Ćehotina: Nekad najbogatija rijeka, sada samrtnik kojeg čuvaju samo "pljevaljski mohikanci"

Nakon priče o rijeci Lim i katastrofalnom stanju obale, izabrali smo Svjetski dan voda da se pozabavimo obalama druge, nakon Lima, najveće pritoke Drine.

Ćehotina, ili, među Pljevljacima često izgovarana Ćeotina, ili Ćotina, duga je 125km, a, za razliku od Lima, čiji je najveći problem smeće sa svih strana, ovu rijeku muče drugi problemi - tečni otpad.

Prilikom obilazaka rijeke, primijetićete da je svakog puta, gle čuda, drugačije boje, u zavisnosti od toga da li se u nju sipa rudnički otpad, nafta ili nešto treće.

Boja Medeničkog potoka nakon ispuštanja otpadnih voda iz Rudnika olova i cinka u Šulima- uliva se u Ćehotinu

Ove i prošle godine objavljeno je mnoštvo snimaka na kojima se jasno vidi da se u Ćehotinu ispušta - sve i svašta. Zato nije čudo što je na trećem mjestu po zagađenosti u ekološkoj Crnoj Gori. Tim prije što je na prvom mjestu Vezišnica - pritoka Ćehotine.

Najsvježiji primjer neljudskog odnosa prema rijeci, na obali blizu puta Pljevlja - Bijelo Polje, vidite na slici ispod.

Neko uginulu stoku ostavio na obali Ćehotine i to uzvodno od akumulacije odakle Pljevljacima stiže voda za piće!

Problem sa kojim se ova rijeka ponajviše muči, a sa njom i svi koji žele da je zaštite, je ispuštanje nelegalnog hemijskog otpada preko Medeničkog potoka i ispuštanje otpadnih voda sa šljakišta Maljevac, koje preko Vezišnice idu direktno u Ćehotinu. 

Otpadne vode Rudnika uglja Pljevlja

Nije ništa štetno, kažu, samo mulj! Mođda, ali na tim mjestima i po nekoliko kilometara nizvodno, ribe više nema... 

Po ugledu na velike kompanije i manje pljevaljske radnje krenule su istim putem - što je višak zna se đe ide! Pa je tako nedavno objavljen i snimak ispuštanja prerađenog ulja u korito rijeke. Informacije radi - jedan litar takve tečnosti zagadi milion litara vode!

Sada djeluje nevjerovatno, ali nekad su Pljevljaci pili vodu iz Ćehotine i kupali se u njoj. Sada, naravno, to ne rade...

A ima i "običnog" smeća na obalama Ćehotine. Za izvoz.

Iako stariji mještani kažu da je stanje bolje nego prije nekoliko godina barem kada je čvrsti otpad posrijedi, naši reporteri obišli su gradski i prigradski dio i vidjeli ono čega su se plašili - prazne kontejnere, a smeće na sve strane!

I to kakvo! Samo na jednom mjestu pronašli smo pravu deponiju pelena!

Iz SRK „Lipljen“ oglasili su se na današnji dan apelom Pljevljacima. Poručuju im da čuvaju ono što imaju, ne zagađuju i ne bacaju otpad u njihove ovde, jer ih samo tako mogu sačuvati. Svjesni su da je i Ćehotina u teškom stanju, ali smatraju da ne boljuje od neizlječive bolesti. Može joj se, kažu vratiti nekadašnji sjaj.

Ćehotina je još 50-ih godina bila prepoznatljiva u Evropi, od evropskih ihtiologa i biologa, kao jedna od najbogatijih salmonidnih evropskih voda sa ribljom populacijom.

Obilježena je bila kao rijeka sa velikim prirodnim potencijalom za mriješćenje plemenitih vrsta riba (pastrmke, lipljena i mladice). Od 80-tih godina XIX vijeka pa sve do danas, ova rijeka se, kako smatraju pljevaljski ribolovci, devastira i zagađuje na razne načine.

Postojanje rudnika uglja, rudnika olova i cinka, termoelektrane, gradske kanalizacije i nelegalnih divljih deponija na obalama Ćehotine, uslovili su da je njeno stanje vrlo alarmantno. Od nekadašnje riblje populacije plemenitih vrsta, danas je prisutno samo 20% ribljeg fonda.

Iako je ova karikatura stara oko 30 godina, i sada prikazuje stanje pljevaljske rijeke.(autor- Ivo Ševčenko, Ukrajinac-Pljevljak, koji je prije 30 godina imao izložbu u Pljevljima "U duši me guši)

''Nekada je u Pljevljima postojao običaj odlaženja na rijeku Ćehotinu, gdje su ljudi uživali u blagodetima ove rijeke. Većina Pljevljaka je naučila da pliva baš u ovoj rijeci. Danas to nije slučaj. Rijeka, u dijelu od grada i nizvodno, više predstavlja kolektor za odvod komunalnog otpada i gradske kanalizacije, tako da rijeka više nije za kupanje. Njenih nekadašnjih kupališta i virova više nema, jer se sada na tim mjestima vrši eksploatacija uglja, a Ćehotina tu više i ne teče. Premještena je u novo vještačko kanalisano korito. Više ne postoji običaj odlaska na ovu rijeku, izuzev pojedinih ribolovaca, koji, kako za sebe kažu predstavljaju posljednje ćehotinske mohikance.

Rijeka je zaboravljena od Pljevljaka, kao i od svih Ustanova za zaštitu prirode i zaštitu voda. Prepuštena je samoj sebi, i kao takva ipak nekako opstaje. 

Međutim, SRK „Lipljen“ smatra da se ova rijeka može oporaviti i da zaslužuje nekadašnji sjaj.

Kao primjer da ipak postoji nada je, poručuju, rijeka Rajna, koja je bila gotovo mrtva rijeka u vrijeme velike evropske industrijalizacije. Danas je rijeka Rajna opet čista i njom opet plivaju lososi.

Za kraj još jedne ne tako lijepe priče nekoliko fotografija koje su zabilježili upravo ''čehotinski mohikanci'' koji uspiju da dođu do mjesta na kojima je Ćehotina, tako skrivena od ljudi, uspjela da sačuva svoju ljepotu. bilo bi zaista divno kada bi cijela ovakva bila, zar ne?