Delegacija Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore danas u 10 sati položiće cvijeće u spomen žrtvama otmice putnika u vozu u Štrpcima prije 25 godina na spomeniku na Pobrežju u Podgorici.
“Danas odajemo počast žrtvama zločina u Štrpcima, jednom od najmračnijih događaja naše novije istorije. Danas, više od tri decenije kasnije, bol nije manja, a praznina koju su stradali iza sebe ostavili i dalje je prisutna. Njihova jedina “krivica” bila je ime i prezime. Ništa više. I ništa manje”, navodi se u saopštenju koje potpisuje PR Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore
Emina Skenderović.
Kako dodaje, Crna Gora se, nažalost, nije suočila s prošlošću.
“Koncept suočavanja s ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, ovdje još uvijek nije zaživio. Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije. Sve češće čujemo poruke da su ovo “teme koje dijele”, kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu. Neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda iz neznanja”, kaže Skenderović.
No, dodaje, posljedica je ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti.
“Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao građana koji su nevino stradali, kao naših komšija, prijatelja, kumova rođaka. Naše društvo se često suočava s iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta. I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti. Zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota. Njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti, već pitanje ljudskosti”, dodaje u saopštenju.
Navodi da žrtve zločina u Štrpcima nisu samo broj, nisu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji.
“One pripadaju svim nama – našoj zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti. Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum. Kao društvo, moramo graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju. To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi”, zaključuje Skenderović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR