Čavor u DRV: Identitet je pitanje kojem vlast pristupa površno i imamo pravo da budemo zabrinuti, narativ o ugroženosti Srba doveo je do raspada Jugoslavije

Umjesto da bude prostor afirmacije zajedničkih vrijednosti, identitet je postao sredstvo za podizanje tenzija, širenje osjećaja ugroženosti i mobilizaciju birača, a vladajuće strukture u Crnoj Gori baziraju svoj uticaj isključivo na negativnom i polarizujućem tretiranju identitetskih tema, ocijenio je gostujući u Drugačijoj radio vezi Jovan Čavor, doktor lingvistike i stručnjak za identitet koji živi na Novom Zelandu.

Takva praksa, kako tvrdi sagovornik Antene M, vodi ka ozbiljnoj društvenoj degradaciji, pri čemu građani često ne uviđaju da svojim izborima doprinose urušavanju vlastitog identitetskog okvira.

Pitanja vezana za identitet i sve ono što ga čini izuzetn o su važna i neophodno ih je otvarati da bi se razvijala kultura jednog društva, uprkos tome što pojedini političar ističu da to nije tema kojom bi se trebalo baviti ukoliko želimo društveni napredak, jer je pitanje identiteta mnogo više od onoga na što ga oni sa površnim pogledom na stvari pokušavaju svesti, rekao je Čavor.

„Smatram da, uzimajući u obzir trenutno stanje u Crnoj Gori – barem na osnovu onoga što mogu da pročitam i vidim kroz medije – ne čudi što ljudi bježe od te teme, jer mislim da je jasno da danas dominira jedan površan stav po tom pitanju. Čini mi se da se tu uglavnom ne radi o ljudima kojima je stalo da se afirmiše nešto što bi ih stavilo u poziciju u kojoj bi morali da preuzmu određenu odgovornost, jer, onog momenta kada potegnete temu identiteta, vi u suštini otvarate pitanje koje nije površno“, istakao je Čavor.

Govoreći o tome kako bi na najjednostavniji, a ujedno i najprecizniji način definisao identitet naš sagovornik ističe da bi najbolje bilo da ga posmatramo kao neku vrstu kompasa.

„Možemo reći da se radi o moralnom i vrednosnom kompasu i kada otvorite to pitanje, vi zapravo postavljate veoma važno pitanje: ko smo mi, koje su to vrijednosti koje treba da zastupamo i kolika je naša odgovornost da te vrijednosti sprovedemo u djelo – kako bismo znali, sjutra, da li smo na pravom putu ili ne. Onog trenutka kada neko kaže da ne želi da govori o tome, to je – barem po mom mišljenju – već jedan alarm“, istakao je on.

Na pitanje kada je počeo ovakav odnos prema crnogorskom identitetu Čavor ističe da je do velikih promjena došlo nakon uvođenja parlamentarne demokratije na prostorima bivše Jugoslavije.

„Tada je, po mom mišljenju, identitet postao popularan kao vrlo interesantna alatka u rukama ljudi koji su shvatili da je to možda najlakši način da se dođe do moći i uticaja“, rekao je on, dodajući da je tada počelo bavljenje identitetom na površan način, koji je vrlo podložan populističkim metodama.

Prema njegovim riječima ljudi, kao bića, imaju izraženu potrebu za pripadnošću i privrženi su svojim grupama i zajednicama, što je jedna emotivna komponenta.

„To onda postaje nešto što uvlači u političku sferu tu vrstu upotrebe identiteta, koja je vrlo korisna, jer automatski imate mogućnost da podgrijavate situaciju, dižete tenzije, govorite o ugroženosti, itd. Mislim da ne treba bježati od konstatacije da je upravo na taj način praktično i došlo do raspada Jugoslavije – kroz narativ o ugroženosti Srba, prije svega“, podjetio je Čavor.

Napominje da je to, u stvari, bio uvod u krvavi raspad Jugoslavije, pri čemu se takav metod djelovanja nastavlja do današnjeg dana.

„Bosna je, naravno, bila užasan primjer posljedica takve politike, tako da imamo pravo da budemo zabrinuti ako i dalje vidimo da se takve stvari potenciraju, kao što je to, nažalost, danas slučaj u Crnoj Gori. Ako želimo sve to staviti u kontekst Crne Gore, možemo reći da je to sada jedna krhka demokratija, koja je u velikoj mjeri uslovljena političkim djelovanjem velikog broja aktera na političkoj sceni“, ističe naš sagovornik.

On naglašava da je bavljenje identitetom na ovakav način zapravo put do birača.

„Dakle, iako to zapravo nije suština parlamentarne demokratije, izgleda da to ne predstavlja problem za većinu ljudi, nego da su potpuno zaboravili da time što daju glas nekome – zapravo odlučuju o svojoj budućnosti“, precizirao je.

Sagovornik Antene M osvrnuo se iz te perspektive i na aktuelna politička dešavanja u Crnoj Gori.

„Mogu reći da je trenutak vrlo kritičan i očigledno je da ovi izborni rezultati u Crnoj Gori pokazuju da ljudi kao da nijesu zabrinuti za ono što se dešava u njihovoj zemlji. Jednostavno, izgleda da im je nemoguće dokazati da glasanje za političke aktere koji gotovo isključivo djeluju kroz plasiranje identitetskih tema na negativan i kontroverzan način vodi ka društvenom sunovratu, čiji su simptomi svakim danom sve jasniji. Ali čini se da je efekat jedne potpune, ne znam kako bolje da to nazovem – zamagljenosti uma – dostigao takve razmjere da im se to više ne može objasniti“, istakao je on.

Odgovarajući na pitanje kako je došlo do degradiranja identiteta baš kada su se stekli svi uslovi da se on bolje čuva Čavor ističe da je važno uzeti u obzir staru Crnu Goru, koja je oblikovala svoj identitet kroz vjekove, prateći aksiome čojstva i junaštva kao glavne odrednice.

„Recimo, moralni kompas jedne osobe bio je izuzetno važan u društvu, a određena požrtvovanost pravim vrijednostima se vrednovala. Oba perioda koja sam pomenuo bili su teški na svoj način. Recimo, u tom prvom slučaju postojala je vjekovna borba za slobodu. Međutim, kako god da je bilo, Crnogorci su bili homogeni i održavala se ta društvena hijerarhija koja je baštinila takve vrijednosti, i to je bilo izuzetno važno u svakodnevnom životu. Isto se može reći i za vrijeme SFRJ, kada je Crna Gora, kao dio veće zajednice, mogla da se razvija bez brige za svoj identitet – kulturni, etnički i tako dalje“, rekao je.

On napominje da nije slučajno da se za vrijeme SFRJ može konstatovati da je došlo do razvoja na svakom planu, da su postavljeni temelji za jedno društvo koje je bilo uvažavano i koje je imalo poštovanje međunarodne zajednice. Dodaje i da su, što se tiče drugih perioda, kao što su 1918. ili 1991., pokrenuti drugačiji procesi, u kojima prepoznatljivost Crnogoraca kao kategorije na bilo koji način nije dolazila u obzir.

„Tu dolazimo do ključne kolizije – gdje se od jednog slobodarskog naroda, koji je izlazio na kraj s mnogo jačim neprijateljima, tražilo da sam sebe poništi. Naravno, odgovor je bio negativan, kao što ni danas to ne dolazi u obzir, ali, u tom smislu, imamo ogromne probleme i izazove, jer mislim da postoji određena srodnost kada pričamo o toj politici. Namjerno ili nenamjerno, ostavljeni su temelji u prošlosti za takvu politiku danas. Tu konkretno mislim, prije svega, na Srpsku pravoslavnu crkvu, koja pruža nevjerovatnu infrastrukturu za takvu politiku. Radi se o tome da mi danas moramo hiljadu puta da dokazujemo nešto što je već davno dokazano – da se ne radi o našoj vjekovnoj crkvi, već o novoj instituciji koja se infiltrira u naše društvo“, istakao je naš sagovornik.

On dodaje i da će se, zbog specifičnog odnosa sa vjernicima, vrlo rijetko neko usprotiviti onome što prepoznaje kao svoje svetinje i ljudima koji su glavari tih institucija.

„Dakle, ako smo i dalje u situaciji da njima moramo da dokazujemo da griješe, imamo vrlo male šanse da u tome uspijemo, nažalost – kao što vidimo i danas“, pojasnio je.

Na pitanje da li postoji način da se spriječi devastacija istorijskog pamćenja i ko bi bili nosioci te promjene Čavor je naglasio da je identitet neraskidivo vezan sa pričama i narativima i da bismo, kada bismo ih se prisjetili, shvatili da su upravo one ono što nam daje identitetski kompas.

„U tom smislu, priče i narativi su par excellence sredstvo kojim se mogu ublažiti, ili makar ograničiti, posljedice onoga što se dešava u zemlji. Čini mi se da sada sve institucije, sa većinom medija, nažalost, djeluju u suprotnom pravcu – da se svi nosioci crnogorskog identiteta polako gase, da postaju sve manje vidljivi ili čak nepoželjni i to je posebno očigledno od avgusta 2020. godine. Zbog toga smatram da spadamo u jedan nacion koji ima ozbiljne izazove pred sobom. Izgubili smo institucije koje bi trebalo da nam pomognu da se crnogorski identitet afirmiše, a sada one djeluju suprotno.

Ipak, kako ističe, uzda se u vjekovni otpor koji Crnogorci imaju.

„Siguran sam da će dati određene rezultate, da ćemo dočekati neko bolje vrijeme, kada ćemo na temeljit način moći da baštinimo ono što nam je ostavljeno od predaka“, dodao je Čavor.

Prema njegovim riječima, da je bilo više sistemske podrške, mnogo više bi se znalo o Crnoj Gori, jer je riječ o identitetskom nasljeđu na koje bi se svako s ponosom osvrnuo.

„Vraćam se na ono što sam rekao o 'kompasu' – mislim da je to ključno. Koliko god da stvari djeluju loše, uvijek možemo djelovati tako da ne izgubimo taj kompas. I da naši bližnji, naša djeca, ne izgube taj kompas. Da čitaju, da znamo da im dočaramo o kakvim se vrijednostima radi, jer to su vanvremenske vrijednosti“, naglasio je on.

U svemu tome, kako dodaje, postoji jedna velika nepravda, budući da je Crna Gora dočekala svoje bolje dane i šansu da svoj viševjekovni slobodarski identitet ugradi u savremene tokove, a da se to zaista i dogodilo, kako kaže, uvjeren je da bismo danas vidjeli fantastične rezultate na više polja.

„Zato mislim da moramo biti okrenuti budućnosti, iako je sadašnjost izuzetno teška, jer ovi naleti koje sada vidimo, ozbiljni su i nemilosrdni u svakom smislu i teško ih je zaustaviti. Zato mislim da moramo da se preusmjerimo, da budemo proaktivni i tražimo načine kako da se izborimo, kako da preživimo ovaj trenutak, kao nacija, jer nije preuveličano reći da je riječ o svim mogućim pokušajima da crnogorsko ime prestane da postoji“, istakao je on.

Upitan kako u izuzetno dinamičnom vremenu i sa rastućim brojem uticaja na jezik, koji je neodvojiv od identiteta, a pri činjenici da godinama unazad nije dovoljno urađeno da npr. Google ili Wikipedia budu dostupni i na crnogorskom jeziku, Čavor je naglasio da je upotreba jezika jedino što ga zapravo održava.

„Mislim da je ključno u svemu tome uzeti u obzir da svi drugi narodi koji žele da njihov jezik opstane – jednostavno, da ga koriste. Dakle, u tom smislu i mi treba da slijedimo taj primjer i da insistiramo na upotrebi svog jezika. Prije svega, mislim na ljude koji se bave kreativnim radom, jer upravo oni daju posebnu težinu jeziku. I mislim da je dobra prilika da se pomene nešto što sam i ranije govorio – a to je da uvijek treba isticati par excellence primjer crnogorskog jezika – Gorski vijenac. I naravno, to jednoj grupi ljudi nikako ne odgovara da uzmu u obzir, ali ako analiziramo o čemu se radi – radi se o djelu koje je Njegoš napisao koristeći isključivo jezik svojih savremenika, i na taj način je tim jezikom stvorio remek-djelo. Uvijek mi bude donekle i smiješno kada vidim da oni koji toliko obožavaju Gorski vijenac, istovremeno preziru crnogorski jezik. Tu jednostavno nema smisla“, pojasnio je Čavor.

On je podsjetio na to da jedan broj tih ljudi smatra da je crnogorski jezik nepotreban, arhaičan, i da im je ispod njihove časti da njime govore, zbog čega ih, kako dodaje, treba podsjećati da se Njegoš prije nekoliko stotina godina usudio da koristi taj isti jezik svojih savremenika kako bi stvorio nešto što je ostalo za vjekove.

„Time želim da potenciram: koristimo taj jezik, ponosimo se njime i, pogotovo ljudi koji su kreativni. To daje jedan poseban efekt i mislim da je to najbolji način, uprkos svim ovim opstrukcijama koje će se sigurno nastaviti, jer jezik i identitet su nerazdvojivi, crnogorski jezik je logično jedan stub, temelj crnogorskog identiteta“, istakao je on.

Na pitanje kako u vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja zainteresovati mlade da svoje buduće profesije vežu za pitanja jezika, kulture i identiteta Čavor je odgovorio da su pozivi u toj oblasti oni koji se biraju iz ljubavi prema ovim temama, ali i da na primjeru Novog Zelanda zna da postoje mnogi ljudi koji su se bavili jezicima i koji su kasnije imali prilike da se ipak adaptiraju i nađu karijere u savremenim oblastima.

„Jedno društvo koje ne proizvede dovoljan broj ljudi koji su se obrazovali na taj način bi bilo izuzetno siromašno društvo, jer to je jedan specifičan način da se razvija kritička misao. Mislim da je to uvijek ljekovito“, zaključio je naš sagovornik.