Za Milutina Mićovića, koji tvrdi da je pisac, brata Jovana Mićovića, alijas Joanikija, sajt eparhije crnogorsko-primorske Crkve Srbije (SPC) prenosi da je 1. okotbra u Nikšiću održan, kako navode DOGAĐAJ, a to je „40 godina književnog stvaralaštva”.
Vele kako je „DOGAĐAJ izazvao veliko interesovanje javnosti”, a prisutni, navode: „njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, potpredśednik Vlade Crne Gore za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama prof. dr Budimir Aleksić, predśednici Opštine i SO Nikšić Marko Kovačević i Nemanja Vuković, sveštenstvo, monaštvo, javni i kulturni djelatnici, brojna publika”.
Na skupu se poveo „razgovor o djetinjstvu, stvaralaštvu i NAGRADAMA” Joanikijevog brata, a pred mikrofon stao izvjesni prof. Veselin Matović, „napomenuvši da je čitao svaki Mićovićev tekst prije ili poslije objavljivanja”.
„Njegov pjesnički put bio je samotnički, ali preobražavajući, put kroz svoju noć, to je njegov stih, kroz tjesnace i provalije, takođe njegova rečenica, sopstvenog bića i uopšte ljudskih ograničenja na kome je decenijama, slijedeći svoju svjetlosnu spiralu i otšelnik u lavirintu grada u kome, navodim njegove stihove, život je sljepila a ne svjetlosti žedan, neprozirnih visina zvijezda, nemuštog tijela je gladan. Ispijao je u tim tjesnacima gorčinu nerazumijevanja decenijama, koje ga u priličnoj mjeri i danas prati, ali ga nije zaustavilo, ni pokolebalo”, reče Matović (citirali smo od riječi do riječi, pa ko shvati…)
Još je, vele, „svoje uvide u ličnost i djelo svog dugogodišnjeg prijatelja Milutina Mićovića saopštio pjesnik Radomir Uljarević”.
„Priśetiću se vremena kad je Milutin bio još mlađi, kad je donio, rekao bih, ČUĐENJE u studentski dom u Podgorici, a nekoliko godina zatim donio je, isto tako, čuđenje u Studentski grad u Beogradu kao kakav samotnjak zanesen, OPŚEDNUT jednom idejom. NIJE TREBALO DA GOVORI i kad je govorio te riječi su bile saobrazne s njegovim ćutanjem. Kad se Milutin kasnije vratio iz bijelog svijeta i našao ovđe u Nikšiću svoju PEĆINU, iz nje više nije izlazio kao što NI DANAS NE IZLAZI”, reče Uljarević.
Dodao je Uljarević o Mićoviću, opet citiramo doslovno:
„Kad je došao iz Banjana, iz Prigradine, Milutin kao da je došao iz evropske prijestonice”?!
Joanikijev sajt još veli i kako je „DOOGAĐAJ dio oktobarskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2024. godine”.
Primjećujemo, Joanikijevom bratu su nekako od kako je „osvježilo” uručili gomilu nagrada, uključujući i novčane, a brat ih uredno pokupio, što baš i ne ide u prilog tvrdnji da ne uzlazi iz pećine.
KUJO NOVOVIC
I UKUSIMA NE TREBA RASPRAVLJATI... ZA MENE MICOVICEVO DUBOKOMISAONO STVARALASTVO SPADA U RED NAJBOLJIH KNJIZEVNIH OSTVARENJA U CRNOJ GORI, U PERIODU POSLE DRUGIH SVJETSKOG RATA. I PROZA I POEZIJA...
obmana
Od tuge se ne može napraviti sreća, od bolesti književnost. Sve se pitam kako odrasle osobe mogu da prave ovakve obmane.
Sve vi cvjetalo
Sto cine pecinski ljudi. Izasli na svijetlost pa izludjeli. Pod hitno ih vratiti u mrak pecine.