Među rijekama koje hrle u zagrljaj Jadranskom moru, Bojana (duga 44km) je najveća. Izvire iz Skadarskog jezera, kod grada Skadar, na albanskoj strani. Najvećim dijelom je granična rijeka dvije države. Ona je posebno značajna jer je prirodna spona Jezera i Jadrana, i „kriva“ je za jedan od najkompleksnijih ekosistema koji su nastali na ovom dijelu Mediterana.
Bojanu nazivaju i pravim ulcinjskim čudom prirode, koja je jedina rijeka u svijetu koja ponekad teče uzvodno!? I pored velikog proticaja morska voda prodire duboko uzvodno kroz njeno korito. U njenom koritu nalaze se, dakle, i morska slana i slatka riječna voda. Morska voda, kao teža, prodire dnom korita rijeke Bojane sve do oko Svetog Đorđa, odnosno na oko osam kilometara uzvodno od ušća.
Istraživanja eksperata su pokazala da je nekadašnje korito Bojane bilo oko 40 metara visočije u odnosu na današnji teren. Rijeka Bojana zasula je svoje staro korito šljunkom. Preko šljunka su nataloženi glinoviti vodonepropusni sedimenti u kojima je usječeno korito današnje rijeke Bojane. Tako danas, u istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane!? Podzemni vodotok se kreće, takođe, od sjevera prema jugu i može se predstaviti kao kretanje vode kroz podzemnu cijev ispunjenu šljunkom. Podzemni vodotok je poznat po izvorištu Lisna-Bori, iz kojeg Ulcinj dobija najveći dio vode.
Na samom ušću Bojane u more nalazi se njen zaštitni znak – Ada Bojana, ostrvo između slane i slatke vode.
Poslije jednog velikog nevremena, sredinom XIX vijeka, na mjestu gdje se Bojana odvaja od Velike plaže, nasukao se brod "Merito". Na tom mjestu su postojala i dva mala ostrva. Godinama se oko trupa potonulog broda i ova dva ostrva skupljao riječni nanos od koga je najprije nastao sprud, a zatim i ostrvo. Izranjanjem na površinu vode, ostrvo je rijeku podijelilo na dva kraka.
Trouglastog je oblika, dvije strane zapljuskuje rijeka Bojana, a treću Jadransko more, prema kom je okrenuta pješčana plaža. Desni rukavac rijeke Bojane dijeli ostrvo od Velike plaže. Plaža i morsko dno su prekriveni sitnim pijeskom.
Adu Bojanu krasi i suptropsko i mediteransko rastinje, a neke od biljnih i životinjskih vrsta su jedinstvene u Evropi. Upravo gusta i bujna vegetacija daje Adi poseban čar i zajedno sa neobičnim životinjskim svijetom pretvara je u poseban mikroekološki prostor zbog kog se smatra svojevrsnim rezervatom prirode.
Međutim, zaštitnom znaku prijeti nestajanje i prema procjeni italijanskih eksperata, za stotinjak godina ostrva više neće biti. Globalno otopljavanje i rast nivoa mora u kombinaciji sa ljudskim faktorom, ubrzavaju ovaj proces.
Uzimajući u obzir sve navedeno, svako bi pomislio da ćemo se mi, koje ovo blago imamo, truditi da, ako bar ne možemo da pomognemo, onda bar da ne odmažemo još više zar ne?
Da uživamo u onome što imamo i da ga čuvamo dok ga imamo?
Nažalost nije tako. Obale naših rijeka i mora ogledalo su naše kulture. U našem slučaju nekulture.
Divno je prošetati obalama Ade na samom ušću, posebno na početku sezone, kad nema gužvi, nema previše turista, kad su naše obale samo naše za uživanje.
Nego, možemo li uživati dok šetamo pješčanom plažom bosonogi kroz ovo?
Pokazuju li ove fotografije da nas je briga?
.
.
.
.
.
Prošetate li obalom Velike plaže, prizori su slični...Možemo li uživati na baldahinima i ležaljkama koji koštaju od 50-100 eura dnevno u ovakvom ambijentu?
.
.
.
.
.
Je li potrebno bilo šta reći osim se zapitati- Je li nas sram? Ili možda bolje- Sram nas bilo!
A može da bude čisto. Može da bude lijepo. Samo ako tako mi odlučimo.
.
A možda bi trebalo da, kad pođemo sa punim novčanicima put Ade, sav novac damo na kazne zato što kulture nemamo. Možda bi jedino tako naučili.
Ovaj projekat pokušaja osvješćivanja građana šta činimo prirodi i koliko je malo potrebno da sve promijenimo Antena M realizuje uz podršku Ministarstva kulture i medija.
.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR