"Dukljani" - biti Crnogorac, misliti crnogorski i živjeti za Crnu Goru

Na papiru djeluju kao još jedna NVO koja se bavi očuvanjem nasljeđa. Na ulici djeluju kao još jedna navijačka grupa.

A, zapravo, navijači crnogorske reprezentacije "Dukljani" nešto su više i od spoja oboje!

Ova energična grupa od oko stotinu mladih ljudi, djelima daje lekcije kako se poštuje i čuva crnogorska istorija, kako se bodre crnogorske reprezentacije i srcem pripada Crnoj Gori.

Njihova strast ne jenjava sa zviždukom za kraj meča. Naprotiv… Djelovanje mimo tribina još je zanimljivije. Nijesu podlegli trendu - ne zanima ih huliganstvo, šovinizam i slični stereotipi koji se vezuju za navijačke grupacije, iako im petlje ne fali; pripadnost Crnoj Gori pokazuju tako što "hodočaste" na utakmice reprezentacija, a između njih njeguju najfiniji patriotizam, posjećujući markantna mjesta naše istorije i posvećeno šireći svoja znanja o crnogorstvu.

"Dukljani" su sebi dali zadatak da od zaborava sačuvaju podvige predaka, zbog kojih Crnogorci mogu ići po svijetu uzdignutog čela.

Sljedstveno, i njihova je ikonografija utemeljena u crnogorskoj istoriji - od vremena kralja Bodina, preko "zelenaškog" pokreta do ovovremenih tekovina. Ukratko, od korjena naše državnosti, pa do bakljade kojom su na Cetinju obilježili deceniju obnove nezavisnosti.

“Ekstremniji smo u svemu” s "Dukljanima" poprima drugo značenje

“Ekstremni navijači” vuče samo ka jednom zaključku - posrijedi su nasilni momci skloni porocima, kavgama i problemima.

Ova je ekipa, međutim, ekstremna u upornosti, privrženosti i ljubavi, makar to zvučalo kao kliše.

Ne propuštaju nijednu utakmicu naše reprezentaciju u ma kojem sportu…bilo kod kuće, bilo na strani. Iako, kako napominju, duge i skupe ekspedicije ponekad isprati svega nekoliko članova, "Dukljani" su ipak tu.

“Išlo bi nas i više, da nam može biti”, jasno poručuju lideri grupe - Đorđe Vukčević, Nenad Kukuličić i Andrej Mihaljević.

Sebe nazivaju čuvarima crnogorske tradicije, kako na sportskom polju tako i mimo njega.

"Ako to neko doživljava kao ekstremno crnogorstvo, problem je u njihovim očima. U našim je samo ljubav prema domovini", pričaju za Antenu M.

Budite Crnogorci i kad nema slavlja

Naši sunarodnici su, upozoravaju Dukljani, zaboravili na Vučji do, Grahovac, Kruse, Martiniće, Bojanje brdo, Fundinu...

"Iz nepoznatih razloga, ljudi su zaboravili na momente koji su ovu zemlju proslavili i dali joj status koji rijetko koja zemlja ima."

Ta znamenita mjesta niko ne obilazi, a spomenici su zapušteni. To je, između ostalog, ono što ova nevladina organizacije želi da promijeni.

Oni su prva grupa koja je organizovano obišla mjesto pogibije i grob crnogorskog brigadira Krsta Zrnova Popovića; zatim luku Šenđin (Medova), gdje su naši preci stradali 1916,. kada je feribot Brindizi naletio na podvodnu minu; prva grupa koja je poput zvanične delegacije obišla italijanski grad Gaeta, u koji su "zelenaši" pošli nakon sloma Božićnog ustanka, kako bi pokušali da se reorganizuju i stvore čvrstu vojsku koja bi se suprotstavila srpskom okupatoru.

Želja im je da posjete Lovćenac, da uspostave kontakt sa dijasporom u svim zemljama, da očiste spomenike i, naprosto, učine sve da ne bude zaboravljeno ono što ne smije biti.

Da jesmo za ukor kada je riječ o kulturi sjećanja, pokazali su najbolje prije dvije godine posjetom Gaeti. "Dukljani" su prvi Crnogorci nakon ravno vijek, koji su obišli grad gdje su naši hrabri i patriotski preci sanjali slobodu Crne Gore.

Italijanska štampa i gradonačelnik kao domaćin, neobičnu su delegaciju lijepo dočekali i ispratili, a crnogorska zastava sada se čuva u gradskoj vijećnici.

U Odboru za doček bilo je potomaka iseljenika koji su ogrnuti zastavom željeli da odaju počast precima. Najmlađi od njih ne znaju dobro crnogorski, ali im je privrženost domovini već ukorijenjena.

To je nešto što bi "Dukljani" voljeli da uspostave kao tradiciju - da se svake godine u Gaeti podiže crnogorska zastava i polaže vijenac na spomenik crnogorskim borcima koji su živote položili za patriju.

Momci sa zelenim zastavama obilazili su i spomenik u Mojkovcu, kao i Cetinjski manastir na Badnji dan, kako bi se poklonili moštima Svetog Petra.

Svjesni činjenice da neko možda njihove akte tumači kao provokaciju, apostrofiraju da rade samo ono što im srce kaže i da ne traže sukob. No, ni po cijenu sukoba ne bi odustali od svoje misije!

Navijačka ljubav nema mandat

Organizaciju čine sportisti, studenti, ljudi sa posve uobičajenim poslovima. Nemaju firme, ni bilo kakve biznise, što limitira njihove akcije.

“Ili radimo za mizerne plate ili ne radimo uopšte, bukvalno štedimo na sebi da bi pošli neđe i navijali za Crnu Goru”, navode vođe.

Jasno je da "Dukljanima" nedostaje podrške za aktivnosti. Ona je, dosad, potpuno izostajala od države i institucija, što im je nepojmljivo.

“Samo je jedan preduzetnik, koji je veliki patriota, pomogao naše aktivnosti i tražio da ostane anoniman. Dvije ustanove pružile su takođe skromnu pomoć. Ljudi, izgleda, ne razumiju da mi ovo ne radimo da se obogatimo, nego iz ljubavi. Reprezentacija, koliko god da je dobra, bolja je uz naše navijanje", kaže Đorđe.

"Čelnicima Saveza prođe mandat.... Svi su tu od danas do sjutra, jedino je naš mandat vječan."

"Dukljanima" veliku nepoznanicu predstavljaju oni koji ne navijaju za svoju zemlju.

"Nejasan nam je taj mentalni sklop, karakter onoga ko je ovđe rođen, a navija za neku drugu zemlju?! A nejasna nam je i društvena klima u kojoj je taj koji navija za tuđu državu zaštićen kao pelikan, a ja predstavljam problem" iskren je Nenad.

Neobičnostima nikad kraja

Fanatičnost podrška ne mjeri se spremnošću da se prave neredi, tuče….

“Nije da će se skloniti”, dodaju… "ali đavola sami, svakako, tražiti neće".

O tome lijepo svjedoči tridesetak djevojaka u grupi, što je svojevrsan rekord crnogorskih navijačkih grupa… Žene se osjećaju sigurnim, a kako dodaje Nenad: "Ako ocijenimo da postoji rizik, svakako im ne bi ni dozvolili da pođu"!

Podvucimo "dozvoliti", jer se među "Dukljanima" zna red. Hijerarhija postoji - poštuju se vođe, vođe čuvaju članove i tako redom.

Organizacija se trudi i da članove usmjerava na pravi put, da njeguju fer igru i sport. Jedan od počasnih članova je crnogorski bokser i trener Radovan Rašo Radusinović.

Nema huligana, nema maskulinizma, nema biznisa … ali Dukljani su još po nečemu specifični.

Oni su, naime, sa svim drugim navijačkim grupama u izvrsnim odnosima. Što je, nažalost, rijetkost.

“Kako na sjevernoj, tako i južnoj tribini, dobri smo sa svima”, napominje Đorđe.

“Štaviše, doprinijeli smo da se ispeglaju odnosi i na stranu stave podjele. Treba li, kad smo u inostranstvu, da ostavim nekog u nevolji samo zato što je iz drugog grada, a navijamo svi za domovinu? Ne, mi smo svi kao jedan.”

ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE

Najodanijim crnogorskim navijačima sredstava možda fali, ali ljubavi, snage i energije svakako ne.

Imaju nebrojeno mnogo planova - tribine o crnogorskoj istoriji i kulturi, grafite posvećene crnogorskim vitezovima širom zemlje, sajt preko kojega ćete moći da kupite sve rekvizite sa nacionalnim obilježjima...

Trenutno im je najpotrebniji prostor gdje će moći da se sastaju, da se zainteresovani učlanjuju, štampaju promotivni materijali, da dijaspora može imati mjesto za okup...

"Dukljane" pokreće veličanstveni moto "Za pravo, čast i slobodu Crne Gore", a njihov predani rad možete propratiti na fb stranici "Dukljani - navijači reprezentacije Crne Gore", dok ne stigne i sajt. 

Takođe, sarađuju sa stranicama "Vuci gorski" i "Komiti - zelenaški pokret".

Počnite da ih slijedite već sjutra, od utakmice sa Poljskom, pa zanavijek, jer oni slijede poruku: Budite Crnogorci i mislite crnogorski.