Imširović u DRV: BiH na najvećem testu još od Dejtona, Dodik se nada američkoj podršci, Vučić spreman na sve da sačuva vlast

Aktuelna situacija u Bosni i Hercegovini nakon presude lideru entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku i nepostupanja institucija po pitanju njegovog odbijanja da se javi na sudski poziv zbog osumnjičenosti za rušenje ustavnog poretka stavljaju tu zemlju na najveći test od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jer se došlo do tačke koja više nije političko, već pravno pitanje, koje zahtijeva reakciju institucija, ocijenio je gostujući u Drugačijoj radio vezi politikolog Azur Imširović.

Imširović naglašava da je ključno razumjeti dvije stvari u vezi sa presudom koja je izrečena Dodiku.

„Prvo, presuda zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika nije pravosnažna. To je prvostepena presuda, dakle Dodik ima pravo žalbe, i trenutno ne predstavlja politički problem“, istakao je Imširović.

Podsjetimo, Dodik je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane bavljenja političkom aktivnošću zbog odbijanja da objavi odluke visokog predstavnika u Službenom listu Republike Srpske. On, naime, smatra visokog predstavnika nelegalnim i odbija da postupi po njegovim odlukama. Međutim, kako dodaje naš sagovornik, ranije je Dodik, kada su odluke visokih predstavnika išle u njegovu korist, njih je pozdravljao i poštovao.

Naš sagovornik ukazao je na to da pravi politički problem u BiH nije presuda, već Dodikovo odbijanje da se javi na sudski poziv zbog osumnjičenosti za rušenje ustavnog poretka.

„Dodik, s drugim političkim liderima Republike Srpske, osumnjičen je za odgovornost u usvajanju zakona koji onemogućuju rad Državnog suda, Tužilaštva i drugih ključnih institucija BiH na teritoriji RS. Zbog toga mu je dvaput poslat poziv da se javi na sud, a on ga je odbio“, naglasio je Imširović.

Kako ističe, zbog toga je za Dodikom raspisana međunarodna potjernica.

„Ipak, vidimo da Dodik slobodno putuje po BiH, ide u Srbiju, putovao je u Izrael i planira put u Moskvu. Iako postoji nalog za njegovo privođenje, odluka još nije provedena“, dodao je.

Imširović takođe napominje da je situacija dodatno usložnjena činjenicom da je Državna agencija za istrage i zaštitu, koja bi trebalo da sprovede privođenje, ostala bez čelnika.

„Do skora je tu agenciju vodio njegov kadar, koji je dao ostavku. Ovaj proces aktivno se usporava i sprečava. Zavisno od toga kako će se riješiti pitanje njegovog privođenja, možemo očekivati dalji razvoj političkih događaja u BiH“, napomenuo je.

Imširović je saglasan sa tvrdnjom da aktuelna situacija predstavlja crvenu liniju koju BiH ne smije preći, naglašavajući da ovo nije političko, već pravosudno pitanje.

„Ovo je test za BiH kao državu, možda i najveći test od Dejtonskog sporazuma. Iako su ranije hapšeni visoki dužnosnici, nikada nije bilo volje ili mogućnosti da se privede Dodik. Razvoj ove situacije bitno će uticati na političku budućnost BiH“, poručio je Imširović.

Prema njegovim riječima, pokušava na sve načine izbjeći privođenje i iskoristiti to vrijeme za sticanje međunarodne podrške.

„Dodik je usmjerio velike nade prema dolasku Trampove administracije, nazivajući ambasadora SAD u Sarajevu ostatkom bivše Bajdenove administracije. On pokušava da nađe podršku ne samo u Srbiji i Rusiji, već i na međunarodnoj sceni“, napomenuo je.

Kako dodaje, Dodik je uspio doći na konferenciju u Izraelu, vjerovatno nadajući se da će preko izraelskih veza ostvariti kontakte s osobama bliskim Trampovoj administraciji.

„Njegov cilj je predstaviti svoj slučaj ljudima iz Trampove administracije, kako bi eventualno dobio njihovu pomoć u ovoj politički i pravosudno kompleksnoj situaciji“, smatra naš sagovornik.

Govoreći o Dodikovoj potrazi za međunarodnom podrškom, ističe da, sudeći po izjavama političara poput Marka Rubija i drugih visokih američkih zvaničnika, podrška Dodiku u Evropi, kao i među ključnim igračima poput Evropske unije, Britanije, i aktuelne američke administracije, nije prisutna.

„Dodik će nastaviti tražiti svaku priliku i svaki susret koji bi mu mogao omogućiti da stekne podršku koja mu je nužna. Vjerovatno će se uskoro sastati s Viktorom Orbanom, jer smatra da ljudi poput Orbana, koji imaju pristup Trampovoj administraciji, mogu biti ključni u njegovoj borbi“, dodao  je Imširović.

Osvrnuvši se i na aktuelnu situaciju u Srbiji i proteste koji predstavljaju, kako navodi, najveći izazov vladavini predsjednika Aleksandra Vučića, istakao je da je očigledno da predsjednik te zemlje ozbiljno shvata ove proteste, što se vidi iz njegovih reakcija.

Prema njegovim riječima, „nije mala stvar kada se toliko ljudi okuplja toliko dugo i traži nešto od države, a ta država to ne želi ispuniti“.

Imširović takođe napominje da, uprkos tome što su studenti tražili odgovornost za rušenje nadstrešnice u Novom Sadu, u njihovim zahtjevima nije bilo poziva na promjenu političkog sistema ili približavanje Evropskoj uniji.

„Studenti isključivo zahtijevaju odgovornost i krivično gonjenje odgovornih, a to traže od institucija, a ne od Vučića, jer ga, ispravno, smatraju nenadležnim“, naglasio je.

On dodaje da ni opozicija u Srbiji nije artikulisala dublje političke promjene, već se fokusira na kritiku Vučića, dok istovremeno ne spominje Rusiju, što samo potvrđuje njegovu tvrdnju da su protesti usmjereni protiv pojedinca, a ne protiv političkog sistema.

„Vidimo da su na tim protestima prisutne zastave Evropske unije, ali i ruske zastave, kao i simboli koji veličaju povratak srpske vojske na Kosovo“, napomenuo je Imširović.

On smatra da će ovi protesti, iako značajni, teško dovesti do suštinskih promjena u Srbiji, jer studenti nisu artikulisali šire političke zahtjeve.

„U Srbiji se ne može očekivati suštinska promjena, jer niti su studenti formulisali zahtjeve za promjenu sistema, niti opozicija izražava želju za dubljim promjenama“, rekao je.

U pogledu budućnosti, Imširović ističe da bi eventualni pad Vučića sa vlasti samo doveo do izbora novog političkog lidera koji bi bio „umiveni Vučić“, poput novog Koštunice.

„Ako Vučić ikada popusti zahtjevima ili ode s vlasti, to neće dovesti do suštinskih promjena“, zaključuje Imširović, naglašavajući da bi u tom slučaju Srbija ponovo izabrala političara koji ne bi donio temeljite promjene u političkom sistemu.

Naš sagovorik je povukao paralelu s vremenima kada je srušen Slobodan Milošević, ističući da su protesti izostali dok su drugi trpjeli, a kada je narod u Srbiji počeo osjećati posljedice, tada su se pojavili protesti.

„Promijenili su čovjeka, ali nisu promijenili sistem, i to je omogućilo Vučiću da dođe na vlast 12 godina kasnije“, ocjenjuje naš sagovornik.

Komentarišući aktuelnu evropsku politiku prema Balkanu, posebno u kontekstu Srbije, Crne Gore, i šire regije istakao je da je evropsko proširenje na Balkanu trenutno na čekanju, što je francuski predsjednik Emanuel Makron jasno signalizirao prije nekoliko godina.

„Proširenje Evropske unije je, nažalost, na čekanju, i to se ne mijenja do današnjeg dana“, rekao je Imširović, naglašavajući da EU neće otvoreno reći da je proces proširenja zakočen, već održava prividnu želju za prijemom novih članica, pod uslovom da ispune određene uslove.

Imširović takođe ukazuje na to da je Evropska unija, kada je riječ o Srbiji, cinična u svojoj politici prema Vučiću.

„Unija mu daje podršku – njemu lično, ali i Srbiji, koju hvali zbog ispunjavanja uslova i proaktivne uloge“, napomenuo je.

Međutim, dodaje, EU se zapravo fokusira na stabilnost u Srbiji, a ne na dublje političke promjene. U isto vrijeme, Vučićev politički protivnik, koji bi mogao preuzeti vlast, često se ponaša u suprotnosti s proevropskim vrijednostima, naročito u pogledu Kosova.

Što se tiče Crne Gore, situacija je, kako kaže, slična.

„Evropska unija je svjesna da je proces pridruživanja Crne Gore zaustavljen, ali joj je dovoljno da vlasti deklarišu opredijeljenost za EU, što im donosi pohvale i podršku“, izjavio je Imširović.

Takva politika, prema njegovim riječima, donosi minimalne rezultate, dok bi regija, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Kosovo, trebalo da nastavi implementaciju evropskih vrijednosti, bez obzira na trenutnu situaciju s pristupnim pregovorima.

„Mi moramo raditi na ispunjavanju tih uslova za članstvo, bez obzira na to kada ćemo zaista ući u Evropsku uniju“, naglasio je naš sagovornik.

Osvrnuo se i na specifičan slučaj Srbije, koja se nalazi u političkoj dilemi između EU i Rusije.

„Srbija je i dalje dominantno proruska, kako država, tako i društvo“, rekao je, napominjući da Srbija smatra da bi željela da uđe u EU pod vlastitim uslovima, dok od Rusije očekuje političku podršku. Imširović je uporedio situaciju Srbije s Ukrajinom i Gruzijom, zemljama koje, iako daleke od članstva u EU, i dalje čvrsto teže evropskim vrijednostima.

„Ukrajinci i Gruzini ne odustaju od borbe za evropske vrijednosti, uprkos tome što EU ne aktivno podupire promjenu režima“, rekao je.

Ukazao je na borbu Ukrajine, koja krvavom borbom stremi prema članstvu u EU, te Gruziju koja se protivi svom brutalnom režimu, unatoč nedostatku značajnije podrške EU.

„Evropska unija možda neće podsticati promjenu režima, ali promjena mora doći iznutra“, smatra Imširović, naglašavajući da, ako balkanske zemlje nisu spremne na unutrašnje promjene, ni EU neće moći pomoći.

Prema njegovim riječima, to je jedini pravi put za budućnost regije, koja mora dosljedno slijediti evropske vrijednosti.

Imširović ističe da politika Trampove administracije prema Evropi podrazumijeva povlačenje, naročito u sigurnosnom smislu, i prepuštanje Evropskoj uniji da preuzme odgovornost za region.

„Politika Trampove administracije jeste da se u svakom obliku, najviše u sigurnosnom, povuče iz Evrope, koliko god je to moguće, da Evropa bude prepuštena Evropskoj uniji i da se Amerika koncentrira na druge stvari, poput Kine, situacije u Gazi i ukrajinsko-ruskog rata, odnosno ruske agresije na Ukrajinu“, ističe Imširović.

On napominje da, koliko god to zvučalo neugodno, suočavamo se s situacijom u kojoj Zapadni Balkan više nije u fokusu američke administracije.

„Dakle, htjeli mi to ili ne, suočavamo se s situacijom u kojoj više nijesmo u interesu američke administracije. S obzirom na sve što smo vidjeli u posljednja dva mjeseca i nešto više, mislim da je to dobro“, naglašava naš sagovornik.
On smatra da ovakva haotična i nesmotrena politika SAD neće imati dobar odjek na Zapadnom Balkanu.

„Mislim da ćemo mi i dalje prolaziti ispod radara američke administracije, što je dobro“, kaže on, dodajući da su američki zvaničnici, poput senatora Marka Rubija, uglavnom zainteresovani da na Balkanu ne bude ratova i većih problema, dok će se za ostatak pobrinuti Evropska unija.

Naš sagovornik je ocijenio i da, sa aktuelnom američkom administracijom, regionu više odgovara manja pažnja, jer američka diplomatija može donijeti nepredvidive i potencijalno destabilizujuće odluke.

„Sudeći po izazovima koje Mark Rubio postavlja, njima je isto samo bitno da ovdje ne bude nikakvih ratova i sličnih problema, a ostalo neka se pobrine Evropska unija“, naglašava Imširović, ističući da bi države Zapadnog balkana bile u opasnosti ukoliko bi se američka diplomatija angažovala na način koji ne bi bio u njihovom interesu.

U kontekstu politike Evropske unije, mišljenja je da će EU morati preuzeti odgovornost, kako u pogledu Ukrajine, tako i u smislu šire odbrambene politike.

„Evropska unija mora preuzeti ulogu i u pogledu Ukrajine, i u pogledu generalne odbrambene politike Evropske unije, s obzirom na to da vidimo da ni NATO možda neće biti ono što je bio“, ističe on, dodajući da EU neće imati izbora osim da se više angažuje, naročito na Zapadnom Balkanu.

Naglašava da je Evropska unija sada u fazi stabilokratije, ali da je jasno da će se ona morati više angažovati na sigurnosnim pitanjima u regionu.

„Evropska unija je sada u fazi stabilokratije, ali, htjeli mi to ili ne, moraće se barem u sigurnosnom smislu angažovati na Zapadnom Balkanu“, napominje Imširović, koji smatra da bi, u odsustvu američkog uticaja, EU mogla postati ključni faktor stabilnosti u ovom regionu.

U vezi sa stanjem u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, Imširović smatra da političke elite koriste evropske integracije kao politički alat za opravdanje lošeg vladanja.

„Kao i u Crnoj Gori, političarima su puna usta Evropske unije i pridruživanja Evropskoj uniji. Međutim, u objema zemljama sasvim je očigledno da se pridruživanje Evropskoj uniji koristi kao univerzalni izgovor za sva nepočinstva, loše stvari i sav lopovluk koji vlasti čine i u jednoj i u drugoj državi“, ističe Imširović.

Prema njegovom mišljenju, razgovori o evropskim integracijama zapravo služe kao sredstvo za prikrivanje nesposobnosti vlasti i smanjenje suvereniteta država.

„Što se više u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini priča o evropskim integracijama, to je sve manje i manje države“, smatra Imširović.

On naglašava da je sve veća svijest građana o tome da evropske integracije i članstvo u EU postaju sve dalji cilj, što zbog politike same EU, što zbog nesposobnosti vlasti.

„Mislim da je javnost toga svjesna, iako je javnost u suštini za evropske integracije, ali ona sve više shvata da su evropske integracije i Evropska unija sve dalje – što zbog politike Evropske unije, što zbog naših vlasti koje su nesposobne, u Bosni i Hercegovini uglavnom, a u Crnoj Gori, suštinski, zapravo ne žele da nas približe Evropskoj uniji“, napominje Imširović, ističući da se u tim zemljama koristi evropska ideja samo kao politički alat za održavanje na vlasti.

U pogledu Bosne i Hercegovine, Imširović naglašava da je ključna situacija Milorada Dodika, koji predstavlja ozbiljan izazov za stabilnost zemlje.

„Što se tiče BiH, to je sasvim sigurno slučaj Milorada Dodika“, kaže Imširović, naglašavajući da država mora da pokaže da je sposobna da primijeni zakon na cijelokupnoj teritoriji, jer trenutno postoji ozbiljna opasnost da pojedinci postanu jači od države.

Imširović dalje iznosi tri moguća scenarija u vezi sa Dodikom.

„Prvo je da ne treba previše insistirati na hapšenju Dodika, da to ne treba brzopleto uraditi, jer bi moglo da dovede do daljnje eskalacije sukoba. Drugo, kojem sam ja sklon, je stav da što država više oteže, to će izgledati slabije u očima građana, ali i u očima svijeta. Treće je da se Dodiku dopusti da, možda, kao Nikola Gruevski iz Makedonije, pobjegne u neku prijateljsku zemlju (Gruevski je pobjegao u Mađarsku) i da se sve na jedan elegantan način riješi“, navodi Imširović, koji smatra da Bosna i Hercegovina nema mnogo vremena da riješi ovu situaciju, jer sama percepcija nemoći države može dovesti do destabilizacije.

U vezi sa situacijom u Srbiji, Imširović je oprezan u prognozama.

„Što se tiče Srbije, tu se ne usuđujem mnogo prognozirati. Bojim se da je Aleksandar Vučić spreman na sve da sačuva svoju vlast“, napominje on, dodajući da situacija u Srbiji neće brzo doći do rješenja, osim ako Vučić ne povuče radikalne poteze.

Za Crnu Goru, Imširović smatra da će promjena biti moguća tek kada građani shvate šta se stvarno dešava u vezi sa evropskim integracijama.

„Vjerujem da do promjene može doći samo kad građani shvate koliko vlast čini na evropskim integracijama, a koliko čini na zavađanju Crne Gore sa susjedima, konkretno sa Hrvatskom, i približavanju Crne Gore rusko-srpskom svijetu“, zaključuje Imširović, naglašavajući da će ključnu ulogu u budućnosti Crne Gore imati jasno opredijeljeni građani koji žele da vide put prema Evropskoj uniji.