Osnovano prvo Nacionalno udruženje osoba sa intelektualnim invaliditetom Crne Gore „Samozastupnici”

U Crnoj Gori je, na inicijativu nevladinog udruženja (NVO) Zračak nade, osnovano prvo Nacionalno udruženje osoba sa intelektualnim invaliditetom  Crne  Gore „Samozastupnici”, u cilju smanjenja diskriminacije, promocije samostalnog odlučivanja i njihove pune integracije u društvo.

To je saopšteno na regionalnoj konferenciji koju je organizovalo NVU Zračak nade u okviru projekta Samozastupanjem do smanjenja diskriminacije osoba sa intelektualnim invaliditetom", koji je finansiralo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Predstavnica Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Aleksandra Popović ocijenila je da implementacija ovog projekta doprinosi poštovanju ljudskih prava i dostojanstvu lica sa intelektualnim invaliditetom, ostvarivanju prava na donošenje sopstvenih odluka i samostalnost lica sa intelektualnim invaliditetom, kroz samozastupanje, kao i puno i efektivno učešće u uključivanje u sve oblasti društvenog života.

„Sve ovo je u skladu sa Strategijom za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti, koje je Vlada usvojila u decembru 2016. godine. Veoma je važno da ovaj projekat je u potpunosti kompatibilan sa Konvencijom Ujedinjenih nacija sa pravima lica s invaliditetom i Zakonom o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom zato što promoviše pravo na samostalan život i život u zajednici, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja i zaštitu integriteta ličnosti lica sa intelektualnim invaliditetom“, navela je Popović.

Ona smatra da su rad online klubova samozastupanja lica sa intelektualnim invaliditetom u Podgorici, Tuzima, Bijelom Polju, Ulcinju i Pljevljima, kao i osnivanje prvog nacionalnog udruženja za samozastupanje dokaz promocije prava lica s intelektualnim invaliditetom.

Predstavnica NVU Zračak nade, Sanela Žiga,  kazala je da je glavni cilj projekta bio smanjenje diskriminacije prema osoba s intelektualnim invaliditetom, kroz upoznavanje zajednice sa njihovim pravima na samostalno odlučivanje, kao i omogućavanje punog građanskog učešća putem samozastupanja.

„Među projektim aktivnostima koje smo realizovali, važna je bila petodnevna obuka za samozastupanje osoba s intelektualnim invaliditezom iz pet opština koje su bile uključene u ovaj projekat, tačnije organizacije roditeljske djece i mladih sa smetnjama u razvoju iz Pljevalja, Podgorice, Tuzi, Bijelog Polja i Ulcinja“, navela je Žiga.

Prema njenim riječima, kao rezultat obuke formirali su se i krenuli su sa radom klubovi za samozastupanje osoba s intelektualnim invaliditetom u pet navedenih gradova.

„Klubovi su radili u prostorijama svojih udruženja. U klubovima su se održavale aktivnosti koje su imale za cilj jačanje kapaciteta svake osobe ponaosob, prema individuialnom planu podrške o samozastupanju“, kazala je Žiga, navodeći da su klubovi imali oko deset članova.

Predstavnica Dnevnog centra iz Pljevanja i NVU Zračak nade Svetlana Dujović pojasnila je da je samozastupništvo krenulo krajem šesdesetih, početkom sedamdesetih godina u Švedskoj, navodeći da su u toj državi održane i prve nacionalne konferencije osoba s intelektualnim invaliditetom.

„Samozastupništvo je važno da osobe s intelektualnim invaliditetom dobiju podršku da govore u svoje ime. U Švedskoj su roditeljska udruženja bila inicijator osnivanja ovih udruženja samozastupnika, tako je i u Crnoj Gori“, navela je Dujović.

Prema njenim riječima, samozastupništvo je važno da bi se podržali mladi ljudi s intelektualnim invaliditetom da govore u svoje ime, da kažu šta su im želje, „da vidimo koje su to oblasti podrške u kojima bi oni mogli da budu bolji i aktivniji“.

„Vrlo bitno je vezivanje samozastupanja i samoodređenja. Bitno je da osobe s intelektualnim invaliditetom postanu svjesne da se odrede prema tome šta žele, da im pružimo podršku ako žele da traže posao kako će da odu kod poslodavca“, istakla je Dujović.

Psihološkinja Jadranka Šuljak ukazala je na važnost ostvarivanja prava na život u otvorenoj zajednici.

„Cijela naša grupa od 17 ljudi bila je deinstitucuionalizovana, izmještena iz institucija u život u otvorenoj sredini u Beogradu u sedam stanova u kojima su živjeli sa domaćicama. Svi njihovi sastanci su se svodili na to kako opstati u gradu, kako ne dozvoliti da ih vrate nazad“, navela je Šuljak.

Ona je ocijenila da jedino u otvorenoj sredini, integrisani zajedno, mogu razviti sve svoje kapacitete u punoj mjeri imogu pokazati da su vrijedni članovi društva i da se na njih u mnogo čemu može računati.

Defektolog Dragomir Lukić rekao je su članovi porodice treba da budu podrška osobama s intelektualnim smetnjama.

„Roditelji treba da omoguće djeci s intelektualnim invaliditetom da budu produktivni i oslabađaju ih stege, da im omoguće da stasaju i postanu punoljetni, i da se osamostale“, naveo je Lukić.

Samozastupnik Kadir Zendželić rekao je da je za osobe s intelektualnim smetnjama jako važno samozastupanje.

„Prednosti na kojima počiva ideja samozastupanja je biti prije svega osoba. Svi ljudi su prije svega osobe i prema njima treba se odnosi sa poštovanjem, imati svoje ja. Nama je potrebna veća podrška i razumijevanje naših odluka, a nikako ne želim da se govori i da se donose odluke u naše ime, već mi moramo da vjerujemo u sebe“, poručio je Zendželić.

Diplomirani pravnik Nemanja Dujović podsjetio je da Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom na detaljan način reguliše zabranu diskriminacije, predviđa oblike diskriminacije i na taj način, kako je pojasnio, jedan od najvažnijih pravnih akata koji pruža pravni okvir za samostalan život osoba s invaliditetom i njihovo učešće u svim oblastima društvenog života.