Godina od smrti Milenka Perovića

Piše: Novica Vujović

Konstatacija da je profesor Milenko Perović bio um kakav se rijetko rađa, da je bio sposoban da jasno vidi stvari i na precizan način o njima da govori ‒ nije toliko puta kazana za ovu godinu dana od njegove smrti samo zbog toga što to nalažu komemorativne prigode, već je takav zaključak nekim višim smislom naslonjenim na raskošnu biografiju toga univerzitetskoga profesora i autora naučnih monografija.

Sve je počelo tako znakovito još 1980-ih samim Perovićevim opredjeljenjem za doktorske studije u Zagrebu, potom izborom teze „Vrijednosni sistem i moralna svijest malograđanstva”, no i više od ostaloga saradnjom s mentorom Milanom Kangrgom, visokim autoritetom jugoslovenske filozofske misli.

Uslijedilo je objavljivanje knjiga, među kojima su i ove: Svijet malograđanina (Zagreb, 1989); Hegel i problem savjesti (Novi Sad, 1989); Granica moraliteta (Novi sad, 1992); Problem početka u filozofiji (Uvođenje u Hegelovu filozofiju) (Novi Sad, 1992); Istorija filozofije  (1. izdanje) (Katedra za filozofiju, Filozofski fakultet Novi sad, 1994); Istorija filozofije (2. izdanje) s Kratkim rečnikom filozofskih pojmova (Odsek za filozofiju, Filozofski fakultet Novi Sad, 1997); Etika (Novi Sad, 2001); Uvod u filozofiju (Novi Sad, 2003); Uvod u etiku, s Rječnikom etičkih pojmova (Novi Sad, 2003); Istorija filozofije (3. izdanje) (Odsek za filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad; 2003); Praktička filozofija (Odsek za filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004); Vrijeme cinizma (Kratki filozofsko-politički eseji) (Pobjeda, Podgorica, 2007); Etika medija (Podgorica, 2007); Filozofske rasprave (Filozofski fakultet Zagreb, 2011); Pet studija o Hegelu (Ed. Filozofska biblioteka, Filozofski fakultet Novi Sad, 2012); Karakteri. Etička parerga (Pobjeda, Podgorica, 2012); Filozofija morala (Cenzura, Novi Sad, 2013; Filozofski brevijar (Filozofski fakultet Novi Sad, Biblioteka Arhe, 2014); Studije iz filozofije jezika (FCJK, Cetinje, 2018) i više drugih knjiga.

Naučna je kritika Peroviću kao piscu filozofskih rasprava odala priznanje ističući da se sve vrline koje ta disciplina podrazumijeva, i načelno i u detaljima, na najbolji način očituju u njegovim tekstovima. Ostalo je, naime, i svjedočanstvo da je svojevremeno na prijedlog čelništva beogradske katedre za filozofiju da bude njihov profesor ‒ zagrebački filozof Milan Kangrga otprve uzvratio pitanjem zašto zovu njega pored filozofske glave Milenka Perovića koja o spekulativnim problemima sjajno raspravlja.  

Milenko A. Perović utemeljio je studije filozofije na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu 1988. godine. Generacije doktoranada i istraživača različitih profila imale su čast i privilegiju da uz njega grade iskustvo na zajedničkim poslovima.

Posljednji javni nastup profesor Perović imao je početkom septembra 2023. kad je pred crnogorskim i inostranim montenegristima i slavistima govorio na otvaranju konferencije Cetinjski filološki dani. Bilo je to na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, u kući na čijem je uspostavljanju predano radio i čiji je predśednik Upravnoga odbora od osnivanja bio. Knjigu Perovićevih rasprava o jeziku pod naslovom Studije iz filozofije jezika, prvu te vrste na crnogorskome jeziku, objavio mu je FCJK. Međutim, i mnogo prije nego će ta ustanova otpočeti rad Milenko Perović je svoja znanja i iskustvo stavio na raspolaganje crnogorskoj filologiji i crnogorskoj kulturi u cjelini: u pitanju je posao na standardizaciji crnogorskoga jezika. Postignućima generacija lingvista i sociolingvista u crnogorskoj filologiji dopunu u vidu filozofskog objašnjenja crnogorskoga jezika dao je svojim sistemom ideja i promišljanja upravo Milenko Perović. Štokavski jezički sistem osnova je s koje su iznikla danas četiri standardna jezika.

Bez obzira na to što se katkad u raspravi o crnogorskome jeziku afirmiše visok stepen srodnosti ta četiri standardna jezika na štokavštini, ili se o crnogorskome jeziku raspravlja iz ugla uzajamnih razlika − crnogorska jezička norma utemeljena je na filozofskim i lingvističkim neostrukturalističkim pretpostavkama. Činjenica da se za sve ovo vrijeme od publikovanja standardnojezičkih priručnika nije čula suvisla kritika, čak ni među najrigidnijim negatorima svakoga vida crnogorske samobitnosti, pokazuje da je filozofsko-lingvističko definisanje crnogorske jezičke norme oslonjeno na čvrste argumente. Za doprinos na tim poslovima, dakle, zahvalnost dugujemo i profesoru Milenku Peroviću.

Budući da je uz porodicu i struku neodvojivi dio Perovićeva bića činio zavičaj, jasno je zbog čega su Crna Gora, njezina tradicija i kultura teme o kojima je pisao zalažući sve svoje znanje, iskustvo i vrijeme. S posebnom je emocijom govorio o Banjanima, plemenu iz kojega su korijeni njegove familije. Na ovome je mjestu važno ponoviti ono što je u crnogorskim temama profesor Perović držao kao važno. Bilo da su nastajali kroz vrijeme od više decenija bilo da su pisani u raznim prigodama, Perovićeve tekstove ova pojedinost povezuje: afirmisanje antifašističkog opredjeljenja Crnogoraca u Drugome svjetskom ratu i nasljeđa te borbe, ne dopuštajući da je zatamne revizionizam i uzdizanje četničkog pokreta što u novije vrijeme i uz aktivizam pseudoistoričara kao teška koprena stoje nad crnogorskom istorijom. Kasnije će kao prvi čovjek Crnogorskoga PEN centra u okruženju stvaralaca, kosmopolita i intelektualaca Milenko Perović takav vrijednosni sistem uzdizati na nivo šireg građanskog aktivizma u sučeljavanjima s iskušenjima iz crnogorske po mnogo čemu sumorne društveno-političke stvarnosti.

Osobito je profesor Perović bio odlučan u reagovanju kad su kao meta aktuelne vladajuće strukture bili označeni crnogorski književnici, novinari, politički analitičari, profesori koji su kao nezavisni intelektualci kritikovali vlast, a nije izostalo njegovo djelovanje prema drugim nacionalnim PEN centrima i međunarodnoj kulturnoj i naučnoj javnosti kako bi im takve prilike u današnjoj Crnoj Gori bile vidljivije.

Iako čovjek klasične privrženosti obrazovanju, čovjek koji je toliko polagao na akademsku karijeru i naučno djelo, pred svim problemima iz stvarnoga života univerzitetski profesor Milenko Perović nije bježao u zavjetrinu svojega kabineta. Redovno je za brojne časopise i e-novine pisao kolumne u kojima je nudio svoju interpretaciju brojnih fenomena i ličnosti iz crnogorske i regionalne istorije i aktuelnih dešavanja, pa je kao rezultat i takvoga njegova angažovanja dosad objavljen veći broj knjiga.

Godišnja skupština Crnogorskoga PEN centra održaće se na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost upravo na prvu godišnjicu od smrti filozofa Milenka Perovića. Kroz taj simbolički čin oni koji su s Perovićem najviše i najduže sarađivali očituju poštovanje prema uspomeni na njegovu ličnost i naučno djelo, pritom duboko svjesni da je to tek neznatni dio u odnosu na ono što mu prema svim postignućima u nauci i ukupnom njegovom doprinosu građanskom aktivizmu i pripada.