Uspješna borba protiv vršnjačkog nasilja ne može biti oslonjena samo na kaznene mjere, kazali su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), navodeći da pooštravanje kaznene politike može biti korisno kao dio šire strategije, koja uključuje rehabilitaciju, edukaciju i prevenciju.
Koordinator za razvoj u CGO-u, Miloš Knežević, rekao je agenciji MINA da pooštravanje kazni može biti korisno za najteže slučajeve vršnjačkog nasilja.
„Ali samo kao dio šire strategije koja uključuje rehabilitaciju, edukaciju i prevenciju“, naveo je Knežević.
On je istakao da kaznena politika mora balansirati između odvraćanja učinilaca, zaštite žrtava i dugoročnog smanjenja nasilja kroz multidisciplinarni pristup.
„Samim tim, strože kazne mogu djelovati kao efikasan mehanizam odvraćanja, kojim se šalje snažnija poruka potencijalnim učiniocima da nasilje neće i ne može biti tolerisano“, rekao je Knežević.
On je istakao da na taj način može doći do sprečavanja ponavljanje takvih incidenata.
Prema riječima Kneževića, pooštravanje kaznene politike može povećati i osjećaj sigurnosti među djecom, mladima i njihovim roditeljima i pružiti bolju zaštitu žrtvama i potencijalnim žrtvama vršnjačkog nasilja.
„Konačno, pooštrene kazne mogu obavezati roditelje i škole na veću odgovornost u prevenciji nasilja“, kazao je Knežević.
On je naglasio da sistem kazne treba da bude usmjeren i ka rehabilitaciji učinilaca.
Kako je dodao Knežević, ako se previše ode u kažnjavanje, to može dovesti do stigmatizacije i otežati proces reintegracije maloljetnih učinilaca u društvo, a samim tim to može kreirati i dodatne probleme.
„Uspješna borba protiv vršnjačkog nasilja se ne može osloniti samo na kaznene mjere, iako su one važne“, naglasio je Knežević.
On je naveo da je neophodno razumjeti perspektivu djece i mladih koji čine nasilje i raditi na promjeni njihovih stavova i načina razmišljanja, kako bi shvatili da nasilje nije rješenje problema, ali i kakve to negativne posljedice proizvodi.
Knežević je poručio da je neophodno razviti stalni sistem podrške za djecu i mlade žrtve nasilja, stvarajući sigurno i podržavajuće okruženje, u porodici i u školi.
Kako je kazao, podsticanje osjećanja samopouzdanja kod djece i mladih ključno je za njihov oporavak i emocionalni razvoj.
„Takođe, roditelji imaju izuzetno važnu ulogu u ovom procesu – oni treba prvi da prepoznaju promjene u ponašanju svoje djece i pruže im odgovarajuću podršku, kako bi im pomogli da se suoče sa izazovima“, istakao je Knežević.
On je dodao da je podjednako važno da djeca i mladi budu svjesni da uvijek mogu potražiti pomoć od odraslih kojima vjeruju, bilo da su to roditelji, nastavnici, ili drugi članovi zajednice.
Knežević je kazao da odrasli moraju pažljivo saslušati djecu i mlade, razumjeti njihove brige i pružiti im smirenu, konstruktivnu podršku, umjesto preuveličavanja problema, ili njegovog minimiziranja.
„Kroz takav pristup, djeca i mladi uče kako da na adekvatan način rješavaju probleme bez nasilja“, rekao je Knežević.
On smatra da slučaj u Baru, kada je nožem uboden učenik gimnazije „Niko Rolović“, ukazuje na ozbiljne nedostatke kad je riječ o bezbjednosti u školama.
Prema riječima Kneževića, taj događaj šalje poruku da škole nijesu dovoljno sigurno okruženje za djecu i otvara potrebu preispitivanja mjere kontrole i nadzora.
On je podsjetio da nalazi istraživanja CGO-a o vršnjačkom nasilju i maloljetničkoj delinkvenciji, koje je sprovedeno u junu, ukazuju na ogromnu podršku opšte javnosti za uvođenje instituta školskog policajca, gdje je čak 72 odsto ispitanika bilo za.
„Nasilje među mladima je rastući i sve ozbiljniji problem u Crnoj Gori. Imamo hronični nedostatak preventivnih programa i adekvatne edukacije o nenasilnim oblicima rješavanja sukoba, pa mladi sve češće pribjegavaju nasilnim rješenjima, jer nemaju razvijene socijalne vještine i empatiju“, rekao je Knežević.
Kako je kazao, mladi i sami vide nasilje oko sebe, pa je istraživanje pokazulo da skoro 60 odsto njih prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u svojoj školi ili sredini.
„Ti nalazi opominju i na najčešću prisutnost psihičkog i fizičkog nasilja, dok slijede socijalno i digitalno nasilje nasilje i u manjoj mjeri seksualno nasilje“, naveo je Knežević.
On je istakao da je sve to i refleksija šireg društvenog konteksta.
Porast agresije među mladima, prema riječima Kneževića, može se vezati sa različitim faktorima, poput društvene nestabilnosti, porodičnih problema, nedostatka podrške i negativnog uticaja medija ili društvenih mreža.
On je kazao da je reakcija barske policije u slučaju nasilja kod gimnazije „Niko Rolović“ primjer efikasnog djelovanja nadležnih organa u kritičnim situacijama.
„Brzo hapšenje osumnjičenih i koordinacija sa Višim državnim tužilaštvom ukazuju na odgovarajuću primjenu zakonskih procedura, što je ključno za pravilnu klasifikaciju djela kao pokušaja ubistva“, rekao je Knežević.
Kako je naveo, takva klasifikacija naglašava ozbiljnost incidenta i šalje jasnu poruku da će teška krivična djela biti tretirana sa punom pažnjom pravosudnih organa, čime se postiže ravnoteža između zaštite žrtava i sprovođenja pravde.
Knežević je istakao da je bilo reakcija vlasti nakon incidenta u Baru, ali da da se nijesu temeljno bavile širim problemom koji to nasilje odražava.
„Iako je ovaj slučaj naišao na osudu, nedostaje dugoročna strategija koja bi uključivala prevenciju, edukaciju i jačanje sistema podrške, kako za djecu i mlade koja trpe nasilje, tako i za učinioce“, naveo je Knežević.
On je istakao da političari moraju voditi računa o svojoj komunikaciji u javnom prostoru, jer su često njihove izjave, prepirke i javne rasprave pune podjela, netrpeljivosti i govora koji dodatno polarizuju društvo i podstiču agresiju.
„Takva retorika doprinosi stvaranju klime netolerancije i sve češćem govoru mržnje, što ima svoj negativan uticaj i na mlade ljude“, rekao je Knežević.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR