Kuba (Cuba) je prije nekoliko dana primila britanski kruzer sa putnicima i posadom, kada ih niko, ali baš niko, nije htio primiti. Istovremeno je grupa kubanskih ljekara-čuvenih kubanskih doktora, koji uvijek pomažu u svim zdravstveno kriznim tačkama svijeta, stigla u Milano, da pomognu coronavirusom najpogođenijoj italijanskoj regiji, Lombardija.
“Hvala ti Kubo…Nikada nećemo zaboraviti da si došla po nas, kada apsolutno niko, zaista niko, nije želio”, poručili su putnici sa kruzera koji je prethodno dobijao odbijenicu za odbijenicom.
“Prihvatanje kruzera zarobljenog zbog virusa COVID19, reflektuje dugodišnji obrazac globalnog humanitarnog ponašanja Kube”, konstatuje u tekstu za američki The Nation, Piter Kornbluh (Peter), novinar i koautor knjige “Tajni Kanal do Kube: Skrivena istorija pregovora između Vašingtona i Havane (Back Channel to Cuba: The Hidden History of Negotiations Between Washington and Havana) zajedno sa Vilijamom M. LeoGrandeom (William). Kornbluh, stručanjak za Kubu i Latinsku Ameriku, je takođe i autor knjige “Pinočeov fajl:Deklasifikovani dosije o razaranju i odgovornosti” (The Pinochet File: A Declassified Dossier on Atrocity and Accountability).
Kako navodi u tekstu za ugledni američki magazin za koji godinama prati Kubu, 12. marta je britanski prekookeanski kruzer prišao Bahamima (Bahamas) sa skoro 50 putnika i članova posade koji su imali simptome ili bili dijagnostifikovani sa coronavirusom.
Mnogi od njih na brodu su se nadali da će njihova “plovidba prokletih” naći utočište u toj naciji na Karibima (Caribbean) i da će se konačno usidriti i okončati plovodbu.
Kruzer MS Braemer, pogođen coronovirusom polovio je pod zastavom Bahama i stoga su bili ubijeđeni da će Bahami, članica Britanskog komonvelta (British commonwealth) gdje je brod i registrovan biti obavezna da im omogući iskrcavanje, liječenje i transport u Ujedinjeno Kraljevstvo (UK).
Umjesto toga, bahamsko Ministarstvo saobraćaja je saopštilo da kruzeru “neće biti omogućeno pristajanje niti na jednom od dokova u luci na Bahamima i da niti jednoj osobi neće biti omogućen izlazak sa broda”.
Uprkos fanatičnim naporima bristanskog Ministartva vanjskih poslova i kompanije Fred Olsen Crusie Lines, koja je vlasnik broda, u narednih nekoliko dana više karipskih nacija, kao i Sjedinjene Države, su prema izvještajima, odbile da omoguće pravo na iskrcavanje putnika i posade.
Ali, 18. marta Kuba je postala jedina nacija koja je prihvatila kruzer.
Primjenjujući striktna pravila Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kubanske vlasti su pomogle da više od 1000 putnika i članova posade izađe sa broda i ukrca se u karavan autobusa pod specijalnom policijskom pratnjom do Međunarodnog aerodroma Hose Marti (Jose) odakle su čarter letom otputovali nazad za UK.
Da bi se zaustavio virus potreban je “napor cijele međunarodne zajednice”, kako je rekao kubanski ministar vanjskih poslova, Bruno Rodrigez (Rodriguez), objašnjavajući humanitarni odgovor svoje zemlje na britanski zahtjev za pomoć.
“Hajde da obnovimo brigu za zdravlje, solidarnost i međunarodnu saradnju”, poruka je Rodrigeza.
Dok je brod uplovljavao u luku Mariel, oko 25 milja (40 km) zapadno od Havane, kubanski građani su osnažili tu poruku šaljući putem Faceboooka, najbolje želje putnicima na brodu MS Braemer.
“Ja sjedim u svojoj kabini i odgovaram svakom Kubancu koji mi je iznenada poslao poruku koja popdiže duh, poruku dobrodošlice i podrške. Ja sam, da budem iskrena, grcala u suzama zbog njihove ljubaznosti”, navela je putnica Antea Gutri (Anthea Guthrie) na svojoj Facebook stranici dodajući:
“Učinili su da osjećamo ne samo da nas tolerišu, veći zapravo i da smo dobrodošli”.
Autor teksta, navodi da se i Kuba, kao i svaka druga nacija širom svijeta bori sa zaustavljenjem širenja COVID-19. Sredinom marta kod troje italijanskih turista je dijagnostifikovan virus i oni su hopsitalizovani, jedan od njih je potom umro. I još neki od nedavnih putnika na ostrvo su takođe testirani i bili pozitivni na virus i trenutno su na bolničkom liječenju.
I na Kubi su otkazana kulturna i sportska okupljanja i takmičenja. Sve do 20. marta, predsjednik Miguel Diaz-Kanel (Canel), suzdržavo se od preduzimanja dramatičnih akcija koje bi zabranile kretanje ljudi u i izvan ostrva. Ipak kada je tog dana objavljeno da je broj inficiranih dosegao 21 i da je jedna osoba preminula, vlada je najavila da zatvaraju svoje granice za nerezidente.
Medicinski doprinos Kube eskalirajućoj globalnoj bici protiv pandemije generirali su više pažnje, za sada, nego što je samo obuzadavanje krize na Kubi, navodi Kornbluh, stručnak za ovu zemlju.
Lijek koji je razvila kubanska biotehnička industrija, Interferon alfa2b, koji pojačava imuni sistem i koji se pokazao efikasnim u liječenju prethodnih epidemija, kao što je tropska groznica i HIV/AIDS, bio je među metodama liječenja koje su kineske medicinske vlasti upotrijebile da uspore coronavirus: još nekoliko drugih zemlja, uključujući Španiju i Čile, tražile su da im se dostavi taj lijek.
Zajedno sa zalihama Interferona alfa 2b, tim kubanskih ljekara je stigao u Italiju, u Milano, gdje će podržati napore ove zemlje u borbi protiv virusa koji je pustoši.
This team of healthcare workers from Cuba were greeted with a standing ovation upon their arrival to fight COVID-19 in Italy pic.twitter.com/054IuQtuXU
— NowThis (@nowthisnews) March 22, 2020
Međunarodni napori Kube, da zaustavi širenje COVID-19 izvan svojih granica, dio su njihovog dugog i konzistentnog modela o globalnim humanitarnim obavezama. Decenijama je kubanska vlada omogućavala punu školarinu sa hiljade stranih studenata medicine, da bi im omogućila obrazovanje na havaljenom kubanskom međunarodnom medicinskom univerzitetu-Escuela Latinoamericana de Medicina.
Kubanske medicinske brigade i 'doktorska diplomatija'
Kubanske medicinske brigade su donosile besplatnu medicinsku njegu osiromašenoj populaciji u desetine zemlja takozvanog Trećeg svijeta; od 2004. godine, primjera radi, kubanski oftamolozi su izveli operacije katarkte, glaukoma, i retine, među ostalim intervencijama u oko 39 nacija, kao dio humanitarnog programa poznatog kao “Operacija čudo”.
Program “doktorske diplomatije” takođe je međunarodno prepoznat zbog njihove brze reakcije i odgovora na katastrofe i epidemije. Kubansko medicinsko osoblje bili su “neopjevani heroji” na Haitiju, prema američkom NPR (Nacionalni javni radio), nakon devastirajućeg zemljotresa u januaru 2010., koji je ubio najmanje 100.000 ljudi.
Oko 400 kubanskih ljekara bili su među prvima koji koji su došli i uspostavili bolnice za hiljade povrijeđenih Haićana. Kubansko medicinsko osoblje je takođe utvrdilo svoju reputaciju za hrabrost tokom opasane borbe da se obuzda širenje epidemije ebole u Africi.
“Jedna od prvih država koja je priskočila je bila Kuba, koja je poslala više od 200 zdravstvenih profesionalaca u region-jedan više nego insprišući i zadivljući doprinos zemlje od samo 11 miliona ljudi,” odala je poštovanje tadašnja amabasadorica SAD u Ujedinjenim nacijama Samanta Pauer (Samantha Power) u oktobru 2016, što je samo jedan od više komplimenata koje su zvaničnici administracije tadašnjeg predsjednika Baraka Obame (Barack) dala dostignućima Kubanske revolucije, tokom dvije godine kada je Vašington radio na politici pomirenja, dijaloga i normalizacije odnosa sa Havanom.
Jedna digresija- tokom aktuelne predsjedničke kampanje u SAD, mainstream mediji bliski establišmentu Demokratske stranke, koji je činio sve da spriječi da senator Berni Sanders dobije demokratsku nominaciju (uspješno mora se priznati) su između ostalog, uzeli iz konteksta Sandersove riječi iz jednog intervjua, o upravo navedenim postignućima Kube, i bjesomučno ih ponavljali danima, uz tumačnje njihovih analitičara kako Sanders podržava “kubansku diktaturu”. Potrajalo je to sve dok Sandresov izborni štab nije objavio snimke upravo Obame, najvećeg autoriteta demokrata-obožavanog bivšeg predsjednika, kako govori tačno što i Sandres, da bi naglo potom na to zaboravili.
No vratimo se kubanskim dokazanim globalnim humaniranim naporima.
“Plemeniti napori kao ovaj su tačno ono zbog čega SAD i Kuba moraju da traže načine međusobnog angažovanja, i pored toga što razlike ustrajavaju”, naglasila je još jednom ambasadorica Samanta Pauer tokom govora u UN o potencijalu saradnje između Kube i SAD, na međunarodnom medicinskom polju, kao i drugim oblastima.
Kornbluh, međutim, konstatuje kako je ta saradnja- krucijalna u momentu kada se svijet suočava sa egzistencijalnom prijetnjom životu kakvim ga znamo-uništena politikom promjene režima sadašnje administracije Donalda Trampa (Trump). Tramp je potpuno promijenio sve Obamine napore o mirnoj koegzistenciji i zamijenio ih agresivnim sankcijma, restrikcijama, i kaznenim operacijama koje su esklirale kako se izborna sezona 2020 primiče.
Kuba je optužila SAD da targetiraju njihove medicinske programe, vršeći pritisak na druge države da izbace kubanske medicinske brigade; dvije su to već uradile- Bolivija i Brazil. Trampova administracija je ograničila putovanje, na i sa kubanskog ostrva, zaprijetivši u suštini transportnim brodskim kompanijama da uvoze u Kubu, poremetivši trgovinu i pogoršavši snadbijevanje sa hranom i petrolejom.
“Ova pandemija ne zna za granice niti je talac istorije i politike” navodi se u peticiji za ukidanje sankcija koja trenutno cirukuliše među vašingtonskim grupama za zagovaranje ljudskih prava. U nacrtu peticije, koju je sačinio Centar za demokrtiju u Americi, poziva se na ukidanje svih restrikcija na sve potrepštine i humanitarne donacije, ukidanje penala za trgovinske brodove, kao i na povrtak dijaloga između Vašingtona i Havane.
“Globalna zajednica mora učiniti sve što je u njihovoj moći da zaustavi širenje virusa, zaštiti ljude na tom putu, i olakša patnje koje ostaju na njemu. Za američku vladu to znači, uklanjanje sankcija koje najviše pogađaju kubanski narod”.
Kubancima nije promakla ironija da su kaženjeni u vrijeme kada imaju i mogu da daju veoma važan doprinos dobrobiti mnogih van njihovih granica.
“Veliki paradoks je da dok, brodove koje je Kuba angažovala da donose naftu i hranu, ometaju Sjedinjene Države, dok brodove koji nose bolesne koje niko ne želi, u njihovim lukama, Kubanci primaju sa solidarnošću i poštovanjem”, napisala je kubanska novinarka Rosa Miriam Elzalde za meksički list La Jornada.
I zaista, za putnike koji su bili na brodu MS Braemar, kubanska solidarnost i poštovanje u vrijeme užasnog straha i neizvjesnosti demonstrirala je suštinsku razliku za njihive živote.
“Hvala Kubo što si mogla da otvoriš svoje srce za nas. Mi nikada nećemo zaboraviti da si došla po nas kada apsolutno niko, zaista niko drugi, ne bi” riječi su Antee Gutrie napisane na Facebooku:
“Vjerujem da nikada nećemo zaboraviti na pomoći koju smo dobili od jedne siromašne zemlje sa hrabrim, velikim srcem”, zaključila je ova Britanka.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR