Diskriminacija pri zapošljavanju teško se može dokazati na sudu, a kako kažu iz Institucije zaštitnika ljudskih prava, najčešća je zbog političkog uvjerenja, nacionalnosti, pola, invaliditeta i starosti. To pokazuje istraživanje javnog mnjenja, pa se u toj instituciji čude što izostaju prijave.
Milena Krsmanović iz Institucije zaštitnika ljudskih prava kaže da je primijetno osustvo i prijavljenih, ali i utvrđenih slučajeva diskriminacije u oblasti rada i zapošljavanja.
“Ovo možemo vezati za to da žrtve diskriminacije nijesu dovoljno osnažene i ohrabrene da prijave diskriminaciju zbog straha od kasnijih negativnih posljedica. Ona osoba koja tvrdi da je diskriminisana treba da ponudi činjenice i dokaze na osnovu kojih se može zaključiti da je diskriminacija vjerovatno izvršena. Ako u tome uspije, onda onaj za kog se tvrdi da je izvršio diskriminaciju treba da dokaže da načelo jednakosti nije povrijeđeno”, kazala je za TVCG Krsmanović.
Iz Unije slobodnih sindikata ističu da poslodavci na suptilan način vrše diskriminaciju, pa se ona često i ne prepozna. U pitanju je, kažu, loša informisanost građana.
“Ukoliko se bilo ko osjeća da je izopšten na neki način ili da se sa njim nejednako postupa, a da osjeća da je to zbog bilo kakve vrste pripadnosti bilo da se radi o fizičkom izgledu ili psiholčoškoj strani, ili pripadnosti nekoj grupaciji, to je prije svega stvar ličnog osjećaja, zato se teško i dokazuje", kaže Ivana Mihajlović iz USSCG.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR