Odriču se Amfilohija? Bez arhijerejske liturgije za Lovćenskog Tajnovidca

Piše: Vladimir Jovanović

Ove godine, prvi put od 2013, nije u Crnoj Gori služena arhijerejska liturgija posvećena Petru II Petroviću-Njegošu.

Amfilohije Radović je pokušao Njegoša proglasiti za svetitelja kada je 19. maja 2013. u Cetinjski manastir liturgijski unio navodnu ikonu „Svetoga Mitropolita Petra Drugoga Tajnovidca Lovćenskoga”, naslikanu po njegovim instrukcijama.

Kasnije te godine, Amfilohije je nastojao da Njegoša na Arhijerejskome saboru SPC uvrsti među svetitelje – crkeni kalendar SPC, ali je njegov prijedlog od strane arhijereja Srba s indignacijom ODBIJEN, na način što to pitanje uopšte neće ni uvrstiti u dnevni red zasijedanja.

Tada je u Srbiji komentarisano da je „povlačenje Amfilohijeve inicijative o proglašenju Njegoša za svetitelja SVOJEVRSNA LEKCIJA Sabora SPC mitropolitu crnogorsko-primorskome za kritike koje je na račun vlasti Srbije uputio sa mitinga protiv dogovora Srbije i Kosova koji je postignut uz posredovanje Evropske unije”.

Amfilohije je napisao „Žitije Svetog Mitropolita Petra Drugoga – Cetinjskoga pustinjaka i Lovćenskog tajnovidca”. I pokušavao je, konfabulirajući ili ignorišući mnoge činjenice, da raširi i učvrsti kult svetiteljstva Njegoševa. Osmislio je i razdavao istoimeni orden.

Međutim, ove godine, Joanikije Mićović, koji je administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki, tim povodom nije služio liturgiju.
Mićović sada nastoji da se domogne Amfilohijeva trona, ali će to uspjeti samo ako ga podrži ALEKSANDAR VUČIĆ i njemu lojalni crkveni vrh Srbije – koji nastoji da poništi Amfilohijevo „AUTONOMAŠKO” naslijeđe, uključujući i njegovu praksu da, mimo odluka Patrijaršije Srbije, proglašava Njegoša za „svetitelja”….

Za razliku od Amfilohija, kao i Mićovića, koji su na katedre u Cetinje i Nikšić postavljeni upravo odlukama iz Srbije, Njegoš je, kao i toliki drugi istinski crnogorski arhijereji prije i poslije njega za poglavara izabran od crnogorskoga naroda i jerarhije naše Crkve – štaviše, Njegoš niti je ikad bio u Srbiji, niti je tamo želio otići.

Petar II Petrović-Njegoš, od 1830. do 1851. poglavar naše Crkve, nalazi se u ondašnjim diptisima Ruske crkve i diptihu nomokanona Vaseljenske patrijaršije među PREDSTOJATELJIM POMJESNIH AUTOKEFALNIH CRKAVA.

Njegoš, kao i Sveti Petar Cetinjski, za razliku od Amfilohija – naravno i Mićovića, nosili su BIJELU PANKAMILAVKU, koja je u pravoslavnim crkvama na Balkanu – Bugarskoj, Rumunskoj, Albanskoj, Makedonskoj, Srpskoj, Crnogorskoj – namijenjena isključivo poglavarima AUTOKEFALNIH CRKAVA.

Zamonašen je Njegoš 1830. od jerarhije Crnogorske crkve, za prezvitera rukopoložen 1831. od arhijereja Vaseljenske patrijaršije, a za episkopa 1833. rukopoložen od jerarhije Ruske crkve.

Njegoš je na Lovćenu, sagradio PRVU CRKVU Svetoga Petra Cetinjskoga, koja je oštećena 1916. od artiljerijske granate Austro-Ugara, a 1925. DEFINITIVNO SRUŠENA od strane Srba.

Naime, kao autokefalni vladika, Njegoš je 1834. KANONIZOVAO Petra I Petrovića-Njegoša u Svetoga Petra Cetinjskoga, ili, riječima Boža Đ. Mihailovića, bio je to „akt vladike Petra II, poglavara onda SAMOSTALNE PRAVOSLAVNE CRKVE U CRNOJ GORI” („Mitropolit Petar I – Sveti”, Cetinje, str. 36-37). Svakako i u ovoj činjenici uočavate razliku između Njegoša, koji neopozivo proglašava Svetitelja, i Amfilohija – koji se neosnovano proglašavao njegovim prejemnikom, a uistinu je bio arhijerej zavisan od Srbije…

Što su najveće prepreke da Njegoš zaista postane svetitelj?

Ima ih nekoliko, ali ne onoliko koliko se ponekad i iz neznanja i zlonamjernosti u javnosti tvrdi. Najvažnija je kanonska, a nalazi se u „Luči mikrokozmi”, ingenioznom književnom djelu. No tu je Njegoš opjevao scene na način koji je suprotan dogmatima Svete Pravoslavne Crkve (Starome zavjetu). O tome je u seminalnoj studiji „Crnogorski Prometej” iz 1940. pisao i crnogorski filozof i ponajbolji njegošolog dr Milan F. Rakočević – nota bene, crnogorski nacionalista, docniji saradnik generala Krsta Popovića, protivnik i četnika i komunista…

Za kraj, pogledajte: izvod iz Njegoševa pisma Josifu Rajačiću iz 1832 u kojem pominje CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU; zatim faksimil iz sveštenoga diptiha nomokanona Vaseljenske patrijaršije u kojem je Njegoš (Πέτρος Πέτροβιτζ) naznačen za poglavara AUTOKEFALNE Crnogorske Mitropolije (ΑΥΤΟΚΈΦΑΛΟΣ Μητρόπολις Μαυροβουνίου), te portrete arhijerejâ naše autokefalne Crkve: Svetoga Petra Cetinjskoga i Njegoša sa simbolom autokefalnih poglavara – BIJELIM PANKAMILAVKAMA….

.

.

.

.