Zeleno-crna sveska iz sefa ključni dokaz protiv Kneževića

Osam miliona eura u kešu, koje je odbjegli biznismen Duško Knežević dobio na ime ugovora o kupoprodaji barskog hotela „Princes“ , a koje je 14. januara 2014. unio u Crnu Goru, potrošeno je za godinu, za Kneževićeve lične potrebe, za pozajmice i poklone, vraćanje dugova, ali i za „specijalne“ namjene.

Istragom je utvrđeno da su saradnici predsjednika Atlas grupe, uvijek po Kneževićevom nalogu, keš iznosili iz privatnog sefa, ponekad ilegalno preko granice, a nekad davali odabranim osobama u Crnoj Gori.

Ovo su neki od detalja do kojih su istražitelji došli u jednoj od istraga koja se vodi protiv Kneževića i ljudi koji su bili zaposleni u njegovim bankama, a terete se za pranje novca. Istražni tim koji radi na ovim predmetima je, prema pouzdanim saznanjima Pobjede, došao i do konkretnih materijalnih tragova koji ukazuju gdje je završilo osam miliona eura od navodne prodaje hotela „Princes“.

Kompanija Kaspija (Kaspia Property), vlasništvo azerbejdžanskih državljana koji rade u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, platila je Kneževiću osam miliona eura u kešu i još četiri i po miliona preko njegovih računa na Kipru. Većinski vlasnik Atlas grupe nije prodao, kako pokazuje istraga, hotel u Baru, već je obezbijedio da se Azerbejdžancima nelegalno izda garancija Atlas banke.

Garancija je kasnije aktivirana, pa je Atlas banka morala da vlasnicima Kaspije vrati 12,5 miliona eura koji su dati Kneževiću, a sa zateznim kamatama sa računa Atlas banke je skinuto ukupno - 15,2 miliona eura.

Ta Kneževićeva manipulacija bila je jedan od ključnih razloga što je Atlas banka ušla u nepremostive probleme i završila, na kraju, u stečaju. Rekonstrukcija dešavanja s kraja 2014. godine i tokom 2015. razotkriva kako je Knežević trošio novac Azerbejdžanaca, čineći usluge ili vraćajući vlastite dugove, u Podgorici, ali i u Beogradu...

KOFER, SEF... 

U kasnim večernjim satima 14. januara 2014. na aerodrom Podgorica sletio je privatni, iznajmljeni, avion u kojem je bio Duško Knežević sa bliskim saradnikom iz Beograda i dvojicom Azerbejdžanaca, članova kompanije Kaspija. Atlas grupa je platila VIP izlaz na aerodromu, carinska procedura završena je brzo, a putnici nijesu imali mnogo prtljaga. Ali je bio izuzetno vrijedan prtljag – u jednom neuglednom, pohabanom, koferu nalazilo se čak 8.000.000 eura!

Bio je to dio novca koji je kompanija Kaspija platila Kneževiću. Novac je prethodno bio legalno izvučen iz banke u Dubaiju, legalno prenešen u Crnu Goru, o čemu svjedoči i carinska deklaracija. Već po običaju, na podgoričkom aerodromu Kneževića i prijatelje su dočekali povjerljivi ljudi šefa Atlas grupe. Potom su se svi odvezli u Mahalu u Zeti, gdje je kompanijska vila Atlas grupe.

Sat nakon što su se smjestili, nešto prije večere, Knežević je pozvao jednog od najbližih saradnika u kancelariju, predao mu kofer sa novcem i naredio da ga odnese u sjedište banke u Ulici Stanka Dragojevića i smjesti u sef.

Ali, ne u sef banke, već u – privatni sef Duška Kneževića, sakriven u jednoj prostoriji za odmor, iza glavne kancelarije šefa Atlas grupe i većinskog vlasnika Atlas banke.

Kneževićev saradnik, odnio je, kako reče, ,,raspali kofer“ u zgradu Atlas banke, otvorio ga i prebrojao novac. Imalo se što brojati: 160 bala novčanica, svaka umotana u plastični omot, sve novčanice u apoenima od 500 eura.

Ukupno – osam miliona u kešu. Mirno je pohranio novac u sef i kasnije raportirao Kneževiću da su ,,pare na sigurnom“.

POSEBNE POZAJMICE 

Istragom je kasnije utvrđeno da su pristup sefu imale samo dvije osobe – šef za opšte poslove u Atlas banci Vlatko Rašović i tadašnji izvršni direktor Atlas banke Đorđe Đurđić. Iako su imali ključeve, nijesu imali nikakvu slobodu raspolaganja novcem: iz sefa su pare mogle da se uzmu jedino nakon naloga Duška Kneževića, a kasnije su ,,kuriri“, nakon što bi obavili Kneževićeva uputstva, imali obavezu da uredno izvijeste da je, i kada je, ,,roba stigla na odredište“.

Prema iskazu jednog od osumnjičenih, evidencija o utrošku i namjeni novca vođena je u notesu, koji je bio u sefu. Upravo je taj notes, zelenocrna sveska sa logom Atlas banke, sada jedan od ključnih dokaza kojim se razotkriva šema davanja novca i ilegalnog iznošenja para van Crne Gore.

Na osnovu podataka iz notesa istražitelji su došli do saznanja da je novac pored ličnih potreba Duška Kneževića korišćen i za nadomješćivanje pozajmica iz trezora Atlas banke, odakle je novac uziman za različite potrebe Kneževića i njegovih firmi.

Kešom su plaćane usluge „odabranim“ osobama, isplaćivan novac ljudima bliskim nekim političkim partijama, pozajmljivan određenim privrednicima ili jednostavno - poklanjan bez dodatnih objašnjenja. Bilo je i tranši koje su samo bile zavedene pod inicijalima.

Iznose i ljude kojima je novac bio namijenjen, kao i načine na koji će transakcija biti izvršena, određivao je isključivo Duško Knežević. Načini isporuke u najmanju ruku bude osnovanu sumnju u legalnost takvih poslova. Tako je, na primjer, u januaru 2014. bliski saradnik odbjeglog biznismena dobio nalog da u kofer, zajedno sa garderobom, upakuje 500.000 eura i da ih u automobilu, kojim je sa porodicom išao na zimovanje, transportuje do Kopaonika gdje ih je preuzeo vozač beogradske filijale Atlas banke.

Za tu „uslugu“ je Kneževićev čovjek od povjerenja dobio bonus - 2.000 eura. Prema nalazima istrage, bile su još najmanje dvije transakcije od po 500.000 eura, ali Kneževićev saradnik nije znao da objasni gdje su te isporuke završile. U još nekoliko navrata iz sefa je uzeto po 500.000 eura, a čak 300.000 eura u kešu predato je Kneževićevoj supruzi koja je taj novac, prema svjedočenju njegovih saradnika, odnijela na Kipar.

Na Kipar je novac slat najmanje još jednom i to u iznosu od 350.000 eura, a za prenošenje tog novca bio je zadužen jedan od službenika Atlas banke.

Manji iznosi do krajnjih adresa stizali su u kovertama i knjigama sa šifrovanim nazivima kako ljudi koji su novac isporučivali, prema njihovom priznanju, ne bi saznali ime krajnjeg primaoca. Nekoliko tranši isporučeno je u koricama monografija, na koje je nakon umetanja novca ponovo stavljan celofan da bi se stekao utisak da nijesu otpakivane.

Takve knjige ostavljane su na recepcijama hotela ili u nekim podgoričkim kafićima, a kuririma je saopštavano samo da osoblju hotela ili kafića prenesu da će za knjigu doći neko.

Tako je na koverti u kojoj se nalazila jedna od knjiga sa novcem, po zahtjevu Kneževića pisalo - Expo Media, a predata je neposredno nakon što je Knežević skajpom u vozilu, prema iskazu osumnjičenog, komunicirao sa jednim od lidera Demokratskog fronta Nebojšom Medojevićem.

Znatiželja saradnika odbjeglog biznismena dovela je do saznanja i da je pošiljku od, kako tvrdi u istrazi,10.000 eura preuzeo upravo vozač Nebojše Medojevića. Sve se to dešavalo u martu 2014. i prilikom te „transakcije“ promijenjena je adresa isporuke.

Prvobitno je bilo određeno da knjiga sa novcem bude ostavljena u piceriji ,,Sempre“ u Ulici Stanka Dragojevića, da bi kasnije Knežević promijenio plan i saopštio saradniku da ,,pošiljku“ odnese na recepciju hotela ,,Premijer“.

Iznenadne promjene adrese i tajnovitost ,,krajnjeg korisnika“ ponukale su Kneževićevog saradnika, inače bivšeg policajca, da sačeka ispred hotela ,,Premijer“ i vidi kome ide „specijalna isporuka“.

ŠIFRE I TRANSFERI 

Da sve bude interesantnije, Knežević je od najbližih saradnika uglavnom krio kome sve ide novac, pa su u notesu bili samo napisi Moskva, Baku, Expo, Kipar... u nekim slučajevima su zapisani inicijali osoba...

U evidenciji koja je vođena o utrošku novca sredinom januara zabilježen je prvi transfer novca i navedeno je da je jedan od direktora u Atlas banci po naređenju Kneževića uzeo 150.000 eura koje je proslijedio na adresu koja mu je saopštena. Evidentirano je da je uzeto 10.000 eura za potrebe Kneževića, jer je plaćao školarinu najbližim rođacima...

Osim toga, dio novca je isporučivao i sam Knežević, u zavisnosti od toga kome i za što je novac dat - novac za garderobu, isplata advokatima, službena putovanja saradnika, plaćanje usluga ljekara, održavanje vile u Zeti...

Dešavalo se da se istovremeno iz sefa uzme i više od 600.000 eura. Neke od transakcija su u vrlo preciznim iznosima - od 156.925, 107.000, 51.000, 123.000; negdje se radi o ,,zaokruženim brojkama“ – po 50.000, 70.000, 270.000, 120.000, 80.000, 70.000, 40.000.

Nekada je naznačeno zašto se daje novac, kao u slučaju kada je 141.310 eura predato službenicima trezora Atlas banke jer su ti iznosi ranije po nalogu Kneževića iz trezora isplaćivani u svrhe koje za sada nijesu poznate istražiteljima, a ovaj novac je vraćan kako bi stanje u trezoru bilo regularno.

Takođe, u više navrata šalterskim službenicima banke je prosljeđivan novac kako bi ga oni uplatili na kartice i žiro račune Kneževića i članova njegove porodice.

U notesu je zabilježeno i da je uzeto 50.000 te i da je Kneževiću predato 250.000, 300.000, 10.000, ali nije navedeno u koje svrhe novac će biti utrošen.

Upisano je i da je 950.000 eura dato sada pokojnom Arseniju Vujoviću i taj novac, makar, prema evidenciji, dao je Knežević na ime pozamašnog duga prema ovom poznatom crnogorskom arhitekti i investitoru. Da li je time Knežević izmirio dugovanja prema Vujoviću, nije poznato.

Jedno je izvjesno: osam miliona utrošeno je za godinu. U daljoj istrazi biće jasnije u koje je sve svrhe novac trošen, pa će oni ljudi čija su se imena našla u famoznom notesu morati podrobnije objasniti prirodu odnosa sa Kneževićem.