom procesu, zavisi da li će biti Tramp ili Bajden u Bijeloj kući“.
"Ambsadorska politika" na Balkanu nasuprot Trampovoj interesnoj
Bajdenova politika na Balkanu je je bila razočarenje, kaže profesor Garčević, ali bi Trampova mogla biti mnogo opasnija, sjetimo se samo ideje o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, jer bi se isključivo zasnivala na ličnim interesima i to na relaciji Ričard Grenel (Richard Grenell) kao potencijalni državni sekretar SAD-a, te Aleksandar Vučič, Edi Rama (premijer Albanije) i Trampov zet Džared Kušner (Jared Kushner) osovini, kaže Vesko Garčević:
„Ne mogu da budem zadovoljan sa ovom dosadašnjom politikom koju je imao Bajden, ovaj pristup je bio vrlo naklonjen Srbiji i baziran na pogrešnom postulatu da ovakva Srbija sa Vučićem na čelu, može nešto da uradi sa Kosovom i da pomogne da se razreši pitanje Kosova i kosovsko-srpskih odnosa, što na kraju krajeva nije bio slučaj. Kad je u pitanju Tramp, možemo očekivati mnogobrojna iznenađenja. Prvo, neku vrstu sinhronizovanog pristupa EU i Amerike teško možemo da očekujemo. Mogli smo da vidimo razlike oko toga i u prvom Trampovom terminu. Znači Amerika će pokušati nešti samostalno da radi. I to je ono na šta Srbija posebno računa. Ne znam kakva će biti nova Evropska komisija, ali definitivno EU ne gleda na te ideje tako blagonaklono. Da li će oni na kraju zbog nekih drugih važnih pitanja između Amerike i EU prihvatiti ideje poput razmjene teritorija, to je sada drugo pitanje, ali to nije njihov pristup, to nije način na koji oni razmišljaju, kada je Balkan u pitanju. Međutim, ako Ričard Grenel postane državni sekretar, to imajući u vidu njegovo iskustvo u ovom dijelu svijeta odakle mi dolazimo, može samo da nam ukaže da takve i slične ide mogu da se ožive”.
U Srbiji definitivno čekaju povrtak Trampa, konstatuje:
„Srbija je, rekao bih investirala politički i finansijski u to da vidi Trampa nazad u Bijelu kuću i da vidi nekoga kao Ričarda Grenela kao državnog sekretara. Pomenuli ste Albaniju, to je tačno, Kušner (Trampov zet i bivši savjetnik Bijele kuće Džared) ima svoje poslovne odnose i sa Albanijom i sa Srbijom. Tako da definitivno kada govorimo o Trampovoj politici ona je poslovno orjentisana. Mislim, da budemo iskreni, finansijski i ekonomski interesi igraju ulogu u svim politikama. Međutim, ako je politika isključivo vođena samo takvim privatnim interesima, ona ne može da bude nazvana promišljenim, dugoročnim i strateškim pristupom. Prema tome, mislim da na Balkanu moramo biti spremni na iznenađenja“.
Upitan da li bi, u takvoj konstelaciji, Crna Gora mogla postati žrtva podjele plijena najmoćnih na Balkanu – uz podršku Zapada, ili smo sa dobijenjem IBAR-a i eventualnom najavom ulaska 2028- izbjegli tu zamku, crnogorski diplomata i profesor sa američkom adresom, potvrđuje da je to realna opasnost i da baš zato insistira na važnost ulaska Crne Gore u EU:
“Kada je Crna Gora u pitanju nema veće zaštite od toga što smo postali članica NATO-a. U jednom njemačkom mediju sam juče (utorak 18.06) objavio tekst o tome kako treba što prije Crnu Goru primiti u EU. Imam svoje razloge zašto mislim da treba i Vi ste ih sada postavili u odličan naš regionalni kontekst. Ja sam svestan da mi nismo ispunili sve kriterijume itd...Rekao bih da bi nas članstvo u NATO-o, a i potencijalno približavanje EU do te mere da je to već sada izgledno, ili da će biti izgledno, kada bi se to desilo, to bi bila dva zaštitna faktora, kada je u pitanju Crna Gora. Jer otvaranje razmene teritorija je kao otvaranje Pandorine kutije”.
Upitan da li je saglasan sa pojednim ocjenama, da se zbog nedovoljnog interesovanja za ovaj region, velikih zapadnih sila ili partnera, na Zapadnom Balkanu sprovodi “ambsadorska politika” – umjesto politike država iz kojih ambasadori dolaze, te navodeći primjer oprečnih stavova američkih ambasadora - recimo u Sarajevu i Prištini Majkla Marfija (Michael J. Murphy) i Džefa Hovenijera ( Jeff Hovenier), sa onim Kristofera Hila (Christopher Hill) u Beogradu, profesor Garčević kaže:
„Donekle ste u pravu, odnosno skoro u svemu ste u pravu, moram da priznam. Prije svega, mi ljudi sa Zapadnog Balkana moramo da rasčistimo sami sa sobom da nismo najvažniji - ne da nismo najvažaniji, nismo uopšte važni, verujte mi. Ovde nas skoro niko ne spominje. Mi smo važni samo u jednom širem geoplitičkom kontekstu. U ovom slučaju, na nesreću Ukrajine, ne znam kako to da kažem, a da me neko pogrešno ne razume- kriza i agresija na Ukrajinu je vratila delimično fokus na nas i ideje o proširenju su se obnovile. Zapravo to je jedna nova šansa koja postoji kao pretpostvaka. Mi možemo hipotetički da razmišljamo da se recimo za godinu dana od danas, pronađe neko privremeno rješenje za Ukrajinu. Od tog trenutka ni Balkan više neće biti važan, kao što je na primer sada. Za Ameriku postoji u ovom trenutku nekoliko veoma važnih vanjsko-političkih ciljeva. Jedan od njih je definitivno Kina - Kina je zapravo broj 1. Nama kao regionom se ne bavi skoro niko. Zato je u tom pogledu politika prepuštena onima na nižem nivou, ne samo da je sprovode nego i da je kreiraju. I u tom pogledu mnogo stvari zavise od toga ko je ličnost koja to radi i iskustva koja ta ličnost ima sa Balkanom. Zato se dešava da pojedini američki ambasadori imaju različite komentare o istom događaju na Balkanu u zavisnosti u čijoj zemlji su postavljeni”.
Osvrnuo na američku politiku povlađivanja Srbiji:
“Kada je u pitanju odnos prema Srbiji to je bio jedan od glavnih postulata ove politike (umiriti Srbiju), da zato što se smatralo, to je sada moja interpretacija, da Vučić pošto on kontroliše skoro sve u Srbiji, znači imate jednog jakog čoveka – da on može da isporuči bez neke velike turbulencije kod kuće - nešto. A to nešto je bio napredak u odnosima između Srbije i Kosova. Tog napretaka nema. Znači ta politika nije uspela. Nije uspela ni ideja, po meni pogrešna od samog početka takozvanog Otvorenog Balkana, i još nekoliko drugih ideja, koje su ad-hock smišljene jer u njima nije bilo nikakve strateške vizije“.
Kao što je u NATO i članstvo u EU zaštitni je mehanizam za Crnu Goru
Ukoliko Bajden ostane u Bijeloj kući i u naredne četiri godine, profesor Garčević se nada promjeni:
„U tom pogledu nadam se da bi nova Bajdenova administracija dovela neki drugačiji pristup ovde, iako da budem iskren mi nećemo biti ni broj 2 ni proj 1, bićemo broj 3 ili broj 4. Ali, ko će biti specijalni izaslanik za Balkan, će vrlo mnogo uticati i na pristup“.
Na pitanje da li bi se i pored zvaničnog evropskog puta i intresa same EU da nas uvedu u svoju porodicu – a imajući u vidu da je dobar dio crnogorske vlasti pod kontrolom Begrada i SPC, preko njih i Rusije, moglo desiti da postanemo EU članica, kao što smo i NATO, na koju Srbija i Kremlj imaju jak upliv, profesor Vesko Garčević odgovara:
„Nismo mi jedini kojima se to desilo, evo pogledajte druge, bio nam je predsjednik Bugarske, vidite šta se dešava sa Mađarskom itd...To su stvari koje su vrlo moguće. Jer je jasan uticaj Beograda na neke strukture u crnogorskoj vlasti, ne mislim Srbije generalno, nego samo na jednu određenu vrstu politike koju personifikuje Vučić i na SPC. Ali to su rizici koji postoje i naše nečlanstvo u EU neće smanjiti te rizike, već će ih samo povećati. Mi nećemo biti jači - bićemo slabiji. Vidjeli ste i sami šta se dešava sa našim članstvom u NATO. Samo članstvo u NATO deluje kao korektivni faktor, da i oni koji su, na primer, prije nego što su postali sada dio vladajuće većine i smatrali da Crna Gora ne treba da bude čanica NATO-a i koji su o tome imali javne izjave - ne moram da ih imenujem, mogu sami da se prepoznaju - šta su izjavljivali prije pet, šest, sedam, osam ili 10 godina - da čak i ti ljudi sada pričaju da Crna Gora treba da ostane posuzdani partner NATO članicama itd...Znači u tome vidite da je članstvo samo po sebni korektivni faktor.“
Da li vidi Crnu Goru u EU 2028:
„To je politički proces i zavisi šta će odlučiti velike zemlje u EU. Normalno, od nas će se očekivati da sporovedemo minimum nekih reformi, da bi potvrdili da je to i dalje proces koji se zasniva na reformama i da ne uprskamo nešto debelo. Ali o tome će odlučiti nekoliko država! Ja bih volio da se to desi bez obzira koja vlada je tu, jer to nam otvara prostor iznutra, da Crnu Goru vidim onako kako sam uvek želio - da bude vezana dugoročno i strateški za zapadnu Evropu i za one principe, norme, ideologiju i vrednosti koje baštini taj dio svijeta“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR