NVO nisu ničiji agenti već kritički glas koji se pokušava ugušiti

Osnovna laž potencijalnog predloga o donošenju Zakona o agentima stranog uticaja je u tome da su civilni aktivisti nečiji agenti, da sprovode tuđe ideje i uticaje i to je zamka, jer nevladin sektor počiva na svojim vrijednostima i uvjerenjima i u krajnjem promovisanju i ostvarivanju ljudskih prava koja su isto toliko naša koliko su i “strana izmišljotina”, ocijenjeno je u CDT-ovom podkastu AKCIJA “Mi, strani plaćenici”.

Govoreći o najavama donošenja pomenutog zakona direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević je kazala da vlasti pokušavaju da sve one koje primaju novac iz inostranstva i one koji ujedno istražuju njihovo djelovanje proglase za neprijatelje i da ih označe kao strane plaćenike.

“Pa naravno da primamo novac iz inostranstva, nego ćemo da pustimo da nas oni plaćaju, Vlada, i da onda prirodno nas uvale u samocenzuru i tako dalje”, kazala je Gorjanc Prelević.

Odgovarajući na pitanje zašto se baš sad pominje donošenje jednog takvog zakona kazala je da su se slične inicijative mogle čuti i ranije, da se još za vrijeme Miloševićevog režima govorilo o stranim plaćenicima, da je uvijek nešto strano predstavljano kao loše, a ne kao nešto odakle možemo da naučimo, iako, kako je kazala, recimo koristimo i prepisujemo brojne dobre zakone iz inostranstva.

“Znači to nije ništa novo, ali šta je poenta, zašto. Pa zato što nevladin sektor, pogotovo u Crnoj Gori je veoma jak kritički glas, koji nosi promjene, koji ukazuje na korupciju, koji maltretira ovu vlast kao što je maltretirao on u bivšu prije 2020. godine. To je za sve njih jako neočekivan obrt. Mi jesmo svi kritikovali DPS, imali smo koga da kritikujemo i zašto, to je jako dugo trajalo, 30 godina više aman, i razne privatne zloupotrebe… Ali onda se očekivalo da mi sad tu svi zamremo, da legnemo na rudu, što bi se reklo, i zaboravljajući da je suština nevladinog sektora u toj njegovoj kritičkoj ulozi i sada to treba ugušiti, mislim, vrlo jednostavno. A šta je zajedničko i Staljinu i Miloševiću i ovima koji bi sada da nas uguše, e pa to je težnja za oligarhijom. Znači, iza svega je zaštita pozicije malog broja ljudi koji bi da vlada”, dodala je Gorjanc Prelević.

Govoreći o situaciji u susjednoj Srbiji i sličnom prijedlogu, koji se mogao čuti u toj zemlji, Ana Toskić Cvetinović iz organizacije Partneri Srbije je kazala da se kod njih jasno pravi razlika među nevladinim organizacijama, što vlasti pokušavaju iskoristiti i dio njih predstaviti kao strane agenture.

“Mislim da postoji nekoliko namjera, jedna jeste da se skrene pažnja civilnog sektora sa tekućih dešavanja koja su svuda oko nas i ideja je sada da se mi bavimo sami sobom i ovim predlogom. Druga namjera svakako jeste zastrašivanje. Kampanje protiv aktivista, ali i konkretno organizacija imamo posljednjih nekoliko mjeseci, kada su intenzivirane u prorežimskim tablodima. To su kampanje koje se između ostalog zasnivaju na zloupotrebi zvaničnih vrlo osjetljivih podataka o pojedinicima. Mi možemo na osnovu toga šta se piše da vidimo da postoje neke tačke u sistemu koje namjenski ustupaju te podatke tabloidima i onda se ti podaci, uključujući i podatke o poslovnom radu organizacija, informacije o aktivistima, zaposlenima, dalje u tabloidima objavljuju sa targetiranim porukama”, kazala je Toskić Cvetanović.

Izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica je kazao da je paradoks to što recimo vlada pravi Barometar 26 gdje poziva sve političke subjekte, civilno društvo da se, kako je kazao, ujedinimo, da zajedničkim pregalaštvom napravimo i dovedemo Crnu Goru u Evropsku uniju, a pola te vlade “nas zove zečevima”.

“Da li zaista predsjednik Vlade misli da ćemo mi otići da se pridružimo toj platformi, mi ćemo joj pomoći na drugi način, mi ćemo joj pomoći svojim djelovanjem, osvješćivanjem ljudi i tako dalje… Ali da li zaista neko misli da će civilno društvo, ono pravo, a ne to njihovo fejkovano, doći da podrži i da sjedi sa potpredsjednikom Vlade koji nas zove zečevima. Neće”, poručio je Koprivica.

Dodao je da je ova ideja potpuno očekivana i da je važno istaći kako je zakon zapravo putovao.

“Ja prosto mislim da je zakon putovao od Putinove Rusije do Bjelorusije, Gruzije, Mađarske. U Mađarskoj je došao ja mislim glavni mentor koji je onda svom učeniku Vučiću dao zadatak da to dalje proširi po regionu, a on ga je širio ja sam uvjeren prvo tamo đe je imao uticaja. Prvo je izabrao najboljeg “korisnog idiota” svih vremena to je Milorad Dodik koji je naravno to uradio, dobio je po “ušima” od Evropske unije, vidjećemo đe će to da ide”, kazao je Koprivica i dodao da se prvo ide sa ekstremnijom verzijom zakona, pa se onda radila neka modifikacija kao što je radio Orban, te da se onda došlo do naših predlagača i do Srbije.

Gosti CDT-ovog podkasta su govorili i o kampanji targetiranja NVO sektora i dezinformisanja koja je imala za cilj da civilne aktiviste predstavi kao pojedince koji rade van zakona, koje treba poistovjetiti sa javnim funkcionerima, te kao netransparentne po pitanju finansiranja.

Sagovornici su saglasni u ocjeni da je jasno da jedan ovakav predlog u Crnoj Gori imao jednoglasan otpor, da je “no pasaran” za sada, ali da treba da se zna o čemu se radi, da bi se i druge slične ideje i inicijative usmjerene na gušenje kritičkog mišljenja, slobode izražavanja, slobode udruživanja nevladinih organizacija i medija razotkrile i da bi se vidjelo šta je u pozadini.