Špadijer: SPC je paravojna i parapolitička organizacija; Spomenik Amfilohiju danas dižu oni koje je on doveo na vlast

Za vrijeme SFRJ, Crna Gora je bila najmanje religiozna, najateističkija republika. Dolaskom Amfilohija u Crnu Goru prije više decenija počinje klerikalizacija društva, obračun sa komunističkom ideologijom i poništavanje svega što se tiče emancipacije Crne Gore, Crnogoraca kao nacije, i Crne Gore kao države. Upravo kao simbolu obračuna sa tim prethodnim sistemom, spomenik mu danas dižu oni koje je on doveo na vlast prije četiri godine, i sam taj čin predstavlja završni obračun sa prethodnim sistemom i nametanje novog putem klerikalizma i četništva.

Ovo je u Drugačijoj radio vezi kazao Marko Špadijer, višegodišnji sekretar Matice crnogorske i glavni urednik časopisa Matica, ali i nekadašnji funkcioner vlasti za vrijeme čijeg trajanja je Crna Gora izgrađena, infrastrukturno i instutucionalno.

Špadijer je ocijenio i da politika u Crnoj Gori nakon „oslobođenja“ 2020. godine više nije ozbiljna politika, već politički kič, djelovanje od danas do sjutra sa liderima koji se ne pridržavaju principa, i koji gledaju ko će koga prevariti i kako će se to desiti.

Upitan da li je spomenik Amfilohiju kao obožavaocu Draže Mihajlovića isto što i spomenik Draži – rehabilitacija četništva u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako to jeste tako, uz ogradu da Crna Gora kasni sa fašizacijom, tj. četništvom, jer je zadržala neke elemente antifašizma.

„Dok su drugi ranije srušili spomenike, promijenili nazive ulica, škola, u tom formalnom simboličkom smislu se razračunali sa komunizmom i ličnostima koje su njih personifikovali, Crna Gora je nekako je održavala neku vrstu civilizovanog odnosa prema prošlosti. Malo po malo se to krunilo i sada dolaze ti posljednji udarci koji bi trebalo, po njihovom, da završe taj proces i taj dio sa Amfilohijem Radovićem, sa spomenikom, je dio toga procesa“, kazao je Špadijer.

Prema njegovim riječima, Amfilohije personifikuje pojavu anitikomunizma ali i anticrnogorstva.

„Tu je njegova specifičnost u odnosu na ove druge borce za novi poredak. I on ustanovljava, temeljito, stari sistem četništva gdje se poništava sve što je vrijedilo, što je bilo emancipatorsko za Crnu Goru, i vraća se na neki njihov početak“, rekao je Špadijer.

Takođe je kazao i da su na vlasti ljudi koje podržava SPC, te da svi oni, od predsjednika države do ministara i lidera prosrpskih partija podržavaju ideje suprotne od modernih, savremenih, i da svojim djelovanjem vraćaju na nazadnjaštvo i neku vrstu srednjeg vijeka.

„Već je sve postalo i tužno i opasno. U toj atmosferi uzdizanja u kult jedne ličnosti koja je rušilačka za Crnu Goru, normalno je da se pojavi ideja o dizanju spomenika“, ocijenio je Špadijer.

Prema njegovim riječima, napuštanje sjednice Vlade od strane ministara iz redova partija manje zastupljenih naroda, uoči glasanja za podizanje spomenika Amilofiju, bilo je za očekivati.

„Moglo se očekivati da oni napuste sjednicu, a pogotovu sjednicu za koju nijesu bili informisani šta će se dešavati niti su imali bilo kakve informacije nego su bili zatečeni, oni su bili tu da glasaju, što su odbili da urade. Što se tiče tih partija, i njihovog ulaska u vladu, uvijek su te stranke viđeli u tome da su uz vlast neki interes. I to je legano i legitimno. Uvijek će imati političku, praktičnu potrebu da su uz vlast kako bi mogli da za svoje birače obezbjede neki benefit. E, ovo sa Amfilohijem je prevršilo mjeru i oni su napravili jedan gest nesaglasnosti sa tim postupkom ali, ne vjerujem da će napustiti vladu“, ocijenio je Špadijer.

On je kazao i da je Crna Gora bila zemlja u kojoj je postojao sklad manjina i većinskog crnogorskog naroda, što se pokazalo i kroz vrijeme, ocjenjujući da je to bilo dobro za zemlju i njenu koheziju.

„Od tih izazova spoljnih, unutrašnjih itd, manjinski narodi su počeli da preferiraju druge – svoje matične države i počinje da se razbija jedinstvo države, a to je opasno. U ovom slučaju se desilo da su se oni spojili sa vlastima, ali ja ne vjerujem u naivnost lidera jer oni dobro znaju kuda ide Srpski svet i kuda ide velikosrpska politika, mislim da oni gledaju dokle mogu izdržati a da njima bude od koristi“, istakao je Špadijer.

Govoreći o SPC, on je kazao kako je riječ o paravojnoj i parapolitičkoj organizaciji čiji je posao da održava idejno i duhovno jedinstvo jednog naroda, a što je definisano i u Ustavu države Srbije.

„Specifičnost SPC u Crnoj Gori je ta što ova organizacija neće da dobije samo svoju pastvu, svoje vjernike, nego hoće da dobije državu. Oni pretenduju na državu. Vjernici su tu njima nešto što je uzgredno ili nešto što mogu da dobiju malim ustupcima, ili nekim idejnim jedinstvom oko meni nejasnih ciljeva“, kazao je Špadijer.

Ocjenjujući trodecenijsku vlast, smijenjenu 2020. godine, Špadijer je istakao kako je ta politička struktura mnogo dobrih stvari napravila za Crnu Goru, ali da je u potpunosti promašila u odnosu prema SPC, ali i prema CPC.

„Moje viđenje je da je država omanula, da je računala na svoju snagu u odnosu na crkvu, i prepustila ne samo svoja groblja, a to je nonsens da sad crkva ili seosko groblje za koje se zna ko ga je gradio, prepisuju se na crkvu druge države. Ne znam ima li takvog primjera sem u nekim kolonijalnim sistemima. Ali mislim da su oni računali da to nije važno ili su računali da će napraviti neku crkvu jer je to njihova ideja bila koja će pomiriti SPC i CPC koju su držali na margini“, objasnio je Špadijer.

Govoreći o lažnom narativu o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako su eventualno bili ugroženi samo oni politički Srbi, koji su htjeli da uđu u vlast a nije im moglo biti.

„ Uzmite primjer - Srbija i Crna Gora. Crnogorci u Srbiji. Prije deset godina ih je bilo 140.000 po popisu, po posljednjem – 20.000. Dakle, sedam puta je manje Crnogoraca. Nema te politike sem politike asimilacije koja može to napraviti. Znači da je u toku nacionalistički proces u Srbiji i oni smatraju da je to normalno. U Crnoj Gori, u isto vrijeme, sa 7-8 posto Srba došlo se do 30 i nešto odsto. Kakva je to logika da raste broj onih koji su navodno ugnjetavani, nipodaštavani, onemogućavani u svim svojim pravima“, retorički je pitao Špadijer.

Ipak, kako je rekao, nakon tri decenije jedne vlasti, došlo je do zasićenja jednim sistemom, načinom vladanja, bilo je dosta nezadovoljnih, ali i spavača, vezanih za obavještajne, intelektualne i dr. centre, iz Beograda.

„Litije je bio pokret koji je bio dobro organizovan. Vlast, da je ona bila takva kakvom je prikazuje SPC, vlast koja ne trpi konkurenciju, a tada je tada imala svoju vojsku, policiju, mogućnost da razori jedan pokret u samom početku, ne bi dozvolila da on naraste, naravno sa spoljnim ohrabrenjima, sa spoljnjom pomoći, i to je izraslo u jedan pokret koji je srušio u krajnjoj liniji vlast koja je do tada bila“, kazao je Špadijer.

Emisiju u cjelosti pogledajte na linku ispod: