„Kolektivna memorija se može stvarati, mijenjati, fabrikovati, brisati i 'refrešovati', a njen značaj je ogroman jer oblikuje identitet i mobilizuje mase“, istakao je gostujući u Drugačijoj radio vezi doktorand političkih nauka na Univerzitetu u Padovi Alek Barović, govoreći o važnosti očuvanja istorijskog pamćenja i društvene svijesti.
Iako Crna Gora nije u primarnom fokusu njegovih doktorskih istraživanja, Barović kaže da je istraživanja koja su ga odvela u druge zemlje učinila da i u tim sredinama pronađe neke činjenice vezane za našu zemlju, o kojima se nedovoljno zna.
„Kad sam boravio u Dablinu na magistarskim studijama potrudio sam se da obiđem mjesto đe počivaju major Marko Zekov Popović, posljednji crnogorski alajbarjaktar, kao i grob princa Mila Petrovića Njegoša i da Crnogorcima to prezentujem, zato što veoma mali broj ljudi zna o tim ličnostima i, prije svega, ne zna da oni počivaju u Irskoj. Tokom tog boravka sam uspio da prikupim građu o princu Milu Petroviću Njegošu i da napišem rad o tome, ali i da sticajem okolnosti nađem knjigu Jovana Čubranovića 'Najveći zločin u istoriji' koja je toliko bila zaokupila pažnju crnogorske javnosti. To je sve rađeno na volonterskoj osnovi iz mog ličnog interesovanja i želje da se skine prašina sa tih stvari“, istakao je on.
U fokusu akademskih istraživanja našeg sagovornika je kolektivna memorija.
„Proučavam kako ljudi pamte određene događaje. U mojoj temi disertacije je kako vjerske zajednice koriste narative genocida da bi oblikovale kolektivnu memoriju i nacionalni identitet. Ta tema je zanimljiva jer se veoma malo proučavala kolektivna memorija. To jeste nešto što u posljednje vrijeme postaje popularno, ali nešto o čemu mi na Balkanu veoma malo znamo, a mislim da bi trebalo da znamo mnogo više zbog stvari koje se kroz istoriju ponavljaju i koje su u dnevno-političkom ambijentu prisutne“, dodao je.
Barović je podsjetio kako kolektivna memorija nije fiksna, već podložna raznim promjenama.
„Podržavam razvoj nauke i STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics – nauka, tehnologija, inženjerstvo, matematika) oblasti, ali smatram da smo kroz njihov napredak i prevelik fokus na STEM područja nekako sa strane stavili neke životne stvari. U jednoj nedavnoj online diskusiji na pitanje kako je moguće da nakon ovolikog razvoja tehnologije imamo nerazvijenu društvenu svijest naišao sam na odgovor koji se upravo odnosi na prevelik fokus na stručna znanja, a zapuštanja sociologije i antropologije, zbog čega, kako je dodao, rast fašizma ne treba da nas čudi“, rekao je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima kompletno se skrenuo fokus sa ljudi i ljudskih odnosa, a „sve se fokusiralo na razvoj nauke, digitalizaciju, razvoj tehnologija, a da se nije obratila pažnja na to da danas svako ima pristup mobilnom telefonu, svako ima pristup internetu, pri čemu svako ima mogućnost da iskaže svoj stav“.
Barović je skrenuo pažnju na zloupotrebe koje takva dostupnost komunikacijskih alata omogućava.
„Vidimo na jednom odličnom primjeru kako kanali koji su dostupni širokim masama mogu da budu zloupotrijebljeni u određene svrhe. Smatram da je veoma bitno proučavati društvene nauke jer smo dozvolili da se određene stvari izbrišu iz naše kolektivne svijesti i svijesti čovječanstva.
Uvijek smo uzimali da je generacija koja je učestvovala u oslobađanju svijeta, posebno Evrope u Drugom svjetskom ratu od 1929. do 1945. takozvana The Greatest Generation – najveća generacija ljudi koji su dali živote i žrtvovali mladost da bi se Evropa i svijet oslobodili naci-fašizma. Naprasno smo prestali da se sjećamo tih stvari. Zaboravili smo tekovine antifašizma, tekovine borbe u Drugom svjetskom ratu i, nažalost, današnja omladina pojma nema o tim stvarima”.
Barović je podsjetio na nedavne ankete koje su pokazale da nezanemariv broj mladih danas smatra da je „Hitler imao neke dobre ideje“.
„Meni ne pada na pamet niti jedna Hitlerova dobra ideja osim one da odluči da izvrši samoubistvo i to je trebalo da mu padne na pamet mnogo ranije, ali, nažalost, mislim da ovi ispitanici nijesu mislili na to. Za to krivim užasno školstvo i stavljanje na stranu svih tih stvari koje su dovele da veoma popularna postane sintagma 'ne treba brinuti o prošlosti, treba gledati u budućnost'. Ja bih volio kad bi to bilo tako, međutim, to nije moguće“, istakao je Barović podsjetivši na hiljadama godina staru izreku da je istorija učiteljica života.
Barović je dao primjer iz regiona kako kolektivna memorija može biti manipulativno korišćena.
„Odlučio sam da se bavim kolektivnom memorijom zato što smatram da je to jedna veoma bitna stvar, pogotovo u načinu mobilisanja masa i kreiranja identiteta. Primjer u našem okruženju kako se ta kolektivna memorija stvara je slučaj Košare, koji u Srbiji predstavljaju kao 'bitku za Košare' iako nema elemente tolikoga boja. Tamo je poginulo oko 100 ljudi pripadnika Vojske Jugoslavije u sukobu sa OVK i gotovo niko o tome nije ništa znao od 1999. do pet godina unazad, odnosno do trenutka kada je vlast u Srbiji shvatila da od toga može da stvori jedan određeni mit i da ga iskoristi u svojim odnosima sa Republikom Kosovo”.
„Nakon nekoliko snimljenih filmova, pjesama i podignutih spomenika o ovom događaju kreiran je mit kao o 'drugom kosovskom boju'. Ono što je svakoj autoritarnoj, pa, da kažem, i profašističkoj vlasti potrebno je kreiranje nacionalnog mita za koji ona može da se uhvati”.
Govoreći o aktuelnim dešavanjima, Barović je zaključio da svaki građanin Crne Gore, bez obzira na lične kvalifikacije i afinitete, može mnogo da uradi za svoju zemlju.
„Ako i ne može da uradi nešto konkretno neka ne pravi štetu – neka ne pravi razdor, sukob. Kada bismo radili tako ne bismo imali nijedan problem, ali problem je upravo to što neki ljudi iz svojih ličnih pobuda, nečovječnih ambicija i pizme prave ogromnu štetu“, naglasio je naš sagovornik.
Upitan zašto u Crnoj Gori ne vidimo otpor građana kakav bismo vidjeli u nekim drugim demokratskim zemljama rekao je da je to zbog toga što aktuelna vlast i dalje ne prelazi onu granicu koju crnogorska javnost ne bi dozvolila.
„Mislim da posttridesetovagustovske struje odlično znaju gdje se nalazi crvena linija i da jako paze na to da je ne pređu. Niko od njih se nije nadao da će se desiti Belveder – oni su mislili da Crnogorci nijesu spremni na to. Belveder je jako promijenio njihov odnos. Vidimo i sada da mnogo više oni pominju 5. septembar 2021. nego mi koji smo tamo bili i to je dokaz njihgovoga straha od takvoga nečega. Nakon toga događaja pala je Vlada Zdravka Krivokapića koja je bila u tolikom poletu“, rekao je on.
Osvrnuo se i na proteste u Gruziji.
„Građani se bore da ne postanu ruska kolonija, već dio emancipovanog svijeta. Vjerujem da bi se i u Crnoj Gori takav otpor mogao desiti, ali da druga, vladajuća strana, svojim činjenjem pazi da tu 'crvenu liniju' ne pređe”.
Barović je razgovor završio riječima crnogorskog književnika Mladena Lompara: „Nikad ovđe neće biti posljednjega boja”, dodavši: „Sunce se svaku noć u svojoj borbi sa pomračinom odmara, a Crna Gora nikad”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR