Pripadnici romske i egipćanske zajednice ne poznaju, ili u dovoljnoj mjeri ne razumiju svoja prava pred sudom, zbog čega je neophodna dodatna edukacija svih učesnika u krivičnom postupku, kako bi okrivljeni i oštećeni na pravi način iskoristili svoja prava, posebno pravo na besplatnu pravnu pomoć.
To je ocjena sa konferencije „Doprinos efikasnijoj zaštiti prava pripadnika manjinskih naroda u sudskim postupcima”, održane u okviru projekta „Doprinos zaštiti prava manjinskih naroda u sudskim postupcima“, koji sprovode Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) i Institut za pravne studije, a koji je finansijski podržalo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.
Šef pravnog odjeljenja CeMI-ja, Vladimir Simonović, istakao je da Crna Gora ima odgovornost da osigura potpunu zaštitu od diskriminacije i puno poštovanje prava manjinskih naroda.
„To nije samo zakonska, već i moralna odgovornost. Ovo nije pitanje samo usklađivanja sa standardima, već posvećenosti osnovnim vrijednostima pravde i jednakosti”, smatra Simonović.
Nažalost, izvještaji Evropske komisije, domaćih institucija pokazuju, kako je ukazao, izazove koje je potrebno prevazići. Pritužbe na rad sudova su česte, a rast broja slučajeva diskriminacije i govora mržnje ističe potrebu za jačanjem institucionalnog i zakonskog okvira.
„Zaštita prava manjinskih naroda je odgovornost svih nas i cilj je da identifikujemo rješenja i zajednički doprinesemo da imamo pravosudni sistem koji je pravedan, transparentan i dostupan svima, bez obzira na etničku i nacionalnu pripadnost”, naglasio je Simonović.
V.d generalnog direktora Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Arben Xhurreta, rekao je da je taj direktorat u tekućoj godini za projekte i programe NVO sektora, u oblasti manjinskih prava, obezbijedio 450 hiljada eura.
„Sredstva su dodijeljena za 24 nevladine organizacije. Ustavom i zakonom garantovana zaštita manjinskih prava, jačanje postojećih institucija, usvajanje strateških dokumenata i njihovo sprovođenje dokazi su čvrste garancije i opredijeljenosti Crne Gore da pitanja manjina rješava sa punom pažnjom i posvećenošću. Ljudska prava i slobode su garantovana Ustavom, brojnim potvrđenim međunarodnim ugovorima, kao i nacionalnim propisima”, kazao je Xhurreta.
Za Crnu Goru su, kako smatra, zaštita ljudskih prava svih 620 hiljada građana svijetla zaostavština za buduće generacije.
„Na svom evropskom putu Crna Gora je odlučna da evropske vrijednosti inkorporira u svoje biće i drugim društvima u Evropi može sa ponosom biti primjer kako svi njeni građani i građanke žive u skladu, međusobno se poštujući i uvažavajući”, naglasio je Xhurreta.
Monitorka suđenja u CeMI-ju, Gordana Mitrović, predstavljajući Izvještaj o monitoringu suđenja, kazala je da su istraživanje vršili posmatranjem ročišta u Osnovnom sudu u Podgorici i uvidom u spise predmeta vođenih pred osnovnim sudovima u Baru, Bijelom Polju, Nikšiću i Podgorici.
„Istraživanje smo vršili posmatranjem 68 ročišta održanih u 61 predmetu. Izvršili smo uvid u spise 95 pravosnažno okončana predmeta, što čini ukupno 156 predmeta, od čega su 103 predmeta bila pred Osnovnim sudom u Podgorici”, kazala je Mitrović.
„Posmatrani postupci su u prosjeku trajali 318 dana, dok je u pritvorskim predmetima trajanje postupaka znatno kraće i prosječno iznosi 183 dana. Prosječno trajanje pritvora, koje smo utvrdili, od dana podizanja optužnice ili optužnog akta do kraja postupka iznosi 84 dana”, rekla je Mitrović.
Kada je o pritvoru riječ potrebno je, kako je navela, pažljivije razmatranje uslova kada se on kao mjera može odrediti i razmatranje svih mogućnosti da se pritvor zamijeni nekom od blažih mjera, čime bi se, između ostalog, rasteretili i smještajni kapaciteti.
Istakla je da se zakonski propisi mogu unaprijediti daljim usklađivanjem sa međunarodnim standardima.
„Pažnju treba posvetiti poštovanju procesnih rokova, naročito u pritvorskim predmetima. Broj odlaganja pretresa je veliki, s tim što se krivica uglavnom ne može pripisivati sudovima. Veliki problem smo takođe uočili u nepoznavanju prava od strane opšte populacije, a naročito od strane manjinskih naroda. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći je doveo do određenog poboljšanja, ali ovaj Zakon i samo pravo na besplatnu pravnu pomoć nijesu u dovoljnoj mjeri promovisani, tako da bi se dodatnim štampanjem i distribucijom materijala na ovu temu situacija sigurno mogla znatno popraviti”, smatra Mitrović.
„Veliko poboljšanje bi se postiglo izgradnjom savremenog informacionog sistema u pravosuđu, po uzoru, recimo, na Estoniju, putem koga bi se komunikacija između suda i učesnika u postupku odvijala elektronski, što bi smanjilo broj odlaganja ročišta usljed nedolaska nepristupanja učesnika ročištima. Potrebno je dalje edukovati i sudije i sve učesnike u krivičnom postupku u pogledu Evropske konvencije o ljudskim pravima i prakse Evropskog suda za ljudska prava, budući da se često komunikacija sa okrivljenima i oštećenima svodi na poštovanje zakonske norme da moraju biti poučeni o svojim pravima; međutim kada se radi o licima, koja su usljed lošijeg ekonomskog položaja slabije obrazovana i slabije razumiju jezik, ta prava je potrebno i objasniti, često i putem tumača”, jasna je Mitrović.
Zaključak je da težak socio-ekonomski položaj RE populacije često utiče i usmjerava način na koji se njihova prava ostvaruju.
Kada je riječ o pripadnicima RE populacije, kako je pojasnila, veliki broj lica podnosi zahtjev za upućivanje na izdržavanje kazne prije pravosnažnosti presude, jer na izdržavanju kazne mogu da se radno angažuju i ostvare određeni prihod za najosnovnije potrebe, pa čak nekad od tog iznosa odvajaju dio kako bi pomogli svojim porodicama.
„Problemi sa nedovoljnim smještajnim kapacitetima često dovode do toga da Uprava za izvršenje krivičnih sankcija od sudova traži saglasnost da određeni broj lica prebaci iz pritvorske jedinice u Spužu u pritvorsku jedinicu u Bijelom Polju, što se posebno teško odražava na pripadnike RE populacije, jer članovi njihove porodice nemaju materijalne uslove da ih posjećuju”, ustvrdila je Mitrović.
Predsjednica Osnovnog suda u Nikšiću, Sanja Nikić, primijetila je da su i u sudovima svjesni najvećeg broja problema i nepravilnosti koji su prepoznati analizom.
“Trudimo se da to otklanjamo, ali znate da nedostaje sudija, da je velika opterećenost onih koji rade i žuri se da se završe predmeti. Trudimo se da nam se ne potkradu greške, ali vjerovatno da nekad i mi nedovoljno objasnimo prava okrivljenom i oštećenom pa to za posljedicu može da ima da to lice svoja prava nije ostvarilo na pravi način. Vidjela sam da je u našem sudu otprilike najveća dužina faza postupka, ali se tješim da ste imali mali uzorak, pa se nadam da to ne oslikava opšte stanje, iako priznajemo da nam postupci traju mnogo duže nego što predviđaju evropski standardi”, rekla je Nikić.
Prema njenim riječima, za 2023. godinu u Osnovnom sudu u Nikšiću je bilo 47 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, a od toga je za pripadnike RE populacije odobreno 9.
„U 2024. godini do danas bilo je ukupno 45 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, od toga za pripadnike RE zajednice odobrena su tri”, rekla je Nikić.
Izvršni direktor u NVO Koračajte sa nama – Phiren Amenca, Elvis Beriša, vjeruje da statistička analiza i praćenje slučajeva manjinskih naroda u pravosudnom sistemu mogu biti dobar mehanizam da se identifikuju nedostaci i šta je potrebno uraditi kako bi se unaprijedio pravni sistem.
„Pripadnici RE populacije često ne razumiju svoja prava, iako ih sudije, tužioci upoznaju sa njima. Oni vrlo često, iako im se pročitaju njihova prava, nisu u mogućnosti da biraju, ili angažuju branioca i nisu u potpunosti upoznati sa besplatnom pravnom pomoći”, kazao je Beriša.
Smatra da je potrebno mnogo više edukacija pravosudnih radnika o svim specifičnostima, koje se tiču manjinskih zajednica, posebno kad je u pitanju RE zajednica.
„Treba ojačati saradnju sa nevladinim organizacijama kojima su ciljne grupe manjinske zajednice, jer najbolje poznaju njihove potrebe i specifičnosti, koje se tiču kulture, jezika”, predložio je Beriša.
Glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević, primijetila je da pripadnici romske zajednice i dalje žive u segregiranim naseljima, da se suočavaju sa nedostatkom obrazovanja, suženim brojem radnih mjesta i to se reflektuje na prava koja se tiču pristupa pravdi i zabrane diskriminacije.
„Apsolutno nije za očekivati da neko ko vrlo teško razumije jezik većine traži besplatnu pravnu pomoć, jer nije razumio prava koja su mu predočena na sudu”, jasna je Knežević.
Zanimalo bi je, kako je rekla, koja su krivična djela kojim su pogođena lica iz manjinske zajednice bilo da su oštećeni ili okrivljeni.
„Da li su to krivična djela iz spektra krivičnih djela protiv lica i života, ili ona koja se odnose na imovinu, sa posebnim fokusom na dodatno marginalizovanu društvenu grupu unutar RE zajednice, a to su žene. Voljela bih da imamo podatak koji je broj krivičnih djela nasilja u porodici, a pogođene su žene Romkinje i ukoliko su Romi okrivljeni voljela bih i tim podacima da raspolažemo”, rekla je Knežević.
Objasnila je da je RE grupacija u najvećem broju slučajeva pogođena govorom mržnje, a on nije krivično djelo, već je regulisan Zakonom o zabrani diskriminacije.
“Prema podacima institucije Ombudsmana još nije bilo postupaka pred sudom za prekršaje iz oblasti govora mržnje, ali zločin iz mržnje predstavlja svako krivično djelo, uključujući djela protiv osoba i imovine, gdje su žrtva ili imovina meta napada upravo zbog pripadnosti manjinskoj zajednici. Od Sudskog savjeta dobili smo podatke da je za prošlu godinu, a i za 2022, samo u dva slučaja primijenjen institut iz člana 42a Krivičnog zakonika koji predviđa kao posebnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne činjenicu da je djelo učinjeno iz mržnje”, navela je Knežević.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR