U Podgorici se juče i danas, u organizaciji Regionalne akademije za razvoj demokratije i uz podršku Vestminsterske fondacije za demokratiju, održavala konferencija „Samo DA znači DA“ posvećena inicijativi da se u zemljama Zapadnog Balkana zakonska definicija silovanja izmijeni tako da svaki seksualni odnos bez pristanka bude definisan kao silovanje.
Na prvom današnjem panelu govorili su Andreja Katič, ministarka pravde Republike Slovenije, Oliver Spasovski, bivši ministar policije Severne Makedonije u tri mandata, Jelena Čelebić Pekić, dopredsjednica Kantona Sarajevo, Zoja Bojanić Lalović, poslanica u Skupštini Crne Gore, Yasmin Qureshi, poslanica u Parlamentu Velike Britanija i predsjednica Borda Vestminsterske fondacije za demokratiju, Slavica Radulović, poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Silva Čaku, poslanica u Skupštini Albanije i Fatmire Kolčaku, poslanica u Skupštini Kosova.
Ministarka Anderja Katič rekla je da su seksualna krivična djela jedan od najtežih oblika rodno zasnovanog nasilja. Ona je rekla da je, kao i svaki veliki društveni pomak, u Sloveniji ovu temu pokrenuo medijski zapažen medijski slučaj i da je put do promjene bio dug. Ona je nagasila da se od samog početka ona, kao ministarka pravde, zalagala da „Samo DA znači DA“ postane pravni standard, i da se ne radi samo o definiciji krivičnog dela, nego i o društvenim promjenama. Neke od kritika koje su iznijete prilikom procesa donošenja zakona bile su da će to voditi povećanju lažnih prijava, da ono vodi do miješanja vlasti u seksualnu intimu i da je veoma dugo u stručnoj i političkoj javnosti dominiralo mišljenje da promjene nijesu potrebne. Ona je rekla da je posebno zabrinjavajuće to što su se sudovi u svojim odlukama bazirali na procjeni inteziteta otpora koji je pružala žrtva ili primjenio počinilac, da su nevjerovatne olakšavajuće okolnosti koje su sudovi uzimali u obzir prilikom donošenja presuda i da je broj uslovnih osuda alarmantan. Ministarka Katič je istakla da, iako za vrijeme svog prvog mandata nije uspjela da donese promjene zakona, naredni sastav vlade, zahvaljujući putu koji je pređen sa ministarstvom pravde i pritisku međunarodnih i nevladinih organizacija, kao i međustranačkim koalicijama, uspio da izmijeni zakon i uvede „Samo DA znači DA“ postati standard. Ona je zaključila time da promjena zakona sama po sebi nije dovoljna, nego da mora doći do opšte društvene promjene kada su upitanju silovanje i rodno zasnovano nasilje.
Oliver Spasovski, bivši ministar policije Severne Makedonije u tri mandata, rekao je da je opšti utisak da se o temi nasilja ne govori dovoljni, da su ljudi skloni da ne obraćaju pažnju na to šta se drugima dešava. On je rekao da istraživanja pokazuju da je većina žena do prije nekoliko godina smatrala da se radi o privatnoj stvari koju ne treba iznositi u javnost i da im institucije ne mogu pomoći, ali da je sada došlo do promjene i da je, upravo zahvaljujući saradnji institucija, nevladinog sektora i međurtranačke saradnje, ovo promijenjeno. Oliver Spasovski je rekao da je policija u ovom procesu izuzetno važna, ali ne i jedina koja mora da reaguje i da su njeni kapaciteti u prethodnom periodu značajno podignuti. On je zaključio time da uvijek postoje grupe ljudi koje smatraju da je ovaj posao završen i da treba da se prekine implementacija Istanbulske konvencije, da te snage jačaju širom regiona i da su to iste snage koje jačaju nacionalizam širom regiona, te da je posao svih da udruženo jačaju javnu svijest i ohrabruju svaku osobu koja je doživjela nasilje ili mu svjedočila da to nasilje prijavi. On je istakao važnost obrazovanja u ovom procesu.
Zoja Bojanić Lalović upozorila je na to da je u Crnoj Gori nasilje u porastu i da se to ne odnosi samo na rodno zasnovano nasilje, nego da nasilje postaje normalan način komunikacije i funkcionisanja. Ona je dodala da žene u Crnoj Gori nijesu u ravnopravnom položaju ni u jednom segmentu društva i da, mada stranke deklarativno podržavaju rodnu ravnopravnost, malo šta praktično rade na tom polju. Ona je rekla daje nedavna odluka apelacionog suda da silovatelju koji je dobio 15 godina zatvora zbog silovanja maloletne djevojčice bude smanjena kazna na osam godina opteretila crnogorsko društvo i okupila i nevladin sektor i političke stranke, što je apelacioni sud odbacio uz obrazloženje da je kazna u okviru zakonom propisane. Bojanić Lalović je rekla da zabrinjava to što ne postoji adekvatna zakonska zaštita djece, da su kazne koje se izriču uglavnom na zakonom propisanom minimumu, da je kaznena politika loša, da procesi traju dugo i da to sve žrtvama uliva malo povjerenja.
Jelena Čelebić Pekić rekla je da su u centru konferencije teme koje dotiču sve i da je uloga političkih partija i pojedinaca u političkim partijama da budu aktivni učesnici u svim društvenim promjenama i da oni jesu izabrani da mijenjaju zakone i procedure, ali i da svojim radom utiču na promjenu svijesti i na svim frontovima se bore protiv nasilja, a da je na tom putu važna podrška struke, nevladinih organizacija i saradnja svih da do promjena dođe. Ona je dodala da se u našim društvima političarima ne vjeruje i da je šira društvena saradnja potrebna. Ona je rekla da je Bosna i Hercegovina nakon pet godina borbe dobila registar pedofila i da ta borba može poslužiti kao osnov za borbu koja predstoji kada je u pitanju izmjena zakonske definicije silovanja i da se iz nje mogu preuzeti naučene lekcije i sva iskustva iz nje.
Silva Čaku iz Albanije rekla je da u cijeloj Albaniji postoji samo jedna sigurna ženska kuća i da to ni izbliza nije dovoljno da bi se zaštitile žrtve porodičnog nasilja, kao i da ne postoji adekvatna zaštita žena i djece koji su žrtve porodičnog nasilja. Ona je naglasila da je uloga međunarodne zajednice ključna u promjenama i da su u prošlosti postojali primjeri da je isključivo međunarodna podrška doprinijela tome da dođe do promjena. Silva Čaku je zaključila da će u Albaniji biti teško promijeniti mentalitet i društvenu svijest, da je potrebno promeniti terminologiju i da je to posao koji moraju nositi svi društveni akteri.
Slavica Radovanović, poslanica u Skupštini Srbije podijelila je svoje iskustvo, kako narodne poslanice tako i dugogodišnje inspektorke u MUP-u i rekla kako je i sama bila začuđena koliko institucije nemaju sluha i nijesu senzibilisane za rad sa žrtvama koje im se obraćaju u izuzetno teškom stanju i kako je veliki dio svog radnog vijeka posvetila edukaciji policijskih službenika i uvođenju protokola za postupanje u slučajevima porodičnog nasilja. Ona je rekla da je izmjena zakonske definicije silovanja posao koji iziskuje saradnju između svih političkih stranaka, nevladinih organizacija i institucija, koju je u Srbiji izuzetno teško postići. Kao primjer je navela nekoliko predloga amandmana ili zakona koji su dolazili iz opozicije i koji su u parlamentu odbijeni upravo iz tog razloga. Radovanović je naglasila da usvajanje zakonodavstva nije jedini posao koji treba uraditi, budući da se često dešava da Srbija ima zadovoljavajuću zakonsku regulativu, ali da je primjena dio koji nedostaje i da je važno razviti mehanizme za kontrolu primjene zakona.
Yasmin Qureshi poslanica u Parlamentu Velike Britanije rekla je da nije iznenađujuće što su izazovi sa kojima se zemlje regiona suočavaju izuzetno slični, kako kada su u pitanju zakonske, tako i društvene norme. Ona je rekla da je silovanje krivično djelo koje se po pravilu dešava u privatnosti, bez svjedoka, a da je specifično i po tome što je jedno od rijetkih krivičnih djela koje se dovodi u pitanje od momenta kada ga žrtve prijave. Navodeći primjere iz Velike Britanije, ona je rekla da je u početku zakon o silovanju smatran dijelom zakonodavstva koje se odnosi na vlasništvo muškaraca. Ona je dodala da su se ove norme postepeno mijenjale i da je Velika Britanija na kraju došla do toga da ima relativno veliku zaštitu žrtava. Ipak, dodala je da se, čak i u zemljama za koje smatramo da su dosegle visok nivo zaštite ljudskih prava, i dalje suočavamo sa preprekama i kao primjer navela slučaj kontinuiranog silovanja žene u Francuskoj koji privlači svjetsku pažnju i gdje i sada imamo odbranu nekih počinilaca da se žrtva nije bunila i nije rekla „ne“. Iako je učinjen veliki pomak, ona je dodala, broj osuđujućih presuda ostaje nizak, što daje razloga za brigu. Zaključila je time da moramo da radimo na promjeni svijesti, ali i posebno edukaciji mladih o svojim i tuđim seksualnim pravima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR