Naš jučerašnji tekst "'Pokrštavanje' toponima u Vraneškoj dolini" izazvao je ogromnu pažnju i brojne reakcije čitalaca. Pogotovo su bile zanimljive i vrijedne one koje smo dobili od ljudi što žive u tom kraju i onih porijeklom otud.
Iz jedne od njih saznali smo da Ramo Hasanbegović Sejdović nije jedini nepravoslavac sahranjen na groblju u Pavinom Polju, ispred kojeg odnedavno stoji tabla sa natpisom "Srpsko pravoslavno groblje".
Tokom izgradnje crkve, koja se nalazi unutar groblja, a građena je između dva svjetska rata, poginuo je i tu sahranjen Jozo Kukavica, Hrvat i katolik, koji je stradao kada je na njega pao dio građevine.
Na samom ulazu u pavinopoljsko groblje, u zajedničkoj grobnici počivaju partizani Vojo Lješnjak i Muho Dizdarević. Poginuli su zajedno u borbi protiv četnika, 1942. na padinama Lise, pa je pravedno bilo da dijele i grob, kad su dijelili ideale za koje su kao dvadesetogodišnjaci dali svoje živote. Za cijelu bjelopoljsku opštinu Muho i Vojo decenijama su bili simboli borbe za slobodu i zajednički život ljudi različitih nacija i vjera. Osam decenija nakon smrti besprizorno ih je "asimilovala" vjerska zajednica koja slavi njihove ubice, a Crnogorce i muslimane označava kao ljude lažne nacije i vjere.
No, najviše reakcija staje u jednu rečenicu: ubjedljiva većina onih koji počivaju na tom groblju sahranjeni su kao Crnogorci. To bi pokazao uvid u njihova lična dokumenta, kada bi se neko odlučio da ulazi u taj morbidan vid polemike sa novokomponovanim vjernicima i popovima izvanjcima, koji danas oblikuju prošlost Vraneške doline i Pavinog Polja u skladu sa političkim direktivama iz Beograda.
Kudikamo lakše i prikladnije bilo bi provjeriti rezultate svih popisa nakon Drugog svjetskog rata i osvjedočiti se kakav je bio omjer Crnogoraca i Srba u tom kraju. Kraju koji se do raspada Jugoslavije toliko dičio svojim doprinosom antifašističkoj borbi da su u Bijelom Polju u šali Pavinopoljce nazivali - "oslobodioci". S dosta osnova jer je njihova pripadnost NOB bila masovna. Ti ljudi su baštinili ideologiju internacionalizma i klasne solidarnosti, nacionalno i vjersko za njih je bilo od drugorazredne važnosti, pa je i njihov odgovor na pitanja o identitetu zacijelo bio neuporedivo slobodniji i iskreniji nego na posljednjem popisu.
I drugi krak naše jučerašnje priče o ovoj asimilatorsko-šovinističkoj operaciji u Vraneškoj dolini: promjeni tabli sa nazivima mjesta koja, i bez posezanja za onomastičkim istraživanjima, jasno vuku korijen iz prezimena muslimanskih porodica koje su nekada tamo živjele, takođe je naišao na brojne reakcije. Čini se da se sasvim dobro zna i ko su bili "neimari" u "pokrštavanju" takvih toponima. Druga je stvar da li će to biti dovoljno da tužilaštvo uradi svoj dio posla.
Kao što smo juče napisali, policija i opštinski organi uradili su ono što je do njih. Na fotografiji gore vidite da je vraćena tabla sa natpisom Čokrlije. Opet je postavljena i tabla sa oznakom Muslići, a za koji dan će i Babajići. Uklonjene su sve table sa izmišljenim nazivima: Ninkovići, Novo Selo...
Prekrajanje istorije i geografije, ipak, nije tako jednostavna stvar.
"Pokrštavanje" toponima u Vraneškoj dolini
12.09.2024. 06:30
Ante
Uništiti će Vas ova vlast kojoj je na čelu NEPRIJATELJSKA I OKUPATORSKA CRKVA SRBIJE. MORATE SE ODUPRITI, jer već svašta rade, a ako se ne pobunite početi će Vas tući. DA JE VJEČNA CRNA GORA.
AS
Oni negiraju Srebrenicu ne zato sto misle da genocida nije bilo, već što znaju da jeste. Isto je i sa ovim grobljem. Tablu su postavili ne što misle da je srpsko, već što znaju da nije. I to ih boli. Jedini osjecaj koji imam je prezir.
VojoS
@Pero Identična stvar je i u Andrijevici. Srpski klerofašizam nema granica.