Odgovor države na nasilje u porodici i nad ženama je neodgovarajući, ocijenio je zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Šućko Baković, navodeći da krivični postupci traju dugo, a da kaznena politika nije dovoljno efikasna.
On je danas, na nacionalnoj konferenciji “Međunarodni standardi o nasilju u porodici i njihova primjena u Crnoj Gori”, koju je organizovala nevladina organizacija (NVO) SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, ocijenio da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici zabrinjavajuće prisutno.
“Ukazuje se da krivični postupci uglavnom dugo traju, da se nasilje u porodici tretira kao izolovani događaj, da žrtve nisu dovoljno zaštićene kada prijave nasilje, niti kasnije u toku postupka, kao i da se većinom izriču novčane kazne i uslovna osuda i da ove sankcije nisu efikasne”, pojasnio je Baković.
Prema podacima Sudskog savjeta, kako je rekao, sudovi u Crnoj Gori su prošle godine u radu imali 249 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici.
“Okončan je 181 slučaj, u 167 predmeta je donijeta osuđujuća presuda, a u šest slučajeva donijeta je oslobađajuća presuda”, istakao je Baković.
Ukupno je, kako je dodao, prošle godine bilo 1.863 žrtve nasilja, od čega 1,7 hiljada punoljetnih žrtava.
“Od ukupno 1,7 hiljada punoljetnih žrtava nasilja, u 1.143 slučaja, to su bile žene”, rekao je Baković.
On je naglasio da posebnu pažnju treba usmjeriti na kaznenu politiku.
“Primjena Instituta odloženog krivičnog gonjenja pokazala se kao neefikasna i može predstavljati veliki rizik za povratništvo. Potrebno je dodatno raditi na razvijanju i unapređenju servisa podrške žrtvama nasilja”, smatra Baković.
Direktorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, Biljana Zeković, kazala je da zabrinjava što su, kazne za nasilnike sve blaže, iako se, kako je dodala, povećava broj žrtava nasilja.
“Veliki broj je uslovnih kazni, i same politike, tj, startegije na nivou države se ne implementiraju u dovoljnoj mjeri, a argument je da država nema dovoljno sredstava i da sve iziskuje neke naknadne troškove”, istakla je Zeković.
Prema njenim riječima, najvažnije pitanje je do koje mjere svi nadežni organi, uključujući nevladine organizacije poštuju “princip dužne pažnje prema žrtvama nasilja”.
“To se isključivo tiče odnosa prema žrtvi, informisanja žrtve, prevencije i same zaštite tokom postupka”, pojasnila je Zeković.
Direktorica Direktorata za pravosuđe u Ministarstvu pravde, Marijana Laković Drašković, kazala je da se nasilje može dogoditi svakoj ženi i da ono nije posljedica ženinog ponašanja, već, kako je objasnila, sistema patrijarhata, u kome muškarci imaju moć.
“Nasilje nad ženama je način da oni tu moć i održe. Nakon izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Crne Gore, te donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, Crna Gora je objavila da nasije u porodici nije lična stvar člana porodice, nego je to društveno i državno pitanje”, pojasnila je Laković Drašković.
Ona smatra da nadležne institucije treba da se uvežu u sistem, gdje će svako znati svoj dio posla, i kako je dodala, dio posla drugoga.
“Ako tako funkcionišemo onda se nasilje može prepoznati i spriječiti na vrijeme. Takođe, veoma bitnim smatramo da građani reaguju, kada saznaju da se nasilje desilo, a ne da to smatraju kao nečiji lični ili porodični problem”, istakla je Laković Drašković.
Zamjenica predsjednice Vrhovnog suda, Stanka Vučinić, smatra da je Crna Gora još uvijek visokotradicionalna zajednica, a to, kako je objasnila, ima za posljedicu da se jedan od ključnih uzroka nasilja u porodici nalazi u patrijarhalnom modelu porodičnih odnosa.
“Prema takvom modelu, nasilje je prihvatljiv način disciplinovanja članova porodice. Često ćete od mnogih čuti da je prut iz raja izašao. To je naša tradicija koju treba iskorijeniti, pa se postavlja pitanje da li je možemo iskorijeniti krivičnim sankcijama ili još nečim dodatnim ili prije svega tim dodatnim”, poručila je Vučinić.
Suština borbe protiv nasilja u porodici je, kako je ocijenila, poboljšanje odnosa prema ženi.
“Na taj način ćemo spriječiti ono što sada imamo, a sada imamo za posljedicu da žena trpi nasilje i ne prijavljuje nasilnika. Česte su situacije da prijavi nasilnika, pa se predomisli”, pojasnila je Vučinić.
Zamjenica šefa Operativnog sektora u Delegaciji Evropske unije, Audrone Urbonaviciute, kazala je da pravosuđe treba da obezbijedi izgradnju kapaciteta za sudije, tužioce i druge službenike koji su angažovani za primjenu zakona Istanbulske konvencije.
„Učinioci rodno zasnovanog nasilja treba da budu osuđeni i sankcionisani u zavisnosti od težine krivičnog djela. Ne smijemo zaboraviti važnu ulogu policije, parlamenta, centara za socijalni rad, civilnog društva i medija“, pojasnila je Urbonaviciute.
Ona je ocijenila da rodno zasnovano nasilje povređuje porodicu, ali i cijelo društvo.
„Evrospka Unija (EU) je posebno prepoznala važnost uloge organizacija civilnog društva kada je riječ o nasilju nad ženama. Žrtve su veoma često bez volje da prijave nasilje, jer imaju jako malo znanja o tome kako da dođu do zaštite. Organizacije civilnog društva pomažu im u tom smislu“, istakla je Zeković.
Načelnica u Direktoratu za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvo zdravlja, Senka Klikovac, rekla je da je u skladu sa strateškim opredjeljenjima i svim mjerama, kada je u pitanju nasilje, neophodno obezbijediti multidisciplinarni pristup.
“To je jedini način za smanjenje nasilja i stvaranje uslova za slobodan i ravnopravan život. Kada kažem multidisciplinaran pristup, ne mislim samo na institucije sistema. Važna je saradnja sa civilnim sektorom, koji ulože ogromne napore u podizanje svijesti da ne treba praviti nasilje i da treba da se oslobodimo toga zla u našem društvu”, pojasnila je Klikovac.
Načelnica Odjeljenja za pitanja rodne ravnopravnosti u Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Biljana Pejović, kazala je da je najrasprostranjenije nasilje nad ženama i da su njemu više izložene mlade i žene koje žive na selima.
“Onda kažemo da su žene sa sela višestruko diskriminisane. Učestalije je nasilje nad manje obrazovanim ženama, ali to ne znači da i obrazovane žene nisu izložene nasilju”, kazala je Pejović.
Psihičko nasilje je, kako je dodala, najčešći vid nasilja.
“Nasilnik koristi dominaciju, ponižavanje, zastrašivanje, prijetnje, koje se često odnose na djecu i na nama bliske osobe, roditelje, sestru ii braću”, objasnila je Pejović.
Rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, Ljiljana Klikovac, rekla je da je, prema podacima Vrhovnog državnog tužilaštva, učešće krivičnih djela, koja spadaju u krivična djela protiv braka i porodice u odnosu na ukupan broj svih krivičnih djela prijavljenih u 2015. i prošloj godini, sedam i po procenata.
“U okviru krivičnih djela protiv braka i porodice, nasilje u porodici je jedno od djela i njegovo učešće u 2015. godini iznosilo je 25 odsto, a u prošloj godini 35 odsto”, pojasnila je Klikovac.
Ona je objasnila da je u 2015. godini, kada je riječ o nasilju u porodici, bilo malo izrečenih kazni zatvora, ali se u prošloj godini, kako je dodala, taj broj znatno povećao.
Predsjednik Višeg suda za prekršaje, Milivoje Rašović, kazao je da su sudovi za prekršaje uspjeli da, u relativno kratkom vremenu, podignu kvalitet rada u predmetima iz oblasti nasilja u porodici, napominjući da je vrijeme trajanja postupka, skraćeno.
“Od početka primjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici do kraja juna ove godine, prvostepeni sudovi za prekršaje su imali preko 8,3 hiljade predmeta iz oblasti nasilja u porodici. Procenat rješavanja na godišnjem nivou se kretao između 60 i 70 odsto”, istakao je Rašović.
Konferencija je dio projekta "Zaštita od rodno zasnovanog nasilja - uslov demokratije i vladavine prava“ koji sprovode SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice, Berana i Ulcinja, a finansira ga Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR