Piše: Vladimir Jovanović
Upućeni posmatrači su užasnuti javnim isticanjem „ikona” Amfilohija Radovića, od kojih je jedna, kako se vidi i na fotografiji, položena u njegov sanduk na dan sahrane.
Oslikavanje ikona za osobe koje, ne samo da nijesu kanonizovane, nego ni praktično sahranjene – smatra se neznalačkim ruganjem istorijsko-patrističkoj doktrini Pravoslavne crkve o svetom, svetosti i svetiteljstvu.
„Ovo je bijedni izazov pravoslavnoj ortopraksiji i osveštenoj tradiciji naše Svete Crkve. Poznato je da Srbi, kao i Rusi, posljednjih decenija, kada je etnofilizam postao dominantna komponenta njihove nepravoslavne ’teologije’, proglašavaju ‘svetititelje’ nacionalističkim i političkim kriterijumima, a ne crkvenim i agiološkim”, napisao je arhimandrit Romanos Anastasiadis, klirik Vaseljenske patrijaršije na Kritu.
Svakako, „ikone”su oslikane, pripremljene za života Amfilohija.
„Izgleda da su boje na ‘ikonama’ još svježe, nijesu se ni osušile! Možda ih je on naručio!”, komentariše pravoslavni klirik Metju Tomas.
„Šta je ovo???”, pita se klirik Timotej Georgiju. „Može biti bilo šta, ali ovo nije Crkva, nije pravoslavlje. Ne prethodimo Sudu Božjem. Ovo što ova gospoda rade nadam se da ne bi poželio ni pokojni mitropolit”.
Stelios Rigopoulos, koji je studirao na ruskome pravoslavnome institutu Sveti Sergije u Parizu, na kojem je sredinom 1970-ih predavao Amfilohije Radović, napisao je:
„U studentskim godinama sam ga upoznao i u Parizu i u Beogradu. I cijenio sam ga kao odlično obučenog duhovnog misionara. Iznad svega, imao sam blagoslov da ga pratim u dvoneđeljnom hodočasničkom obilasku velikih i poznatih srednjovjekovnih manastira Srbije. Ponovo smo se sreli na Svetoj Gori kada je on sada bio mitropolit crnogorsko-primorski. Ali posljednjih godina, nekada visoko kulturan čovjek, kao i drugi favoriti njegovog starješine, Justina Popovića, potonuo je u ekstremističke crkvene pozicije protiv Vaseljenske patrijaršije i jednom riječju sebe izjalovio. Izuzetno tužan kraj”.
.
.
CG1
Ti i pop risto ne spadate u odabrane!
CG1
Jes, tuga za njih velika, tokom sahrane ko je želio mogao je da vidi ksko kod popova, milačića, bodiroge i još puno puno ljudi osmijeh na licu. No, možda se srpski popovi tako žale, vjerovatno, čim ih na onaj svijet ispraćaju aplauzom, nikad viđeno do sad u CG. Izdajnici!!!
Grgur
Kao katolik smatram da klirici carigradske patrijarsije nemaju pravo bilo sta reci ovim povodom jer su svjesno prekrsili vise zemaljskih propisa njine pravoslavne crkve, a ovo se tice nebeskog i mislim da nije svjesno ni namjerno vec gest njine velike ljubavi i vjere u tugi koja ih je snasla.