Bi-Bi-Si: Porfirije udara nož u leđa Rusima da bi zadržao jurisdikciju u Makedoniji i Crnoj Gori?

Priredio: Vladimir Jovanović

Bi-Bi-Si, servis na ruskome jeziku, objavio je juče interesantnu analizu „Srpska pravoslavna crkva izabrala novoga patrijarha: Priznaje li on Pravoslavnu crkvu Ukrajine?”

„SPC se tradicionalno smatra satelitom Ruske pravoslavne crkve: obje nijesu priznale dodjelu autokefalije Pravoslavnoj crkvi Ukrajine (PCU) od strane Carigradske patrijaršije 2019. Predstavnici Ruske crkve, komentarišući izbor Porfirija, ne propuštaju da se podśete njegovih kritičkih izjava o ukrajinskome pitanju. Na drugoj strani, iz PCU izražavaju oprezni optimizam u pogledu ličnosti novoga poglavara. Zašto je tako – istraživao je Bi-Bi-Si”. 

U analizi se ne isključuje pretpostavka da će novi poglavar Porfirije Perić postepeno distancirati SPC od Ruske crkve i približiti Vaseljenskoj patrijaršiji u pokušaju da zadrži jurisdikciju nad Makedonijom i Crnom Gorom.

Iz Carigrada je ta jurisdikcija odobrena tomosom iz 1922. za Avtokefalnu Ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca koja je 1929. preimenovana u Srpska pravoslavna crkva.

No i na primjeru Ukrajine, nad kojom je Ruska crkva imala viševjekovnu od Carigrada priznatu jurisdikciju, svjedočimo da se crkvene granice mijenjaju u skladu s normama sveštenih kanona: nakon što je Ukrajina postala nezavisna država trebalo je, doduše oko tri decenije, da se primjeni pravilo – „razrjeđenje crkvenih oblasti neka slijedi razrjeđenju državnom i građanskom” (IV Vaseljenski sabor, 17).

Izdvojno od Bi-Bi-Si analize, objaviću i stav koji je saopštio mitropolit prespansko-pelagonijski Petar Karevski, portparol Sinoda Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, povodom izbora Porfirija Perića.

Najprije, slijede najznačajniji stavovi i mišljenja iz Bi-Bi-Si analize…

„Izvori Bi-Bi-Si u kijevskim crkvenim krugovima, koji su učestvovali u procesu dobijanja tomosa o autokefaliji za PCU, rekli su da Srpsku crkvu, tradicionalno blisku Ruskoj, karakterišu primjetne razlike između starije i mlađe generacije episkopa. Navodno je starija generacija sklonija zbližavanju s Ruskom crkvom, dok su mlađi arhijereji, koji su se po pravilu školovali na grčkim i zapadnim univerzitetima, više skloni Carigradu.

Ovo je posebno važno u trenutnoj situaciji u kojoj je Ruska crkva prekinula liturgijske odnose s Vaseljenskom patrijaršijom zbog neslaganja oko ukrajinskoga pitanja. Srpska crkva, s jedne strane, nije prekinula odnose s Carigradom, a s druge strane ne priznaje PCU, čije je stvaranje postalo uzrok svađe. Sagovornici Bi-Bi-Si navode da je Porfirije iz mlađe generacije srpskih vladika. 

Međutim, zamjenik predśednika odeljenja za vanjske crkvene odnose Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC-MP), koja je u duhovnome jedinstvu sa Ruskom crkvom, Nikolaj Danilevič ubeđuje Bi-Bi-Si da podaci o međugeneracijskome jazu u SPC ne odgovaraju stvarnosti.

‘Pretežna većina u episkopatu SPC zauzima kanonske stavove. Postoje pojedinačni episkopi – oni obično služe u dijaspori – koji imaju malo drugačije simpatije. Ali, dakle, pretežna većina episkopa SPC zauzima apsolutno pravoslavne stavove. To nije pitanje simpatije prema Rusiji, nego lojalnosti crkvenim kanonima’, kaže on.

Odmah po izboru Porfirija čestitali su mu poglavari drugih pomjesnih crkava, uključujući carigradskoga patrijarha Vartolomeja i moskovskoga patrijarha Kirila.

Međutim, značajno je što je press služba Ruske crkve izvijestila da patrijarh Kiril ne samo da je Beogradu poslao pisanu čestitku, već je i telefonom razgovarao s novoizabranim patrijarhom. A zamjenik predśedavajućeg odjeljenja za vanjske crkvene odnose Moskovske patrijaršije, protojerej Nikolaj Balašov, u komentaru TASS-u, primetio je ‘svojstveno snažno pridržavanje novoizabranoga poglavara (Porfirija) kanonskome crkvenome ustrojstvu i odbačivanje raskola, uključujući raskol koji se dešava u Ukrajini’.

Zaista, nema razloga da sumnjamo da Porfirije saośeća s PCU. U januaru prošle godine, u intervjuu za srpski list ‘Večernje novosti’, otvoreno je Porfirije izjavio da stav SPC u odnosu na PCU ostaje nedvosmislen:

‘Stav SPC je saborski formulisan i izražava jasnu poruku da nepokajane UKRAJINSKE RASKOLNIKE ne priznajemo ni za pripadnike Crkve, a kamoli za normalnu autokefalnu pravoslavnu crkvu’.

‘Uvjeren sam da će se naći način da se ovo bolno pitanje riješi u duhu svetih kanona’, dodao je Porfirije.

Dodatni faktor koji će uticati na položaj patrijarha Porfirija u odnosu na PCU, protojerej Nikolaj Danilevič definiše činjenicom da je novoizabrani poglavar DUHOVNO DIJETE episkopa bačkoga Irineja (Bulovića). A ovoga jerarha nazivaju jednim od najubeđenijih protivnika priznanja PCU u Srpskoj crkvi, koji se više puta vrlo nedvosmisleno izrazio na ovu temu.

Pa zašto je poglavar PCU, mitropolit Epifanij, toplo čestitao Porfiriju na izboru, dok je u sâmoj PCU upravo ovaj izbor primljen s ODUŠEVLJENJEM?

‘Od svih mogućih kandidata, Porfirije se može nazvati NAJBOLJIM za PCU’, kaže za Bi-Bi-Si teolog Kirill Govorun, bivši šef odjeljenja za vanjske crkvene odnose UPC-MP (ogranak Ruske crkve u Ukrajini – napomena), koji sada podržava ukrajinsku autokefaliju.

Skreće pažnju na činjenicu da u svojim izjavama Porfirije u principu ne govori protiv autokefalije PCU, već samo izražava neslaganje s metodama kojima je ona obezbijeđena.

Činjenica da su Porfirija zvali bliskim jednom od najproruskijih arhijereja SPC (Irineju Buloviću) ne smeta ni Govorunu.

‘Porfirije nije identičan sa Irinejem. Predviđam da će izaći iz Irinejeve sijenke’, kaže on. ‘Porfirije je bio mitropolit u nepravoslavnim zemljama (Hrvatska i Slovenija – napomena) u Evropskoj uniji, tamo je imao vrlo dobru reputaciju, uključujući i političare. Očigledno, njegov vektor neće biti potpuno proruski raspoložen’, dodaje Govorun.

‘Sudeći po biografiji patrijarha Porfirija, on ima solidno bogoslovsko obrazovanje, stečeno i u Srbiji i u Grčkoj... Njegovo iskustvo u mirotvorstvu tokom službe u Hrvatskoj i Sloveniji je zahtijevalo pastirsku ravnotežu i ośetljivost u vjerskim i nacionalnim pitanjima. Sve ovo daje osnovu za izražavanje pozitivnih očekivanja od njegova poglavarstva’, rekao je za Bi-Bi-Si jedan od zvaničnih predstavnika PCU, aarhiepiskop Evstratij Zorja.

Nema razloga da se očekuju neka nagla kretanja u ukrajinskome pitanju od patrijarha Porfirija, slažu se sagovornici.

‘U sporu između Moskve i Carigrada, SPC je u srcu bliska Moskvi, ali stopala su joj čvrsto na zemlji’, saopštio je srpski Bi-Bi-Si servis još 2018. godine, kada je sukob između Ruske crkve i Vaseljenske patrijaršije bio u aktivnoj fazai. Današnja situacija se nije mnogo promijenila…

Kijevski bogoslov Andrej Smirnov navodi da postoje sve šanse da se odnosi Beograda i Carigrada zagriju.

Srpska crkva nije sklona zaoštravanju odnosa s Vaseljenskom patrijaršijom i zbog toga što se Beograd plaši da bi Carigrad MOGAO ODOBRITI AUTOKEFALIJU Crnogorskoj i Makedonskoj crkvi.

Iz istoga razloga, Porfirije će vjerovatno i dalje podržavati verziju tumačenja pravoslavnih kanona koju promoviše Ruska pravoslavna crkva – da Carigrad nema pravo da crkvama dodeljuje autokefaliju.

‘Mislim da Porfirije želi da se Carigrad i Moskva pomire i krenu dalje’, opisao je srpski teolog Jovan Blagojević u komentaru za srpski Bi-Bi-Si servis.

Naši sagovornici u ukrajinskome pitanju očekuju da će novi patrijarh SPC zadržati status kvo.

A ko će od toga imati koristi, sporno je.

S jedne strane, Porfirije, najverovatnije, ne priznaje PCU, a to znači da je Ruska crkva pobjednica u Beogradu. S druge strane, naši sagovornici u PCU su uvjereni da im vrijeme sada ide na ruku. Kažu da nijesu suočeni s ciljem da na bilo koji način postignu maksimalan broj priznanja od pomjesnih crkava, a da prije svega Moskva pati zbog sloma odnosa sa Carigradom”…

***

Mitropolit prespansko-pelagonijski Petar Karevski, portparol Sinoda Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije koja nema vaseljenski priznatu autokefaliju, a u otvorenom sukobu sa SPC je još od 1967, povodom izbora Porfirija Perića za patrijarha agenciji MIA je dao sljedeću izjavu:

„Prema informacijama koje smo imali o tome kako i na koji način se vrijednuju arhijereji u SPC, tačno smo predviđeli da će među tri kandidata za izbor patrijarha SPC biti i Porfirije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski, sada izabran za patrijarha SPC.

Po našem mišljenju, tadašnji mitropolit, a sada patrijarh SPC Porfirije, nije čovjek koji je vrlo uporan u guranju nekih stvari do kraja, u smislu da se drži dominacije Srbije po svaku cijenu i zato je uspio biti široko prihvaćen, posebno od strane sveštenstva Rimokatoličke crkve i drugih religija koje postoje u Hrvatskoj i Sloveniji. I zato se u tim zemljama nije dogodio crkveni ili nacionalni sukob.

Nijesmo bili zadovoljni prethodnim patrijarhom (Irinejem Gavrilovićem). Vjerujem da će za našu zemlju i prema Makedonskoj pravoslavnoj crkvi biti većega razumijevanja od svih koji su do sada insistirali na omalovažavanju naše Crkve po svaku cijenu i ne davanju prostora da stekne svoju autokefalnost.

Takođe mislim da će patrijarh Porfirije imati ispravan odnos prema Makedonskoj crkvi, mada, kao što je poznato, to zavisi od većine arhijereja SPC, odnosno njihovoga položaja. Po tom pitanju nijesmo bili zadovoljni prethodnim patrijarhom SPC jer je u nekoliko razgovora koje smo vodili s njim vazda govorio da je ‘stav moje Crkve moj stav’, a on treba da bude drugačiji, odnosno da stav patrijarha daje primjer, usmjerava i sagledava uslove pod kojima živi pravoslavlje tako da nema raskola.

Očekujemo konačno rješenje statusa naše Makedonske pravoslavne crkve, odnosno dobijanje autokefalije od Vaseljenske patrijaršije”.