Savić u DRV: Nama ne treba pomirenje, nego ljudi koji znaju šta rade, u procesu EU integracija dnevna politika nadvladala suštinu

Svaki sporazum koji bi omogućio rad na procesu evropskih integracija i zatvaranja pregovaračkih poglavlja, a koji predviđa udruživanje svih snaga crnogorskog društva, uključujući političke snage, je dobrodošao, ali sporazum kakav je Barometar 26 niti je sveobuhvatan, niti ciljno orijentisan, ocijenio je gostujući u Drugačijoj radio vezi politikolog Marko Savić.

„Prvo, obje strane su vrlo brzo sve što je vezano za ovaj sporazum prebacile na teren dnevne politike, i to iz osnovnog razloga. Nažalost, političari koje danas imamo priliku da slušamo, gledamo i ocjenjujemo – bilo da je riječ o njihovom radu ili neradu – najbolje se snalaze upravo na polju dnevne politike. Na tom terenu nije potrebna velika ekspertiza; dovoljno je samo raditi ono što ide u korist izborima, bilo da su bliži ili dalji. To je ono što me najviše zabrinjava. Nemamo stručni osvrt tamo gdje bi trebalo da ga imamo – iz vlade – o tome zašto je ovaj sporazum važan“, istakao je naš sagovornik.

Prema njegovim riječima ovo nije tzv. „narativ o pomirenju“.

„Barometar 26 i bilo koji drugi sporazum o evropskim integracijama između vlasti i opozicije nije pomirenje, jer nama pomirenje nije potrebno. Nama su potrebni ljudi koji su sposobni da iznesu ovaj proces do kraja i koji znaju šta rade, koji znaju da se deset poglavlja mora zatvoriti – manji dio tokom predsjedavanja Poljske, veći dio tokom predsjedavanja Danske – a zatim nas u okviru 26. očekuje još više posla, odnosno zatvaranje preostalih 20 poglavlja“, precizirao je.

Jedan dio vlasti, za koji smatra da zapravo rukovodi čitavim procesom – odnosno usmjerava sve procese – jeste onaj koji sjedi u parlamentu, tj. na njegovom čelu.

„Njegovi saborci osporavaju nešto što je formalna činjenica – da je Milojko Spajić formalno proistekao iz parlamenta i da je na čelu parlamentarne većine. Čim mu se osporava takva mogućnost, odnosno sposobnost ili ovlašćenje da to uradi, postavlja se pitanje koliko je proevropski narativ zaista ukorijenjen i u dijelu vlasti iz kojeg mi, kao građani, treba da dobijemo rezultate koje očekujemo. Drugi aspekt zabrinutosti jeste ubrzanje ovog procesa i postizanje pozitivnih ishoda u kontekstu evropskih integracija, što nije moguće bez parlamenta koji funkcioniše. Dakle, u čitavom ovom procesu, koji se tiče evropskih integracija, ključna tačka iz koje treba da proisteknu važna rješenja – zakonska i strateška – nalazi se u parlamentu“, dodao je.

Savić je naglasio da je neophodno da se ovaj politički dogovor prenese i u parlament, kako bismo u njemu vidjeli jednu živu, stručnu, ekspertsku ili poluekspertsku diskusiju, iz koje bi mogla proisteći konkretna rješenja i ubrzanje reformi.

„Međutim, kada vam upravo taj dio vlasti osporava pravo da donesete ovakav politički dogovor, logičan zaključak je da će upravo taj segment vlasti – koji sjedi u parlamentu – predstavljati prepreku za sprovođenje ovog sporazuma“, rekao je naš sagovornik.

Komentarišući činjenicu da je Pokret Evropa sad na lokalnim izborima u Budvi za nosioca liste i potencijalnog predsjednika te opštine kandidovala sadašnjeg glavnog pregovarača Crne Gore Predraga Zenovića savić je istakao da je takav čin dio izvanvremenske diskusije o tome šta je forma, a šta suština.

„Ovo je zapravo jasno pokazalo da je u Crnoj Gori mnogo toga, ako ne i većina stvari kojima nas zapljuskuju političari, zapravo samo forma bez suštine. Kad posmatrate logički slijed razmišljanja onih koji, na primjeru Budve, drže vlast u Crnoj Gori i odlučuju kako će nastupiti u Budvi, dolazite do kontradikcija. Deklarativno su za ulazak Crne Gore u EU. Odabrali su nekog čovjeka, u ovom slučaju gospodina Zenovića, za kojeg smatraju da posjeduje kapacitet i ekspertizu da rukovodi tim procesom. I on to radi, s manje ili više uspjeha, ali ipak radi nešto na tom pitanju. Onda se dogodi nešto što je neizbježno i očekivano u političkom kalendaru – izbori u nekoj opštini, pa makar to bila i Budva. U toj formi, bez suštine, ne postoji ni najmanji otklon da se sagleda šira slika. Umjesto toga, odlučuje se da se kapacitet i ekspertiza, koji su prvobitno prepoznati kao ključni za proces evropskih integracija, premjeste i, uslovno rečeno, potroše na nešto što su lokalni izbori“, rekao je.

Naš sagovornik je pojasnio da to građane dovodi do zaključka da je forma apsolutno nadvladala suštinu, a da se sve ovo dešava u procesu koji je, nepodnošljiv zdravom razumu – procesu u kojem je partija prije svega i iznad svega.

„Iznenadilo me je što ovakvo postupanje nije karakteristično samo za partijske strukture, već i za pojedince koji svoju karijeru nijesu gradili dominantno kroz partijsko djelovanje, poput gospodina Zenovića. Ipak, oni su pristali da budu 'potrošeni' kroz partijsko angažovanje na lokalnim izborima. Bez obzira na interes za komad vlasti u najbogatijoj opštini i mogućnost upravljanja lokalnim procesima, svi su to prikazali kao suštinski važno za njihove partije. Razlog je jednostavan – tamo su izvori finansija i sredstva koja se mogu koristiti za druge, najčešće usko partijske interese“, rekao je Savić.

Jedina suština koju, kako je naglasio, možemo pronaći u ovoj ispraznoj formi, jeste ona koja se tiče partijskih interesa i njihovog pozicioniranja.

Komentarišući poziciju Albanije koja napreduje u integracionom procesu naš sagovornik je istakao da u okviru Evropske unije i dalje postoji tzv. geopolitički prozor prilike, zahvaljujući kojem smo mi brzo dobili IBAR (Instrument za predpristupnu podršku).

„Taj prozor je bio širom otvoren, ali sada mi se čini da se polako zatvara. Ipak, i dalje postoji mogućnost da iskoristimo trenutak. Ključ je u političkoj stabilnosti. Ključ je u parlamentu koji funkcioniše. Ključ je u dogovoru – koji, nažalost, trenutno ne postoji u Crnoj Gori. Ne postoji zbog političkih blokada, uključujući postupke Andrije Mandića, koji sprečava dijalog, čak i na premijerskom satu“, naglasio je.

On smatra da je dobro pričati o Albaniji kao možda sljedećoj državi koja bi mogla postati članica EU, čak nas i preteći. To može djelovati kao dodatna motivacija – kao takmičenje u kojem i mi moramo ubrzati tempo. Crna Gora se previše uljuljkala u narativ da je „najnapredniji kandidat“ i „prva sljedeća članica EU“.

„Ako se vratimo na činjenice, jasno je da su ovakve kancelarije, poput regionalne kancelarije Evropskog parlamenta, izuzetno važni signali EU o tome kako posmatraju određenu zemlju i kako je pozicioniraju u odnosu na region. Podsjetiću i da je odjeljenje College of Europe otvoreno u Tirani. EU je jasno objasnila razloge za ovakve odluke – Albanija je pokazala veći angažman, imala je konkretnije i kvalitetnije prijedloge i ponudila bolju infrastrukturu. To znači da smo mi, ili radili vrlo malo na ovim osnovama, ili nijesmo radili ništa. Nažalost, skloniji sam da vjerujem da nijesmo radili ništa. Zašto je to važno? Zato što, kada imate ovakve kancelarije u regionu, imate i direktan kanal za lobiranje i promociju ideja. Iz tih kancelarija će dolaziti informacije za izvještaje Evropskog parlamenta i Evropske komisije – izvještaje koje mi nestrpljivo iščekujemo“, istakao je Savić.

Tu, kako je dodao, gubimo smisao cijelog procesa.

„Proces je vraćen nekoliko koraka unazad. Nakon avgusta 2020. godine, odlučeno je da se sistematski ukloni viši i srednji menadžerski kadar iz državne uprave – ljudi koji su nosili institucionalnu memoriju i kontinuitet procesa evropskih integracija. Ni u teoriji ni u praksi ne možete zamijeniti određene procese za manje od decenije. U tome Albanija ima prednost. Međutim, kada se vratimo na tehnički dio pregovora, ne mogu sa sigurnošću i argumentovano reći da Albanija može lako preteći Crnu Goru. Na osnovu rada sa ljudima koji vode projekte u vezi s reformom javne uprave u Albaniji, vidim da su svi ti projekti fokusirani na faze koje je Crna Gora već prošla, zatvorila i uspješno održava. Dakle, Albanija ima još mnogo posla pred sobom“, pojasnio je.

Obnova priče o „paketnom“ ulasku u EU u ovom trenutku prema njegovoj ocjeni djeluje manje vjerovatno. Umjesto toga, kako dodaje, čini se da će se tražiti najbolji mogući kandidat u datom trenutku kako bi se proces proširenja održao živim, ali da je sve pitanje trenutka i pravog tajminga.

Naši donosioci odluka moraju biti svjesni ozbiljnih promjena na globalnom nivou, posebno u kontekstu izbora novog predsjednika SAD. Vrlo je moguće da će se fokus EU preusmjeriti na ostvarenje decenijskog cilja osnivača – stvaranje evropskih oružanih snaga u saradnji s NATO-om. To je ogroman projekat koji će zahtijevati ogromnu energiju i pažnju, možda čak i na uštrb politike proširenja, koja je nama od suštinske važnosti. Zato je ovaj trenutak presudan. Čak i ako samo pretpostavimo da Albanija napreduje brže od nas, to nas može motivisati da radimo bolje. Trenutno, međutim, sve je na njenoj strani – ekonomska dinamika, razrađene međunarodne veze koje mi nemamo, infrastruktura, povezanost sa ključnim akterima. Na primjer, stručnjaci iz EU žele da slete na podgorički aerodrom ako dolaze da pomognu ovdje – neće da idu u Tiranu i zatim putuju sat i po do Podgorice. Na prvi pogled, to su banalne stvari, ali u realnosti su veoma važne“, rekao je Savić.

Odgovarajući na pitanje koliko je Barometar 26 realan i ostvariv, a u kojoj mjeri ambiciozan cilj, sagovornik Antene M rekao je da bi, za potrebe davanja takve ocjene, trebalo da vidi čitav sistem u akciji, uključujući političare i profesionalce u javnoj upravi koji rade na ostvarivanju tog cilja.

„To trenutno nemamo. Mi trenutno nemamo, iz tehničke i radne perspektive, ni približno atmosferu i radnu temperaturu koja bi trebalo da dovede do ključanja onoga što je reforma koja nas vodi bliže Evropskoj uniji“, rekao je Savić.

Ambiciozno, kako dodaje, jeste, ali nije nemoguće.

„Da završimo u ovom optimističkom tonu, nije nemoguće ako se poklope najmanje dvije stvari. Jedna je da Evropa, ako ništa, ostavi još otvoren ovaj prozor zbog geopolitičkih previranja, zbog toga što ona treba da jača svoj status, a možda i da ova politika stvaranja evropskih oružanih snaga ne zanemari ovaj mali dio Mediterana, koji je dio NATO-a i koji može da bude inicijalno važan za Evropsku uniju. U isto vrijeme, mi ne smijemo da ulazimo iz političke krize u političku krizu, jer, opet kažem, nije ovo italijanska administracija, pa se mijenjaju premijeri i padaju vlade, ali službenici i službenice i dalje rade jer njih to ne zanima, odnosno zanima ih, ali to ne utiče na njihov rad. Iz neposrednog iskustva, kad god je najava političke krize u jeku, naša javna administracija prestaje s radom“, naglasio je.

To su, kako je dodao, koraci unazad koje nije moguće zaustaviti i za koje je svaki put potrebno duplo više vremena nego prethodni put da biste ponovo zahuktali proces.

„Ako se dvije stvari, politička stabilnost i funkcionalan parlament, poklope sa tim da i dalje budemo, ne u fokusu, ali u vidokrugu Evropske unije i politike proširenja, vrlo je moguće uz jako naporan rad. Sad to ne vidim, ali da je moguće – jeste“, zaključio je naš sagovornik.