Izvirući u planinskom masivu na sjeveru zemlje, Tara teče kanjonom dužine od oko 156 kilometara. Ova planinska ljepotica neprestano privlači pažnju brojnih ljubitelja prirode i adrenalina, a kako i ne bi kada se u obzir uzme sve to ova rijeka krije, i po čemu je prepoznata u svijetu.
Zajedno sa Pivom se sastaje na Šćepan polju, čineći rijeku Drinu, koja je jedna od najbogatijih i najdužih rijeka na Balkanu. Kao da joj to nije dovoljno, rijeka Tara je vjekovima dubila krečnjaku površinu kroz koju i sada prolazi, oblikujući na tom putu brojne ponore, gromadne prepreke... Sve je to doprinijelo nastanku kanjona koji je dugačak 93 kilometra, što ga je svrstalo na drugo mjesto po dubini u svijetu, i to odmah iza kanjona Kolorado. Po dubini, u Evropi mu nema premca.
Iako poznata kao „silovita“, postoje pojedina mjesta gdje se Tara može pregaziti, i ta mjesta se nazivaju gazovi. Prema kazivanju mještana, korito Tare je na jednom mjestu toliko usko, da se moglo preči jednim skokom. To mjesto se naziva Đavolji lazi.
U poređenju sa kanjonom Kolorado, kanjon Tare se može pohvaliti bujnom vegetacijom, koja jednako očarava kao i sama rijeka. Na ovom području se mogu pronaći crni bor, crni grad, jasen, brijest... Takođe, tu su i bukva, klen, obični grab, dok se u predjelima iznad 1.000 metara nadmorske visine mogu pronaći jele i smrče.
Kada se zna da najdublja tačka kanjona Tare iznosi 1.300 metara, onda sva bujna vegetacija koja se prostire na strmim padinama, izgleda nestvarno!
Tome nesumnjivo doprinose i „Crna poda“, koja odlikuje šuma crnog bora, gdje su stabla visoka i preko 50 metara, a stara vjerovali ili čak 450 godina. Oni su na neki način i „svjedoci vremena“ iza nas, odolijevajući vejkovima surovoj zimi i snjegovima koji znaju da zahvate ovo područje.
Osim bogatog biljnog svijeta, ne smijemo zaboraviti da pomenemo ni veliku koncentraciju endemičnih insekata koja nastanjuju ovaj prostor. Osim toga, ovdje se nalazi preko 80 poznatih pećina, koje nisu dovoljno istražene, a koje „kriju“ dosta toga interesantnog.
Za sve one željne avanture i adrenalina, tu je stvorena i mogućnost splavarenja i rafting kanjonom Tare, što je posljednih godina aktivnost koju ne zaobilaze turisti iz različitih krajeva svijeta. Naime, spuštanje niz cijeli tok kanjona je nešto što, ako ste dovoljno hrabri, morate iskusiti! Uz pomoć profesionalaca, svi oni koji su zainteresovani upravo za splavarenje, svu „snagu“ rijeke Tare mogu iskusiti gumenim čamcima, ili splavom koji je napravljen od drvenih trupaca.
Direktan kontakt sa prirodom je nezamjenljiv, što najbolje znaju „zavisnici od adrenalina“, a bolje iskustvo od toga vam ne može dati niko do jedinstveni kanjon Tare.
Da je „suza Evrope“ neponovljiva, govori i činjenica da su 17. januara 1977, Tara i njen kanjon uvršteni na listu „Čovjek i biosfera“, dok su tri godine kasnije i to 4.septembra, u sklopu Nacionalnog parka „Durmitor“, proglašeni za „Svjetsku baštinu prirodnih dobara UNESCO-a“.
Nad cijelim kanjonom, čuveni most na Tari dođe kao pravi ukras.
Njegovi nevjerovatni svodovi stopili su se kanjonom, dajući mu jednu posebnu draž i unikatnost, kakvu nije moguće pronaći nigdje drugo u svijetu!
Toliko pojedinosti i bogatstva na jednom mjestu, teško je pronaći bilo gdje drugo, stoga istražite sve prirodne ljepote Crne Gore, kada za to već imate priliku!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR