Pismo vjerovatno autentično, Vartolomej nije napisao da neće priznati autokefalnost CPC

Analitičar i jedan od najboljih poznavalaca istorije crkve u Crnoj Gori, Vladimir Jovanović, kazao je za Pobjedu da je Vartolomejevo pismo, najvjerovatnije, autentično.

''Međutim, Vartolomej nije napisao da neće priznati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. To u pismu ne piše. Čak i da piše, to bi bilo suprotno crkvenim kanonima na kojima se temelji Istočnopravoslavna crkva. Kanoni su „stariji“ od ma kojeg patrijarha, pa i Vartolomeja. Poklapanje granica pravoslavne crkvene jurisdikcije sa granicama države izričito je predviđeno 17. kanonom IV Vaseljenskoga sabora. Sada to nije slučaj u Crnoj Gori. Traženje autokefalije nije nikakva jeres, to je potpuno regularni zahtjev za što efikasnijom administrativno-upravnom organizacijom jedne, svete, saborne i apostolske Hristove crkve u nekoj državi'' – rekao je Jovanović.

Objašnjava da se Vartolomej u pismu drži postojećeg kanonskog poretka koji je definisan tomosom iz 1922.

''Vaseljenska patrijaršija je tada priznala novostvorenu Pa trijaršiju za Kraljevinu SHS u Beogradu, tek od 1929. službeno nazvanu: Srpska pravoslavna crkva. Ta SPC ima svoju eparhiju (mitropoliju) Crnogorsko-primorsku, formiranu 1931, djeluju još tri eparhije SPC u Crnoj Gori. Međutim, Vartolomej netačno poistovjećuje Mitropoliju crnogorskoprimorsku SPC i staroslavnu Mitropoliju crnogorsku. Vjerujem da je loše informisan. Mitropolija crnogorska je bila autokefalna. To je zapisano u diptihu pomjesnih autokefalnih crkava nomokanona upravo Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine („Sintagmi“)''- naglašava Jovanović.

Napominje da je Mitropolija crnogorska imala svoj Sveti sinod i tri svoje eparhije: Arhiepiskopiju cetinjsku, Zahumsko-rašku i Pećku.

''Takođe, mitropolita na Cetinju, poglavara autokefalne naše crkve, nije postavljao niko van Crne Gore. Autokefalna Mitropolija crnogorska - Crnogorska crkva je bila u liturgijskom jedinstvu sa Vaseljenskom patrijaršijom, stotine dokumenata o tome svjedoče'' – podsjetio je on.

Ističe da je aktuelna Mitropolija crnogorsko-primorska SPC negacija svega onoga što je autokefalna Mitropolija crnogorska, utemeljena 1485, bila tokom vijekova.

''Nije autokefalna i nema sinod. Relikt je diktatorske Kraljevine SHS/Jugoslavije, države koja ne postoji. To je parasinagoga laika i masona Aleksandra Karađorđevića. Mitropolita crnogorsko-primorskog postavljaju iz Beograda! Kakve to ima veze sa tradicijom crkve iz epoha Crnojevića i Petrovića Njegoša'' – naglašava Jovanović.

Objašnjava da postupak za dobijanje tomosa o autokefaliji Crkve Crne Gore nije ni započet i dodaje da je „dobijanje tomosa o autokefaliji uvijek tegoban“ proces.

''Iskustva drugih crkava nas tome uče. Rusi su na tomos čekali 140 godna, Bugari nekih 75 godina. Za to vrijeme su bili „raskolnici“.  „Raskolnici“ su za Vaseljensku patrijaršiju onomad bili i Rumuni, čak i Grci u Grčkoj. I Srbi su „raskolnici“ za doba cara Dušana, tada su anatemisani od Vaseljenske patrijaršije, jer su nekanonski proglasili svoju autokefalnost (patrijaršiju)'' – podsjeća on.

Ipak, uvjeren je da postupak za Crkvu Crne Gore neće trajati decenijama, ali da je potrebna „naša prethodna istinska rehristijanizacija, molitva i ispovijedanje vjere ‘u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog i u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg’“.

''Uslišene su naše molitve – obnovili smo državu. Obnovićemo i autokefaliju crkve u kojoj su se Bogu molili i naši preci. „Teologija“ SPC je dušepogubni srpski etnofiletizam, što je skrnavljenje pravoslavlja i nema nikakve veze sa ispovijedanjem Nikejsko-carigradskoga simbola vjere. Autokefalne crkve imaju Albanci, Česi, Poljaci – tradicionalno nepravoslavni narodi. Ukrajinici su dobili tomos, iako nikad njihova crkva nije bila autokefalna. Nema nijedan Božiji ili ljudski zakon po kojem pravoslavni Crnogorci nemaju pravo na svoju pomjesnu autokefalnu crkvu'' – istakao je Jovanović.

Komentarišući dio pisma u kojem Vartolomej govori o poglavaru Crnogorske pravoslavne crkve mitropolitu Mihailu, sagovornik Pobjede naglašava da on nekada jeste bio mirski sveštenik Vaseljenske patijaršije, ali je raščinjen.

''On je imao spor s njima, pa je od Vaseljenske patrijaršije zaista raščinjen i vraćen u red laika. Međutim, nakon toga je u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi potpuno regularno zamonašen i rukopoložen za episkopa. Svih osmorica bugarskih arhijereja koji su ga u skladu sa pravilima Svetih apostola rukopoložili su kanonski arhijereji. To je potvrđeno svepravoslavnim saborom koji je 1998. održan u Sofiji i činjenicom da su svi oni i dalje ostali u episkopatu Bugarske crkve. Hirotonija Mihaila je, dakle, po kanonima. Na njega je prenijeto apostolsko prejemstvo'' – kategoričan je Jovanović.

Podsjeća da su, s druge strane, do 6. januara ove godine, sadašnji poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine Epifanij i svi arhijereji i kompletna jerarhija nekadašnje Kijevske patrijaršije, za Vartolomeja bili „takozvani“, a kanonski za Ukrajinu je bio Onufrij Berezovski, kijevski mitropolit UPC Moskovske patrijaršije.

''Međutim, kad je Vartolomej zimus uručio tomos Epifaniju, odmah je sasluživao s njim, te od tada Epifanij i drugi ukrajinski arhijereji za njega i Vaseljensku patrijaršiju nijesu više „takozvani“. Epifanij je na Cetinju prije nekoliko godina liturgijski sasluživao s Mihailom. Mogu navesti stotine ranijih izjava patrijarha Vartolomeja u kojima se svečano zaklinjao da neće priznati Kijevsku patrijaršiju. Tačno, nije je priznao. Priznao je autokefaliju Pravoslavne crkve Ukrajine, ali okosnicu te nove crkve čini jerarhija upravo – do juče „takozvane“ Kijevske patrijaršije'' – zaključio je Vladimir Jovanović.