Andrijana Nikolić, profesorica je na Fakultetu za crnogorski jezik i kjniževnost i članica Savjeta Agencije za elektronske medije.
Biti svoj i imati svoj stav je neprocjenjiva vrijednost svake osobe, posebno žene, poručuje Nikolić u intervjuu za Antenu M, koji je dio serijala o snaženju žena kroz razgovore sa poslovno ostvarenim, uspješnim ženama. Fajteri, napominje, mogu biti samo osobe koje vjeruju u sebe i u svoje zamisli. Nikolić, koja je doktorica književno-istorijskih nauka, smatra da je savremena žena svjesna, finansijski nezavisna, zrela i samostalna ličnost koja uvijek zna da povuče crtu i koja odlučno promoviše i zastupa ideje.
Antena M: Kažu da bez truda i upornosti ne možete očekivati uspjeh. To je vjerovatno i najvažnija osobina u poslu... Da li uvijek dajete maksimum i da li ste sami sebi najveći motivator?
Nikolić: Ako nemate viziju svoga puta, ako ne postoji zacrtani cilj na kraju tog puta, onda trud i upornost ne znače da je realizacija uspjeha očekivana. Sizif je ulagao sav svoj trud i uporno gurao kamen … Planiranje je preduslov uspješnosti. Bez dobro isplaniranog zadatka, sa jasno mjerljivim indikatorima uspjeha i neuspjeha, bez unaprijed očekivanih barijera, manjih ili većih ne možemo govoriti o valjanom poslu. Svaki veći zadatak u mom životu je planiran, sračunat i sažet u svojoj jasnoj viziji, bez rasplinjavanja. Koliko god da imamo teške odluke ili teške momente moramo se izdići iznad njih, sagledati ih “odozgo” da bismo ih uspješno sproveli ili ublažili negativno djelovanje.
Upornost može često proizvesti kontra efekat i zato sam svim važnim ciljevima prilazila veoma oprezno, odmjeravajući svoje želje i ambicije i sagledavala ih u skladu sa mogućnostima u realnim uslovima. Kako sam navikla da se svemu što radim predajem posvećeno, to je u konačnici rezultiralo uspjehom. I kad shvatimo koliko ulažemo sebe u svaki novi poduhvat tada možemo da izvedemo zaključak da smo u svemu što smo postigli ugradili vlastito biće koje u svakom novom zadatku nadvladavamo novim ciljevima. Dakle, pobijediti sebe, pomjeriti vlastite granice je moto koji je pokretač svih aktivnosti.
Antena M: Kako je izgledao Vaš put do uspjeha i sa kojim preprekama stese susretali i sa kojima se možda i danas susrijećete?
Nikolić: Kada bih opisala svoje puteve ka ostvarenju ciljeva uz pominjanje prepreka i obeshrabrujućih momenata morala bih ispričati tridesetak godina unazad, a to bi proizvelo stotine stranica ispisanih životom. Mogu samo da kažem da je moj život poput amplitude. Od posla do nezaposlenosti i tako periodično godinama, ali uvijek spremna da učim. Magistratura i doktorat, škola evropskih integracija, škola za ljudska i manjinska prava, škola demokratije, seminari tokom rada u Osnovnoj školi “Pavle Rovinski”, različite obuke među kojima izdvajam obuku za predavača Uprave za kadrove gdje sam radila kao predavač Uprave za kadrove u Programu obrazovanja za sticanje ključnih vještina za upravljanje ljudskim resursima u Javnoj upravi. I čini mi se, nikad dosta znanja.
Ono što me je uvijek ohrabrivalo jeste čuvena kineska poslovica: “Svaki korak naprijed je žrtva više, ali i žrtva više je veliki korak naprijed”.
Često sam se nalazila u dilemi da li poslušati savjet prijatelja ili se voditi vlastitim izborom kojim samuvijek bila rukovođena. Iako sam nekada očekivala rješenja veoma brzo, vremenom sam shvatila da je strpljenje najbolji saveznik iz kojega ćete crpsti energiju. U simbiozi strpljenja i čekanja rađa se mudrost kao najtiši i najjači pratilac svih životnih aktivnosti. Shvatila sam da je vrijeme provedeno u strpljenju – dobijeno vrijeme i jedna nova životna lekcija. Suštinski, taj “krug i u njemu zvijezda” je životna cirkularna mijena koja nas metafizički drži u simbiozi sa kosmosom gdje se umnošću održavamo.
Nijedan proces nisam svela na indukciju, već sam vođena pretpostavkama tragala za hipotezom. Koristeći se empirijskim iskustvom od života sam pravila istraživačko polje, kako u sferi nauke iz književnosti koja je moje primarno polje djelovanja, tako u sferama u kojima sam pronalazila znanja, meni veoma potrebna i bliska mojim interesovanjima. Koliko god da sam naišla na prepreku, toliko sam se trudila da je savladam znanjem o njoj istoj. Bilo je da je u pitanju administrativna prepreka koja se rješava pravnim putem ili zastoj u protoku potrebnih informacija do prepreka koje su politički obojane, primarno oružje će uvijek biti znanje o rješavanju onoga što/koji ti onemogućava dalje djelovanje.
Antena M: Kako biste afirmisali druge pripadnice ženskog pola da se upuste u poslovne i druge poduhvate, a da se pritom ne obaziru na kritike, predrasude i utemeljena mišljenja okoline?
Nikolić: Samo osobe koje vjeruju u sebe u svoje zamisli mogu biti fajteri na bilo kojem terenu. Bitan je jedan korak kojim je potrebno istupiti iz ušuškane zone očekivanja. Kad shvatimo da nam niko ništa neće dati, onda možemo očekivati promjene na sebi i oko sebe. Osobe u kojima prepoznajem snagu duha, nepokolebljivost i istrajnost su one koje će se uvijek odvažiti da jednim korakom istrče stepenice, prijeđu visinske razlike i budu svoje. Biti svoj i imati svoj stav je neprocjenjiva vrijednost svake osobe, posebno žene. Nezavisnost žena u preduzetništvu je od važnosti kako za društvo tako i za globalni poredak jer žene brže donose odluke, sigurnije sprovode svoje namjere, istrajne u svemu, one će do kraja ispratiti put svoje ideje od zamisli do realizacije. ”Dosta si postigla. Ne treba Ti više.”
To je uobičajena fraza, derutna čipka prijateljstva. Život je izazov za cjeloživotno učenje i usvajanjem ove činjenice mi možemo reći da smo uspješni, jer radimo na sebi, nadograđujemo našu duhovnu i intelektualnu bazu. Često sam u prilici da ispričam priču o žabici koja se takmičila u brzim skokovima, ne obazirući se na publiku koju su činili “prijatelji i rođaci” svih žabica, učesnica pomenutog takmičenja. Kako je publika “navijala” bučnim negodovanjem “uaaa”, tako su se žabice od stida svojih bližnjih navijača samovoljno udaljavale sa trkališta, te je ostala ona koja se nije obazirala.
Na kraju takmičenja svi su joj čestitali obasuvši je pohvalama, a ona ih je netremice gledala. Na kraju se ustanovilo da je gluva. Dakle, njena gluvoća na sva dobacivanja, uvrede i “navijanja” iz publike rezultirala je njenom pobjedom. Budimo gluvi na savjete lažnih prijatelja, a obazrivi na savjete neprijatelja.
Antena M: Šta je to što Vas motiviše na toliku posvećenost poslu kojim se bavite, a da u isto vrijeme ostajete ispunjeni i na svim ostalim životnim trasama, šta Vas pokreće?
Nikolić: Svakom poslu pristupam profesionalno i odgovorno, do najsitnijih detalja. Planiranje svakodnevice uvijek započinje jutrom kojem se toliko radujem, bez obzira da lije kiša ili sunce, da li je oblačno ili vjetrovito. Jutro i pogled u novi dan je poljubac sa životom u koji svakodnevno kročim istom revnošću i tihom srećom kao godinama unazad. Činjenje dobra, pomaganje ljudima i životinjama za mene je neuporedivo najuzvišeniji čin kojim obnavljam lično dobro kroz davanje drugima. Energiju prikupljam iz najbližeg okruženja jer sam godinama ljubomorno gradila svijet moje zone opuštanja. U tom svijetu su isključivo članovi najuže porodice, a prednjači trogodišnja unučica Sofija i ,naravno, moji psi.
Uspjela sam da od unučice stvorim izuzetnog ljubitelja životinja, pa nas često možete vidjeti u šetnji s našim četveronožnim ljubimcima. Uvijek ću zagovarati teoriju da nas psi čine boljim ljudima, jer stvaraju kod nas posebnu empatiju koju razvijemo tek u bliskom druženju sa ovim divnim stvorenjima. Nije čudo što sam dva romana za djecu i mlade posvetila psima (“Fluk” i “Fluk i Kana”) . U oba romana pas Fluk (nažalost nije više s nama) je fiktivni narator i vodi nas pričom kroz svoj “ljudski život” u koži zlatnog retrivera.
Tolerancija, ljubav, poštovanje i uvažavanje svih članova porodice, uključujući i naše pse, suštinsko su tkivo sretnog i ispunjenog životnog filma. Energetski se nadopunjavamo, dijelimo ljubav i umnožavamo pozitivu kojom bojimo naše svakodnevne aktivnosti. Mišljenja sam da čovjek mora da bude srećan u okruženju u kojem se budi, u kojem pije jutarnju kafu ili čaj, jer bez ovog preduslova početak svakog radnog zadatka nema začetak niti kojom će se tokom plesti nevidljiva mreža sreće i pozitivnih vibracija.
Antena M: Da li su po vašem mišljenju očekivanja od savremene žene u 21. vijeku prevelika?
Nikolić: Od žene se uvijek očekivalo da drži porodicu i kuću. Vremenom, žene su postale samosvjesnije, participiraju u javnom i političkom životu, uspješne su menadžerke, političarke, nalaze se na rukovodećim funkcijama. Ako je muškarcima dopušteno da imaju ispade, ženi nije. Od savremene žene očekujem da je obrazovana i inteligentna. Žena u svojoj formi zahtijeva pronicljivost i prefinjenost. Uz obrazovanje i inteligenciju dobijamo kompletan proizvod gdje je vanjska ljepota produkt njene ispunjene duhovnosti.
Dakle, savremena žena je svjesna, finansijski nezavisna, zrela i samostalna ličnost koja uvijek zna da povuče crtu, koja odlučno promoviše i zastupa ideje i kojoj je implementacija odluke primarna radnja ka ostvarenju ciljeva.
(Tekst je dio projekta "Od Podgorice do Brisela i natrag" koji Antena M realizuje u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova i Ambasadom Republike Češke.)
.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR