Rakočević: Svi koji su povezani sa slučajem “tunel” imali su vremena da uklone materijalne tragove i da svjedoci zaćute

Slučaj “tunel” govori da sistem nije funkcionisao u proaktivnom, preventivnom smislu, naročito, imajući u vidu vrlo dug period u kom je ovaj zločin realizovan i izostanak ofanzivnog obavještajno kriminalističko bezbjednosnog pristupa, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, kriminolog Velimir Rakočević.

“Najopasnije je kad nosioci kriminalnih aktivnosti iznenade one koji bi trebalo da budu budni 24 sata. Tu, takođe, treba istaći ono što u kriminalističko forenzičko nauci zovemo odgovori na takozvana zlatna pitanja gotovo da su svi izostali, a naročito ono što smo imali prilike i sada da čujemo, šta se u stvari desilo, ko su ključni akteri. Ovdje imamo samo dno kriminalne piramide i motivacija, kao ključni subjekt i element koji u procesnom smislu ne znači puno, ali u kriminalističkom smislu on je prosto esencijalno važan. Ovdje, prije svega, treba reći da to što se desilo nije samo udar na vitalne vrijednosti društva, nego i pokušaj poniženja svih nas”, rekao je on.

Krivična djela koja se stavljaju na teret licima osumnjičenim za slučaj “tunel”, pojašnjava Rakočević, su imovinski delikti, delikti protiv javnog reda i mira, jedno krivično djelo protiv pravosuđa, a to je, dodaje on, samo spoljašnji dio.

“Ovaj tip zločina je zasluživao da sve što imamo, u našoj državi, upotrijebimo i maksimalno iskoristimo da dođemo do nalogodavaca, do finansijera i do vrha kriminalne piramide. Na taj način bi riješili i objektivnu i subjektivnu stranu ovog zločina”, smatra on.

Evidentno je, kako kaže, nesnalaženje onih koji bi trebalo da reaguju promptno, jer kad je, objašnjava on, ovaj tip inkriminacije u pitanju, nema obraćanja javnosti dok se ne preduzmu ključne mjere.

“Nema nikakvih konferencija, bilo čega. Jer, ako vi telefonirate kriminalcima oni se vrlo brzo transformišu i vrlo brzo uklanjaju tragove. Zbog toga će ovdje veliki problem biti to što je protekao prilično dug vremenski period. A onda, to vrlo sporo utvrđivanje činjenica, jer ključna stvar ovdje, makar ovo što imamo, kao neke pouzdane informacije, jeste, i to je očigledno bio taj subjektivni element, ili namjera, svih koji su uključeni u ove kriminalne aktivnosti, da u, eventualno, predmetima gdje nije završeno vještačenje, gdje nije došlo do presuđenja, imaju mogućnosti da urade ono što je za njih najvažnije - da uklone tragove, prije svega, materijalne tragove, da potencijalni svjedoci zaćute”, naglasio je Rakočević.

Delikventni lanac i kriminalna mreža su, prema njegovim riječima, ostali u nekoj pozadini, bez bilo kakvog osjećaja da će ih pravda stići.

“Ukoliko ne otkrijemo sve u ovom, takozvanom, inicijalnom prstenu, onda bi mnogi mogli pomisliti da se zločin isplati, jer ako nema izvjesnosti kažnjavanja svih onih koji su se ogriješili o zakon, onda smo svi u problem”, ističe Rakočević.

Tvrdi da je, na osnovu kompleksnosti ovoga krivičnog djela, bilo neophodno ispoštovati evropske standarde, a tokođe, poštovati nauku i struku.

“Zna se kako se postupa, naročito, kada se vrši uviđaj, i zbog čega se ostavlja prostor da se naknadno mogu preduzeti brojne istražne radnje, ukoliko je to neophodno, u cilju razjašnjenja, potpunog razjašnjenja i utvrđivanja činjenica i okolnosti u konkretnom slučaju. Imaju u vidu dužinu tunela, njegov profil i sve ono što je moguće pronaći, naročito kada govorimo latentnim tragovima, koji su ključni za identifikaciju učinilaca. Sve je bilo moguće, po meni, na mnogo načina obezbijediti i kompletan tunel je primarno mjesto zločina, ima mnogo načina da se to obezbijedi dok se kompletan proces ne završi, ne istraga ili optuženje, nego do pravosnažnosti sudske odluke. Na ovaj način je vrlo teško odraditi neke od ovih radnji, jer već, samim načinom na koji je tunel zatvoren, teško bi mogli očekivati da je sada moguće pronaći neki od ovih mikrotragova”, zaključio je Rakočević.