Amfilohije sudski ućeruje novčane dugove izbjeglicama na „Ostrvu cvijeća”

Piše: Vladimir Jovanović

Piše: Vladimir Jovanović

Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca, pa se obavezuje tuženi da tužiocu na ime neosnovanoga bogaćenja, zbog korišćenja objekta br. 10, koji se nalazi na Ostrvu Pervalaka (Miholjska prevlaka) i to na kat. parc. 608/3, evidentiran u Listu nepokretnosti br. 147 KO Đuraševići, a za period od 1. septembra 2005. do 1. septembra 2015. isplati iznos od 17.593,47 € u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnoga izvršenja – glasi presuda Višega suda u Podgorici od 15. februara prošle godine.

Tužilac je – Mitropolija crnogorsko-primorska SPC, čiji je eparhijski arhijerej Amfilohije Radović, a tuženi U. M. iz Tivta, pripadnik bivše ratne mornarice jugoslavenske vojske.

Izvjesnim ugovorom o zamjeni nepokretnosti od 12. decembra 2002, zaključenim između ondašnje SRJ – Saveznoga ministarstva za odbranu iz Beograda (na čijem se čelu nalazio Velimir Radojević, kadar iz Socijalističke narodne partije Crne Gore kojem je isticao mandat) i Mitropolije crnogorsko-primorske SPC „uređeni su njihovi međusobni svojinski odnosi”, na način da je ova srpska eparhija naprasno postala vlasnik nekadašnjega vojnoga odmarališta „Ostrvo cvijeća", kod Tivta, na Miholjskoj prevlaci.

U „apartmane” vojnoga odmarališta tj. u bungalove na „Ostrvu cvijeća" su se još 1990-ih uselili nevoljnici – izbjeglice, vojna lica i njihove porodice, sa područja nekadašnje Jugoslavije. Beograd im je to stavio na raspolaganje kao privremeno rješenje, obećavajući im stanove. No, jedan broj njih je izigran ili nije mogao stambeno riješiti pitanje i ostali su u bungalovima.

Konkretno, kako proizilazi iz sudskih spisa, U. M. potvrdio je da u predmetnome „apartmanu” živi sa porodicom od 1996, „navodno po rješenju Ratne mornarice koje ne pośeduje i poziva se na rješenje Međugarnizonske stambene komisije Vojne pošte 5437 Kumbor, Int. br. 97-195 od 6. decembra 1999. kojim mu je objekat dat na privremeno korišćenja”.

Iz Amfilohijeve eparhije su onomad njega i ostale stanovnike bungalova pozvali da se, ili isele, ili im plaćaju stanarinu.

„Nakon sticanja prava svojine Mitropolija je pisanim putem pozvala korisnike bungalova da zaključe ugovore o zakupu stana ili će u suprotnom biti iseljeni”, navodi se u predmetnoj presudi. „Tuženi su odbili da zaključe ugovore o zakupu, pa je Mitropolija pokrenula postupak iseljenja tužbenim zahtjevom”.

Vođeno je više sudskih postupaka. Vrhovni sud Crne Gore se u rješenju (Rev. br.941/13, od 15. oktobar 2013), u predmetu „iz istog životnoga događaja”, kako se navodi, „izjasnio da je isti tužilac (Amfilohijeva eparhija – naša primjedba) vlasnik predmetnih objekata - bungalova, koje tuženi koriste po osnovu rješenja kojim je prethodni vlasnik - Vojska Jugoslavije dala ove objekte u zakup. To što je odredbom čl. 5 Ugovora o razmjeni nepokretnosti predviđeno da će lica koja koriste stambene objekte iste napuštiti po rješavanju njihova stambenoga statusa, po ocjeni Vrhovnoga suda, ne oslobađa tužene obaveze da tužiocu, kao vlasniku, plaćaju zakupninu”.

Sličaj U. M. iz Tivta nije usamljen. Amfilohijeva eparhija je tužila i druge nevoljnike sa „Ostrva cvijeća”.

To proizilazi iz presude Višega suda u Podgorici od 18. aprila 2017. godine. Tuženi su: V. Ž. i Đ. P. od kojih je Mitropolija crnogorsko-primorska SPC tražila da se „obavežu tuženi da sa tužiocem zaključe ugovor o zakupu bungalova u kojima stanuju – koriste i to da: tuženi V. Ž. sa tužiocem zaključi ugovor o zakupu bungalova u čijem je pośedu i to bungalova broj 156, koji se nalazi na kat. parc. 608/3 iz LN br. 147 KO Đuraševići, po mjesečnoj zakupnini od po 100,00 eura, koju sumu je dužan plaćati najkasije do 10-og u mjesecu, za tekući mjesec, što ukoliko isti ne učini, presuda će zamjenjivati ugovor o zakupu, i tuženi Đ. P. sa tužiocem zaključi ugovor o zakupu bungalova u čijem je posjedu i to bungalova broj 176, a koji se nalazi na kat. parc. 608/3 iz LN br. 147 KO Đuraševići po mjesečnoj zakupnini od po 100,00 eura, koju sumu je dužan plaćati najkasije do 10-og u mjesecu, za tekući mjesec, što ukoliko isti ne učini, presuda će zamjenjivati ugovor o zakupu”.

Viši sud je odbacio ove tužbene zahtjeve Amfilohijeve eparhije.

Međutim, Viši sud je u istome predmetu donio presudu da se „obavezuje tuženi V. Ž. da isplati tužiocu iznos od 8.400,00 €, za korišćenje bungalova broj 156, koji se nalazi na kat. parc. 608/3 iz LN br. 147 KO Đuraševići, počev od 30. maja 2009, kao dana utuženja, do 1. avgusta 2016, kao dana donošenja prvostepene presude, u roku od 15 dana od dana prijema ove presude”.

Zatim, presuđeno je u istoj stvari, da se „obavezuje tuženi Đ. P. da isplati tužiocu iznos od 8.400,00 €, za korišćenje bungalova broj 176, a koji se nalazi na kat. parc. 608/3 iz LN br. 147 KO Đuraševići, počev od 30. maja 2009, kao dana utuženja, do 1. avgusta 2016, kao dana donošenja prvostepene presude, u roku od 15 dana od prijema ove presude”.

„Obavezuju se tuženi da naknade tužiocu troškove parničnoga postupka u iznosu od po 506,25€ ili ukupno 1012,50€ u roku od 15 dana od prijema pismenog otpravka ove presude”, navodi se u dispozitivu presude Višega suda.

Podśetimo, Amfilohijeva eparhija – Srpska pravoslavna crkva je sagradila divlji objekat „krstionicu Suza Njegoševa” na Prevlaci miholjskoj, na samoj „pjesni od mora”. Prema pravosnažnome rješenju inspekcije i odlukom nadležnoga ministarstva, taj divlji objekat se mora srušiti.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske SPC su objavilli da je razlog za gradnju „krstionice”, kako su istakli, u tome da je „sve više onih koji u ljetnome periodu žele da se krste pogružavanjem u more”, pa je „zbog toga i odlučeno da krstionica bude postavljena na vodi”.

Prema Krivičnome zakonu Crne Gore, za građenje bez prijave gradnje predviđena je kazna od šest mjeseci do pet godina. Pod udar zakona spadaju i sva lica koja su pružila podršku nelegalnome investitoru.

U studiji Ministarstva održivoga razvoja i turizma iz 2015. navodi se da je na Miholjskoj prevlaci „arheološki lokalitet izložen kako spoljašnjim uticajima, tako i nebrigom držaoca” (SPC), a da su „na kulturnome dobru u dva perioda vršeni radovi bez saglasnosti nadležnih institucija”.

Nikakvih sankcija od strane države, koliko je poznato, nije bilo.