Skup blagoslovio mitropolit Mihailo: 222 godine crkve Sv. Arhanđela Mihaila u selu Velja Zagreda

Danas je u selu Velja Zagreda održan skup pristalica Crnogorske pravoslavne crkve. 

Skupu je prisustvovalo oko 100 mještana sela Zagreda i Bjelopavlića.

Skup je blagoslovio mitropolit CPC Mihailo sa sveštenstvom.

Skupu se obratio Radoman Rale Burić, koji je govorio o istorijatu crkve.

Njegovor govor prenosimo integralno:

"Na padinama Garča selo Zagreda, pitomina odakle “puca” pogled na Danilovgrad i prostranu Bjelopavlićku ravnicu. Kralj Nikola je rekao da je ovo jedino mjesto u Crnoj Gori, đe ovce pasu pod smokvom, a planduju pod bukvom. Zagredu davno naseliše: Burići, Popovići i Kaluđerovići- zaslužni slobodari iz Katunske nahije, koji podigoše crkvu “zarad vječne uspomene na oslobođenje Bjelopavlića i sjedinjenja sa Crnom Gorom” koju svetom rukom osvešta , Sv. Petar Cetinjski na Aranđelovdan 1797. znači prije 222 godine.

Protojerej Bogdan Milov Burić koji se davno preselio u sjećanje, ostavio je istorijat ovoga svetog hrama, u kome je između ostalog zapisao:

-Svetopočivši vladika-crnogorski Petar i Njegoš jednog proljećnog dana 1792, vršio je u Donjem Zagaraču najuzvišeniju službu mirenja krvne zavade. Zagarač bješe tada pogranično crnogorsko mjesto prema turskoj imperiji. Bjelopavlići, preko rijeke Sušice i planine Garča, očekivahu rađanje Lovćenskog sunca da ih ogrije…

Pop Rade Bošković, sa svojim bratučedom Mihajlom pokupi po izboru 30 najpoznatijih bjelopavlićkih junaka, pređoše Sušicu, crnogorsku granicu, pristupiše ruci crnogorskog vladara- svetitelja.

On sasluša njihovu molbu i obeća svestranu pomoć u oslobođenju njihovog plemena od Turaka rekavši tada: “Braćo, plemena crnogorska su zakrvljena, ali ja vi dajem tvrdu vjeru, da ću ja i ko sa mnom hćene sa Vama zajedno mrijet, braneći našu zajedničku slobodu, nezavisnost i svetu vjeru.

Bjelopavlići ustadoše na sve strane, ali kivni Turci dovedoše vojsku od Skadra, Podgorice i Spuža i udariše na Ćurilac i zapališe ga.

Pop Rade poziva sve Bjelopavliće u pomoć, a on sa jednim dijelom ratnika branjaše crkvu Sv. Ćekle, dok Bjelopavlići odasvuda kidisaše na Turke i slome ih. U tom krvavom boju Bjelopavlićima priteknu u pomoć crnogorski graničari – Zagređani, koji se pod četovođom Markom Mitrovim Burićem veoma hrabro pokažu i pomognu Bjelopavliće da postignu ovu značajnu pobjedu. Sv. Petar, koji je uz Zagarača posmatrao ovaj izvedeni turski napad i njegov brzi slom, pohita sa nekoliko glavara i stigne pri samom završetku borbe u Bjelopavliće.

Prvi put on te noći zakonači na Orju Luku kod popa Rada, a sjutradan Bjelopavlićima podijeli nova velika zvanja. Tako, tada, imenuje popa Rada za protopopa, Mijajla Boškovića za serdara, Đukana Radova za vojvodu, Zrna Stevova Miljevića za barjaktara i Šutana Lakina Perovića, takođe, za barjaktara. Od toga dana bjelopavlićki vitezovi više ne miruju do konačnog oslobođenja i sjedinjenja sa Crnom Gorom 1796. godine. Sv. Petar dade inicijativu i Zagređani odmah pristupiše građenju crkve, kao uspomenu na ovaj veliki događaj. Crkvu podigoše barjaktar Ivan Karlica, knez Janko Lakov I četovođa Marko Mitrov, sve Burići sa svojim komšijama. Crkva je posvećena krsnoj slavi ozrinićkoj plemena Sv. Arhanđelu Mihailu, a osveštao je svojom rukom iduće 1797. godine na sami Aranđelovdan Sv. Petar Cetinjski.

-  Istorija ove crkve i  njenih pripadnika je vrlo teška. Na 15 godina, po njenom podizanju Turci upadaju u Zagredu, izgore cijelo selo, a crkvu poruše. Ubrzo, Zagređani ponovo poprave porušenu crkvu koju su od njenog podizanja opsluživali popovi iz kuće Boškovića, protopop Rade, kapetani i popovi Đoko I Janko. Na Krstovdan 1849. Vladika Rade na jednoj liturgiji rukopoloži 60 svještenika, među kojima i Perka Burića iz Zagrede. Tako Zagređani dobiše svog sveštenika. Za vrijeme njihovog pastirovanja, crkva je popravljena 1885. godine. Ona je služila kao privremena bolnica u bojevima 1852. do 1876. godine za smještaj crnogorskih ranjenika. U tim krvavim borbama, iz Ostroškog manastira u zagredskom hramu Sv. Aranđela dva puta su smještane mošti Sv. Vasilija Ostroškog, zapisao je protojerej Bogdan Milov Burić.

Istorija crkve pamti sveštenike sve iz jedne kuće. To su nasljednici popa Perka Burića, Krsto, Mileta i Uroš. Zvono ove crkve posljednji put se oglasilo na Aranđelovdan 1970. godine, kada je bilo i posljednje Bogosluženje, jer se protojerej Bogdan Burić preselio u vječnost.

Crkva u Veljoj Zagredi je donacijama i radom mještana rekonstruisana. Spolja i unutra je ispjeskarena, isfugovana i omalterisana, urađen ikonostas, promijenjena vrata.

Ostalo je zvono da  posjeća na neke tužne stranice istorije.

Urađena je kamena staza do crkve, a dvorište oko groblja ograđeno kamenim zidom. Postavljena je nova ulazna kapija, urađen parking i asfaltni put. Podignuta kapela.

Danas ovaj naš hram izgleda veličanstveno i ponosno. Ponosno, jer je uspio među rijetkima da se odupre i poništi lažni upis u vlasništvo tuđe crkve.

Na Aranđelovdan 21.11.2007. godine, na 210 godina postojanja, njegova svjetlost, mitrolopolit Crnogorske pravoslavne crkve, Mihailo sa sveštenstvom dao je blagoslov ovoj crkvi.

I danas smo pred njom, da obilježimo njenih 222 godine, i da poručimo svima, bili vjernici ili ateisti, bili Crnogorci ili Srbi da ima mjesta za sve.

Ali, i da kažemo da je ovo katunska Crna Gora, koja je ponosno kroz vjekove nosila, nosi i nosiće barjak slobodarske Crne Gore i sveti krst njene Crnogorske pravoslavne crkve", kazao je Burić.