Camović Veličković: Nastavljeno favorizovanje jednog kandidata za poziciju generalnog direktora RTCG-a

U svojstvu članice Savjeta RTCG, a u cilju što potpunijeg informisanja javnosti pred sjutrašnji izbor generalnog direktora Radio televizije Crne Gore, Marijana Camović Veličković je saopštila da je juče održan konsultativni sastanak članova i članica Savjeta RTCG i dijela Pravne službe RTCG kako bi se razgovaralo o tehničkim detaljima predstojeće sjednice.

Njeno saopštenje prenosimo integralno:

Favorizovanje jednog kandidata za poziciju generalnog direktora u odnosu na osam ostalih je nastavljeno, pa nakon što se u javnosti stvorila lažna fama oko pitanja da li je aktuelni v.d. i dvostruki nezakonito birani navodni generalni direktor Boris Raonić uopšte i konkurisao, juče nam je predstavljeno i pravno mišljenje koje ide njemu u korist.

Naime, advokati Radio-Televizije Crne Gore Bojan Zeković i Zorica Đukanović, poznati i po tome da još nisu uspjeli da dobiju nijedan sudski spor u kojem je RTCG tužena zbog dva imenovanja Raonića, sada su pojasnili da to što je on dva puta imenovan (što je dozvoljeni maksimum po novom Zakonu o nacionalnom javnom emiteru) zapravo ne predstavlja prepreku i da on i sada može biti kandidat. To mišljenje temelje, između ostalog, na činjenici da je prva Odluka o imenovanju iz avgusta 2021. pravosnažno poništena te da se „poništenjem akta poništavaju i sve pravne posljedice koje je taj akt proizveo“. Sve i da se pođe od toga da se takvo rezonovanje može prihvatiti, moram podsjetiti da se upravo isti pravni tim, zajedno sa Raonićem i Pravnom službom RTCG, godinama trudi da ospori sudske presude koje govore da je Raonić tada nezakonito izabran i koliko je javnosti poznato, taj slučaj sada zastupaju i pred Ustavim sudom.

Dakle, dok u tim procesima zastupaju stav da je Raonic zakonito izabran, sada se pozivaju na pravosnažnost presude da je nezakonito izabran, jer to Raoniću ide u korist u ovom slučaju. Zanimljivo je i da dvije godine radnog staža koje je Raonić stekao na poziciji generalnog direktora u poništenom mandatu, prema mišljenju advokata Zekovića, ostaju nesporne iako i sam navodi da se „poništenjem akta poništavaju i sve pravne posljedice koje je taj akt proizveo“. To je juče rekao odgovarajući na moje pitanje. Bez te dvije sporne godine kandidat Raonić ne ispunjava mizerni kriterijum od pet godina radnog iskustva u VII1 stručnoj spremi na rukovodećim pozicijama, a koje je sam odredio pišući novi Zakon o RTCG.

Dokument koji su dostavili advokati je zanimljiv i sa aspekta tajminga koji je takođe projektovan. Podsjećam da su imena kandidata za generalnog direktora Javnog servisa saopštena javnosti tek 17 dana nakon završetka konkursa, odnosno 26. avgusta. U petak 23. avgusta su advokati dali zeleno svijetlo na Raonićevu kandidaturu, i prvog radnog dana nakon toga imena su objavljena. Juče sam pitala Zekovića kad im je zatraženo mišljenje i rekao je da su mejl dobili 20. avgusta. Pitala sam i ko je to od njih tražio s obzirom da u dokumentu piše da je RTCG klijent, a ovlašćen za slična pitanja je v.d. generalnog direktora, koji je sad kandidat, pa nije mogao sam za sebe to traziti. Predsjednik Savjeta Veselin Drljević je rekao da je on to uradio ali mi do kraja sastanka nije objasnio sa kojim ovlašćenjima on angažuje advokate u ime Javnog servisa i zašto u korist jednog od kandidata jer to definitivno nije nadležnost Savjeta ni kao tijela niti njegovih članova pojedinačno.

Članica Savjeta Amina Murić je, velikodušno dijeleći odgovornost sa Drljevićem, kazala da ih je ona angažovala. Bitno je reći i da sam ja već 19. avgusta tražila da nam se dostavi dokumentacija kandidata kako bismo znali ko je konkurisao i šta nude ali da mi je iz Stručne službe Savjeta rečeno da se koverte još neće otvarati jer čekaju poštu. Drljević, član sa jednakim ovlašćenjima kao ja, ta imena je znao mnogo ranije i bio proaktivan u Raonićevu korist.

O šikaniranju koje sam i juče doživjela od pojednih članova tj. članica Savjeta neću pisati kako ne bih skrenula pažnju sa kandidata za izbor generalnog direktora o kojima će se odlučivati tokom neradnog dana u kasno popodne, kako bi to medijski bilo što slabije propraćeno i kako bi što manje zakulisnih radnji dospjelo do javnosti.

Sve što sam navela smatram bitnim za javnost ali prije svega za ostalih osam kandidata koji su svi medijski profesionalci, sa višedecenijskim radnim iskustvom i fakultetskim obrazovanjem, a koji hrabro učestvuju u unaprijed određenim kvazi izborima u kojima će pobijediti najlošiji po svim parametrima.